Prever Žak - Ta ljubav

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !


Ta ljubav tako silna,
tako drhtava, tako očajna,
tako nežna,

Ta ljubav
lepa kao dan,
i ružna kao vreme,

Ta ljubav tako stvarna,
ta ljubav tako divna,
tako srećna,
tako vesela,
i tako jadno
drhteći od straha kao dete u mraku
a tako sigurna u sebe
kao neki spokojni čovek u sred noći,

Ta ljubav koja je izazivala
strah kod drugih,
gonila ih da govore
i primoravala da blede,

Ta ljubav tako vrebana,
jer te druge mi smo vrebali
ganjani, ranjavani, gaženi, dotucavani,
poricani, zaboravljani,
zato što smo tu istu ljubav mi ganjali,
ranjavali, gazili, dotucavali,
poricali, zaboravljali,

Ta ljubav cela celcata
još toliko živa a sva ozarena,

To je tvoja ljubav, to je moja ljubav,
ona koja je bila,

To osećanje je uvek novo
i nije se izmenilo,
toliko stvarno kao neka biljka,
toliko drhtavo kao neka ptica,
toliko toplo i živo kao leto,
možemo oboje otići i vratiti se,
možemo zaboraviti
a zatim ponovo zaspati,
pa probuditi se, patiti, bditi,
pa ponovo zaspati,
sanjati i smrt
zatim probuditi se, osmehnuti se,
smejati se i podmladiti se
naša ljubav zastaje tu,
tvrdoglava ko magare,
živa kao želja,
svirepa kao sećanje,
hladna kao kajanje,
nežna kao uspomena,
hladna kao mermer,
lepa kao dan,
nežna kao dete,
gleda nas smešeći se
i kazuje mnogo ne govoreći ništa,
a ja je slušam drhteći i vičem,
vičem za tebe,
vičem za sebe,
i preklinjem te,
za tebe za sebe i za sve one koji se vole
i koji su se voleli
da, ja im vičem
za tebe za sebe i za sve druge
da ne znam,
ostani tu, tu gde si
gde si bila tu ostani
ne pomiči se, ne idi
mi koji smo voleli,
mi smo te zaboravili,
ali ti nas ne zaboravi,
jer nemamo drugog do tebe na zemlji,
ne dopusti nam da postanemo hladni,
da se udaljavamo sve više -
odemo bilo gde,

Daj nam znak da si živa,
a mnogo kasnije
na ivici nekog šipražja
u šumi uspomena
iskrsni odjednom, pruži nam ruku
i spasi nas.






Коментари

  1. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Verovatno podsvesno! Našla sam svoj stari rokovnik iz '82. godine. U njemu uspomena svakojakih, a Prevara na jedno 30 strana, resavska škola. Šta ti je mladost! Zanos i ljubavna patnja su, verovatno, najveći pokretači i za pisanje, a, bogme, i za prepisivanje poezije. Pozdrav, drago mi je što sam i ja pridodala kamičak na taj spomenik francuske kulture i hmetnosti. :)

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Upravo tako! Sečeš slike iz časopisa i lepiš ili presuješ cveće ili cigaretom goriš listove ili pišeš kaligrafska slova ili... ukrašavanja su bila razna, kako se već tada moglo! Jedino što su moji rokovnici kompilacija i pesama i nekih mojih zapisa koji nisu ni za čije druge oči. Malo si me naježila tom mišlju da neko drugi uzme da ih lista. Srećom, smešna mi je i sama pomisao da neko od ove moje trojice nešto prepisuje! Ha-ha, ludilo! ;)

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
  2. A ja ću, kao doprinos, iz svog rokovnika "priložiti" Baštu :

    Hiljade i hiljade godina
    neće biti dovoljno
    da iskažu
    onaj tren večnosti
    kad si me poljubila,
    kad sam te poljubio,
    jednoga zimskog praskozorja
    u parku Monsuri u Parizu,
    na zemlji
    koja se u zvezde računa.

    ОдговориИзбриши
  3. Čudo jedno kako se ja - i u ovoj najfinijoj poeziji - pronađem u kakvom magaretu..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ima srce svoje razloge koje razum ne poznaje! Vidi se da se Paskal razumeo u još ponešto, sem matematike... 😍

      Избриши

Постави коментар