"Mystery Blogger Award" upitnik


Ima već neko vreme (par sati – ha, ha!) kako me je Isidora tagovala za ovaj upitnik. Od srca joj se zahvaljujem na ukazanoj časti. Razlog ovako promptnog odgovora nije to što sam štreberka po ubeđenju (ili prirodi), već što se bliži Uskrs i ja ću biti okupirana mnogobrojnim zadovoljstvima (tj. obavezama) koje isključuju upotrebu interneta i kompjutera, a nema trika da sve ovo kucam na telefonu.
Možda se pitate u čemu je frka da to bude pre praznika? E, pa razlog je taj što mi se čini da neću imati više koga da tagujem za upitnik. Kako sam ja još „zelena“ u blogosferi, malo ljudi pratim, a još manje prate mene, nekako mi je baš bez veze da nemam koga da pozovem, a da nije već ranije prozvan.
Kako ja nikad ranije nisam radila nešto slično, nema bojazni da ću se ponoviti.
Pravilo još nalaže da se isto mora oglasiti na početku. I, eto ga:

1. Podeli logo Mystery nagrade (u naslovu posta) i pravilnik.
2. Budi ljubazna i zahvali onome ko te je nominovao.
3. Reci svojim čitaocima tri stvario sebi.
4. Odgovori na postavljena pitanja.
5. Iznenadi i nominuj 10 do 20 drugih blogera i obavesti ih o tome.
6. Postavi im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja.
7. I za kraj, malo samoreklame – podeli link do svog najboljeg posta/postova.

Krećem od stavke broj 3, jer su prethodne već završene.

Tri stvari o meni:
1.  Obavam boje ! Nije da sam sva šarena „k’o ključ od ludnice“, ali boje igraju ključnu ulogu u mom životu. Volim da uklapam boje i nijanse, da oblačim boje prema raspoloženju, da kombinujem hranu različite boje dok ne dobije sklad koji se odmah oseti, da mi balkon procveta, da kupujem blesave sitnice samo zato što su me bojom opčinile ...
2.     Obožavam prirodu! Volim dašak prirode u stanu, kad već nemam ni kuće, ni dvorišta. Odmara me zelenilo u sobi, džungla na balkonu. Volim lep buket u vazi - najdraži su mi oni od poljskog cveća. Volim da se bavim cvećem, da plevim i presađujem, kombinujem žardinjere, jednostavno ima nešto magično za mene kad sam sa rukama u zemlji.
3.    Obožavam da idem na pijacu! Ovo treće stvarno ne bi bilo moguće bez prva dva, mada je, kao i uvek, celina mnogo više nego prost skup sastavnih delova. Volim da nalazim na pijaci one koji prodaju po nešto malo iz sopstvene bašte, znam tačno kod koga mogu da kupim dobar spanać, salatu ili rotkvice, ko ima najukusnije jagode ili breskve, da li će biti kajsija ove godine, sir i kajmak iz Mionice, jabuke muce iz Smedereva, paradajz iz Leskovca, ... Pa onda dođem kući, sve to lepo spremim i sa celom porodicom sednem za nadeljni ručak, bez tv-a, bez telefona, bez loših vibracija – jednostavno porodično okupljanje, poklanjanje ljubavi i pažnje. To sam prenela još iz roditeljske kuće (hvala mama!) i nadam da će i moja deca poneti dalje.

Isidorina pitanja:
1.   Kad porastem biću Kengur! – prvo zanimanje o kome ste maštali kao deca i da li ste, nekim srećnim slučajem, uspeli da ostvarite svoj san?
Prvo smisleno zanimanje koje je meni palo na pamet je bilo arhitekta. Neko ko „odgori vidi sve“ je, očigledno, imao drugačije planove za mene. Nije mi ni najmanje žao zbog toga kako sada, tako ni onda kada se prelom desio. Čak mi je i drago – nikako mi se ne bi svidelo beskonačno sedenje pred ekranom, jurenje rokova za predaju projekta, stres i slično. Ovako, ljubav prema opremanju enterijara, projektovanje nameštaja, izrada dekorativnih elemenata može da se izrazi i kao hobi (pogotovo što se moj voljeni profesionalno bavi izradom nameštaja).
2.     Ne veruj u idole, kaže pesma – ali, životni uzori/heroji su nešto drugo. Imate li ih i ko su oni?
Dugo razmišljam nad ovim pitanjem. Ništa mi ne pada na pamet. Onda zatvorim oči, ćutim, nema zvuka oko mene, nema jedne misli u glavi. Tražim odgovor. (Sećam se da sam ovo primenjivala i dok još nisam išla u školu, možda sam imala 5 godina, a tek pre godinu dana sam saznala da se ovo zove meditacija.) Pred oči mi izlazi lik muškarca, izbeglice iz Knina. Imena mu se ne sećam, prezime mu nikad nisam ni znala, ali tih par sati priče mogu da ponovim i dan, danas – a od toga je prošlo baš dosta godina. Priča njegovog života, u to vreme, kao i priče hiljade i hiljade drugih, ali taj mir i to dostojanstvo koje je oko njega meni bilo skoro fizički opipljivo nikad neću zaboraviti. Nikad posle nisam srela više nekog ko ima takvu harizmu. Jedino za njega mogu reći da mi je uzor, a heroji su svi oni koji su izbeglištvo prošli.
3.    Nikad ne reci nikad, često ćete čuti – ipak, postoji li nešto na šta ste sigurni da, zaista, ni pod kojim uslovima ne biste pristali?
Moram ti priznati da je meni jedna od žešćih gluposti izreka : U životu sve treba probati. Znači, ovde bih ja mogla da nabrajam letnji dan do podne ... Sad mi na um dođe Glogovac u fimu „Klopka“. Samo se Bogu molim da me poštedi takvih iskušenja.
4.     Slabo divanim mađarski – a koji vi strani jezik govorite, ili biste želeli/nameravate da naučite?
Ruski i engleski sam učila u školi, koliko dobro ih znam, teško je pitanje! Kako godine odmiču sve više se svodi na stručnu terminologiju, a manje na govorni jezik. A nije da ne bih volela da čitam neko delo u originalu! Možda se i za to nekad slože kockice.
5.     Da li si ikad vodio ljubav na podijumu za ples? – (OK, nećemo biti toliko direktni!) Omiljena filmska replika, ili bar najupečatljivija, koju često koristite?
Omiljena mi je replika Dragana Nikolića upućena Nedi Arnerić iz filma „Ko to tamo peva“-
„Život brzo prolazi. Dok on ojača proći će i tvoje vreme. Život, ljubav, to ti je k’o pesma. Ako ne legne u pravom trenutku, kao da je i nema.“
Što se tiče one koju dosta, u šali, koristim je izgovorio Bata Stojković: „A mene, ako se sete na Dan bezbednosti, sete se ...“

Nove nominacije:
Jako mi je drago da mogu da pozovem Katarinu sa bloga Prerazmišljavanje, devojku koja tako snažno piše da me ostavlja bez teksta (što nije baš lako), onda Vanju iz Banja Luke sa bloga Lovac u žitu – pravo osveženje i što se tiče izbora knjiga, a i ostalih tema. Ne bih nikako da preskočim Miomira iz Nikšića koji ima nekoliko jako zanimljivih blogova, pomenuću samo onaj koji se bavi poezijom, a vi nađite ostale. Jedan inspirativan, a nadasve mlad bloger, Konstantin sa bloga Mrava`s bookshelf, aktivan na goodreads-u, a blog malo zapostavljen. Za kraj, a realno je privi blog o knjigama koji sam ja pregledala od korica do korica, Jovana i Ljubav na prvo čitanje. Znam da se ona nije oglašavala od augista prošle godine, ali proći će i ti ispiti, možda joj ovo bude inspiracija!

Nova pitanja:
1.     Koja ti je ekskurzija ostala u najboljoj uspomeni?
2.     Da li je postojao (ili i danas postoji) neki hobi koji podrazimeva sakupljanje nečega?
3.     Koji ti je omiljen rođak/rođaka ili bar komšija u čijoj ti je kući uvek prijatno?
4.     Zamisli da nema nikakvih ograničenja – tvoj kompletan meni iz snova bio bi ...?
5.     Volim da mislim da granice ne postoje i zato ispuniću sebi želju i upoznaću ...?

Samoreklama:
Sve što sam, za ovo kratko vreme, ukapirala je da je bolje da se ne reklamiram sama, veću ću sebi uslugu napraviti. Šta je meni najbolje, to ima ubedljivo najmanje pregleda. Obrnuto takođe važi. Zato bolje da ćutim.

Коментари

  1. O joj! A tačno sam znala, kad sam počela čitati da ćeš me nominovati (usput, nije mi stiglo nikakvo obaveštenje, tj. tag, nego prosto danas posjetih tvoj blog). Kako danas polažem ruski, valjalo bi se malo pripremiti za to, a i kako je proljećni raspust i sve troje djece sa mnom i nastupaju praznični dani, nadam se da ću uskoro odgovoriti zadatku. Hvala ti, baš sam počastvovana!

    Divno je ovo što si napisala o osobi iz Knina, tom miru i dostojanstvu, kako topla rečenica i kako iskreno divljenje! A baš je lijepo ovako saznati nešto o tebi. Posebno mi se sviđa ovaj dio odlasku na pijacu, kako uživaš u tome, kako znaš da se raduješ malim, običnim, svakodnevnim stvarima i kako ih u ovom današnjem ludilo činiš posebnim i izvanrednim. Mene obara ta zainteresovanost za čovjeka, da je još ljudi koji se nisu otuđili jedni od drugih i od onog tako suštinskog što čini život. O porodici neću ni pisati, isto nosim iz kuće.

    ОдговориИзбриши
  2. Oprosti na greškama, ne znam ni otkud tolike. Haos je u kući.

    ОдговориИзбриши
  3. I opet ja. Balkon ti je prelijep! Zavidim. Ja sam toliko nespretna sa cvijećem. A ovako brižno njegovano cvijeće i ovako, s ukusom, aranžirano, me oduševljava!

    ОдговориИзбриши
  4. Jaaa...ooj, slatka, skroz si u pravu - piše "obavesti ih o tome". Ja sam taj deo teksta iskopirala od Isidore, a posle nisam više ni obraćala pažnju. Iskreno, njen tekst nije bio u etru ni pola sata kada sam ga ja našla, pa nije ni bilo potrebe da me obaveštava. Sad nešto razmišljam, mogu poslati neki meil ili preko goodreadsa ili jednostavno čekati da ljudi sami vide. Pa ako baš nikad ne dolaze na moj blog, onda im ovde nije interesantno, pa ne vidim neku štetu što nisu uradili upitnik ...
    Hvala ti na komentarima, vidim ja da bi se ti sada pre družila sa mnom nego sa ruskim, ali biće dana i za to. Pozdravljam te, čitamo se :)

    ОдговориИзбриши
  5. Veoma interesantni odgovori! Uzivala sam citajuci! :) Kad se setim, prvo zanimanje za koje sam pokazala interesovanje je kasirka! :D Zamarala sam jednu kasirku u apoteci u kojoj je moja mama radila kad sam svracala u posetu, gledala kako radi, divila se svim tim dugmicicma na ogromnoj kasi, i pitala je koja skola mora da se zavrsi da bih mogla da postanem kasirka! :D Secam se da se zena nalazila u cudu kad krenem da je propitujem! :D I bogami, nisam daleko od ostvarenja mog "sna" - kako posla nigde nema, ne gine mi neko radno mesto za kasom. Sad bar znam koji fakultet je potreban za to. :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ha, ha baš si me slatko nasmejala! Kontam da si u to vreme bila dosta mala kad si to želela! Ja u tom uzrastu nisam imala nekih takvih želja, ovo moje je od jedno 13-14 godina.
      Ali si me zato podsetila mog brata koji je, sa svojih 6 godina, imao žarku želju da bude đubretarac (imali su tako lepe kamione, a možeš i da se voziš stojeći, jupiiii...).

      Ova poslednja rečenica, koliko ti je sjajna, toliko je i gorka - na veliku žalost ovoga naroda ovde mnogi fakulteti imaju direktnu prohodnost za kasirke i taksiste.

      PS. Baš si me bacila u detinjstvo - setila sam se jedne komšinice (kasirke) koja je za sebe govorila da je "kasirica", a ja sam mislila da ona prodaje sir! (Doduše, Išla sam tad u vrtić) Hvala na javljanju, uvek mi je veliko zadovoljstvo "popričati sa tobom!"

      Избриши
    2. Nema na cemu! I meni je zadovoljstvo! O:)
      "Kasirica"! Hahaha! Sjajno! :D
      A za ovo moje propitivanje kasirke - imala sam 7-8 god, ne vise. O:) Kasnije, sa 15 g, kada sam imala jednu ranu na nozi koju sam morala sama da previjam jer su mi u ambulanti uredno svaki put drali kozu umesto da malo paze, zelela sam da budem hirurg. :D Ali, ipak nisam bila za to... Tako da - istorija umetnosti! O:)

      Избриши
    3. Znam jednu devojku, odskora udatu, koja je završila istoriju umetnosti i sad vodi Lubardin legat. Odnosno, vodila ga je kad se otvorio, nisam sigurna da li je sad na nekom drugom mestu. Malo je starija od tebe, Danijela. Meni to liči na bogovski posao. Uzgred, poznaješ li je, možda?

      Избриши
    4. Ne bih rekla. Mozda kad bih je videla, ali ne secam se neke Danijele sa fakulteta. Zao mi je! Ali neki su uspeli u poslu. Evo, vidim da je moja koleginica sa godine, Nevena Martinovic, uspesan kustos galerije RIMA, i mnogo mi je drago zbog toga. Bila je veoma posvecen student. :) Meni je izgleda sudjeno da budem domacica, mama, supruga i povremeni prof. engleskog jezika. :D A nije ni to malo... :D

      Избриши
    5. Ja mislim da će čoveku biti upravo onako kako on sam za sebe misli da će mu biti. Ako želiš da ti bude drugačije moraš promeniti svoj stav, svoja svesna i podsvesna ubeđenja, jednostavno moraš imati vere. Bez toga, svaki dan će biti nalik prethodnom, što je deprimirajuće ako ti se ni ovaj današnji dan ne dopada.
      Ne bih ovde više na ovu temu, ali ako si iole zainteresovana za neke smernice, javi mi se na email.
      Pozdrav, do čitanja! :)

      Избриши
  6. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар