Murakami Haruki - Južno od granice, zapadno od sunca

Ime mu je bilo Hađime. Bio je sitan i neugledan dečak, ni po čemu se nije isticao. Bila je tiha i nenametljiva devojčica, hramala je na jednu nogu. Zvala se Šimamoto. Ušli su u isto odeljenje, a ta njihova izdvojenost i usamljenost ih je i uputila jedno na drugo. Postali su nerazdvojni - vraćali su se zajedno iz škole, a popodenva su provodili kod Šimamoto slušajući muziku različitih žanrova. Oduševljavali su se pločom Net King Kola i zajedno pevali na engleskom pesmu Južno od granice, ne razumevajući niti jedne reči.
Bila je to ona prva, detinja ljubav, prvi nemir i žudnja.
***
 „I sada se jasno sećam dodira njene ruke. Razlikovao se od svih drugih dodira koje sam tada poznavao, a i od onih koje sam kasnije upoznao. Bila je to mala, topla ruka dvanaestogodišnje devojčice, ali tih pet prstiju i taj dlan bili su oličenje svega što sam tada želeo da znam, i što sam morao da znam. Uzevši moju ruku, objasnila mi je kako stoje stvari. Da ovakvo mesto zaista postoji u stvarnom svetu. Imao sam osećaj kao da sam se na tih desetak sekundi pretvorio u savršenu, malenu pticu. Leteo sam nebom, kroz vetar. Sa nebeskih visina, u daljini sam mogao da vidim jedan prizor. Bio je toliko daleko da nisam mogao da razlučim šta je to, ali sam osećao da tamo nešto postoji. Jednoga dana otići ću na to mesto. Spoznavši to, uspeo sam da uhvatim dah i osetim drhtaj u grudima.“
***

***
Ubrzo se Hađime odselio i oni polako gube kontakt. Od toga trenutka roman postaje pripovedanje u kome je Hađime glavni i jedini lik. Svi ostali se pojavljuju samo kao prateći detalji njegovog života – devojka s kojom je bio u srednjoj školi, onda jedna strasna i burna romansa, zatim njegova supruga, ...
Danas ima 37 godina, divnu ženu punu razumevanja, dve malene kćeri koje obožava, prostranu kuću i vikendicu. Poseduje dva džez bara, posao ga potpuno kreativno i materijalno ispunjava, ima slobodnog vremena na pretek.
Da li postoji još nešto što dovodi čoveka da sklizne u nemir i nezadovoljstvo?
Šta je sa našim nedosanjanim snovima?  
***
„Nekada sam i ja imala snove i iluzije. Ali u nekom trenutku, one su nestale. To je bilo pre nego što sam te upoznala. Ja sam ih ubila i bacila. Kao neki ogran koji mi više nije potreban. Ne znam da li je to bilo ispravno ili ne. Ali, mislim da tad nisam mogla drugačije. Ponekad sanjam jedan te isti san. Sanjam kako neko dolazi, nosi u rukama te snove i iluzije i kaže: ’Gospođo, zaboravili ste ovo.’ Živela sam s tobom srećno, sve vreme. Niti sam čime bila nezadovoljna, niti sam mogla išta više da poželim. Ipak, nešto me je stalno proganjalo. Noću sam se budila sva u znoju. Proganjale su me one stvari koje sa odbacila. Dakle, nisi ti jedini koga nešto proganja. Nisi jedini koji je nešto odbacio i izgubio. Razumeš li šta ti govorim?”
***

Nota 1:
Čitati Murakamija, a uživati u njegovim delima, znači potpuno se otvoriti za nemoguće situacije i razmazati liniju između materijalnog i iluzija. U ovom slučaju je to neophodno jer je pisac pustio da njegovim junakom gospodari podsvest pa ga je, samim tim, dovodeći na ivicu ponora, doveo do ruba psihijatrijske dijagnoze.

Nota 2:
Verujem da ključ za istinsko razumevanje ovog dela leži u sledećem citatu:


„Pošto su naša sećanja i osećaji toliko nesigurni i jednostrani, postoji stvarnost koja potvrđuje da je neki događaj stvaran. Često je nemoguće razlučiti u kojoj meri činjenice koje priznajemo kao takve stvarno to i jesu, a u kojoj meri njih samo subjektivno doživljavamo kao činjenice. I zato, da bismo stvarnost prepoznali kao takvu, da bismo je relativizovali, potrebna nam je još jedna – bliska stvarnost. A opet, da bi ta bliska stvarnost relativizovala stvarnost kao takvu, i da bi bila potvrđena kao stvarnost, potrebno je da se oslanja na još jednu blisku stvarnost. Taj lanac se proteže u beskraj u našoj svesti, i u izvesnom smislu moglo bi se reći da i sam postojim upravo zahvaljujući produžavanju, opstanku tog lanca. Ali, onda se odjednom taj lanac prekine, a mi se nađemo u čudu: da li je prava stvarnost sa one strane prekinutog lanca, ili pak sa ove?“

Ocena: 9/10
Izdavač: Geopoetika, 2017 (VI izdanje)

Коментари

  1. Prvi Murakamijev roman koji sam pročitala, fascinira me njegov stil, njegova ljubav prema džezu i sama sposobnost da stvori magičnu atmosferu u kojoj bih uživala čak i da se ništa ne dešava.

    Hvala na tekstu. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja nisam srela još niti jednog pisca koji nije "ništa posebno" dok ga čitaš, ali ima tako snažno produženo delovanje, kao Murakami. Istinski sam fascinirana i ne mogu da ga se zasitim. Na sreću, ima još puno romana koje nisam čitala. Hvala ti na čitanju, a posebno na komentaru. ☺️

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. O, hvala ti na ovako poetskom komentaru! Volim ovakve tvoje minijature - divne rečenice, ponešto o sebi, neka preporuka, ma sjajno!
      Ja sam samo 3 njegove čitala. Verujem da ćemo se još dugo družiti (pogotovo što on brže piše nego što ja čitam, haha). Za ovog Rjua i Jukia sam i čula upravo iz nekog tvog komentara negde ili sa goodreadsa. Znam da si nešto od Rjua skoro čitala.
      PS. Nije ni čudo što te fascinira Japan, ipak je to carevina. A gde je car, tu je dvor. A gde je dvor, eto i Isidore (šalim se, znaš to - volim da te zadirkujem zbog tvoje fascinacije dvorovima) Pozdrav, čitamo se!

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    5. Nešto nisam stigla da odgovorim (sva su mi se deca, nekako ovih dana, vratila sa svojih putovanja, pa sad dok se ispričamo, operem tone prljavog veša, skuvam sve po željama, nekako vreme proleti ...). A sad me je dodatno oduševilo što ima još tvojih priča! Nemoj ni da pomisliš nikad više da si budala. Meni je to samo znak da ti je ovo ugodno mesto da voliš da pričaš sa mnom. Ja za veći kompliment ne znam. :))))

      Избриши
    6. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    7. Ima Vanja jedan divan izraz, trenutno vrlo prikladan, "nabacila si mi onaj blesavi kez na lice" ☺️

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala za preporuku romana. U moru njegovih treba biti i pomalo oprezan s redosledom, mada je istina da svakom neki drugi odgovara. Meni će sigurno prvi sledeći roman biti "Kad padne noć", eno me čeka na polici. Posle ću (dragi, najdraži Sajam) nabaviti bar još jednu: "Igraj, igraj, igraj" (sad si me načisto namamila) ili "O čemu govorim kad govorim o trčanju". A za ostale knjige, ... pa prepustiću se struji života, neka se samo složi kako treba ... Pozdrav najvećem ljubitelju mojih fotografija! :)))))))

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Sad se setih, ima kod Vanje na blogu recenzija te knjige. Evo i linka, ako ti je promaklo:
      https://sputnjik1.wordpress.com/2018/02/14/barem-nije-hodao-do-kraja/

      I ja verujem da ne može da me razočara. Volim ljude koji ispituju sopstvene granice. (Kad to kažem, nikad ne mislim na ekstremne sportove gde lako možeš izgubiti glavu.) Maraton je, po mom shvatanju, koliko fizička, toliko i mentalna disciplina. Pozdrav, do čitanja!

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    5. I o tom "vezara" bi se dalo filozofirati, ali ajde, recimo da nisi ekstremno talentovana za fizičke aktivnosti. Šta fali šetnji ili dubokom disanju? Setih se, ti si za jogu!!! ☺️

      Избриши
    6. Ja ću da upadnem kao padobranac i da pitam šta mi da radimo koji i za jogu imamo 0% talenta? 😁 Od svih naprezanja rade samo umna i to prekovremeno tj. često mi razmišljanje remeti san, odgovara me od REM faze i iz budžaka podsvesti vadi nešto što mi na um godinama nije palo. 😁

      P.S. Isidora hvala na pominjanju pesme, pevušim neprestano.
      P.P.S. Sad me kopka ko je koga prepevao Nina Simon grupu Animals ili obrnuto?

      Избриши
    7. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    8. Vrhunska je umetnost da čovek postane svestan i saglasan s mišlju da je on uvek više od onog što misli da jeste. Odnosno, mora da se srodi s tim da mora da gospodari sopstvenim mislima, nagonima, potrebama,... E tada, kao gospodar, može svesno da "isključi" misli. To je već pravi put ka samospoznaji. Joga je samo disciplina kojoj je krajnji cilj upravo isto.

      Избриши
  4. Ko se zapitao taj će i da odgovori.. 😂 Pesma je napisana za Ninu.. No, da mi nije tebe ja bih još uvek s bendom Animals ostala na jednoj pesmi, House of the Rising Sun, koju obožavam! 😊

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. I da, obe ste mi tako slatke što čavrljate o muzici, kao dve ptičice. Za tren sam pomislila da sam na Kaćinom blogu. Hvala vam!

      Избриши
  5. Vas je sve užitak čitati. Murakami i ja smo imali pomalo "nesrećan" početak. Naime, uzela sam njegov Sputnik ljubav dok sam ležala u bolnici pred prvi porod. Tek kasnije sam shvatila da bolničko okruženje, ma kako čovjek bio zdrav i lijepim povodom gore, nije inspirativno. I tako sam odgađala dalji susret s njim. Onda je došla Kad padne noć i baš mi je legla. Tom me je definitivno kupio. Ovu, takođe, mnogi hvale, valjda će mi doći nekad na red. Prošle godine u ovo doba, pred polazak na more u vrijeme uličnog ljetnjeg sajma kupim čak tri njegove i još čekaju da ih uzmem (Kafka na obali, Bezbojni Cukuru, Muškarci bez žena). Sviđa mi se to produženo dejstvo koje spominješ i ta atmosferičnost njegovih djela koju spominje Isidora. To je ono što me privlači Murakamiju. Muzikalnost i mističnost.

    ОдговориИзбриши
  6. Baš mi je drago što se i tebi svidela "Kad padne noć". Od toliko ljudi različitih književnih ukusa sam čula da je knjiga dobra da se sad još više divim sebi kako sam je odabrala u moru njegovih, a da o njoj tad ništa nisam znala. Mene Murakami zapanjuje time što mi se uredno dešava da, čak i više dana nakon završetka čitanja neke njegove knjige, imam neke, nazovimo to "naknadne uvide" u neke delove priče ili mi se, ničim izazvane, pojavljuju pred očima scene iz romana. To su već neki dubinski uticaji, rekla bih. Nije nikako za potceniti. Pozdrav, draga moja!

    ОдговориИзбриши

Постави коментар