Andrić Ivo - Znakovi pored puta

Neka čudna uznemirenost dolazi mi s prvim jesenjim kišama, s onim davno zaboravljenim hladnoćama koje se zavlače pod rukave uzrokujući želju da se negde ušuškamo uz topao čaj, bar.
Odmor je prošao, poslovna rutina se otvara u svim svojim gabaritima, kuća, porodica ...
Vreme je slasti koje sa sobom nose svi oni darovi prirode koje flaširam, tegliram i pakiram na najrazličitije načine. Ovo je fizički meni najzahtevniji deo godine. Vreme sna nije duže od 5-6 sati dnevno. On dolazi silovito, naglo i počinjem da sanjam pre nego što mi glava dodirne jastuk.
Nije to ono što mi mira ne da. Ni kratak san nije ono što ne mogu podneti. Muku mi zadaje neka nesvakidašnja seta, neka žal neznano za čim. U časovima odmora, kad mi je želja da leđa ispravim rešavajući se fizičke boli i pročitam koju stranicu koja nudi lepotu da mi dušu opusti, meni mozak vrti neke svoje priče nespreman da se prepusti tuđoj inspiraciji.
***
„Od onoga što nije i što nikad neće biti prave vešti pisci najlepše priče o onome što jeste.“
***
***
I ništa ne mogu da čitam, samo su mi oči gladne. Posle par rečenica želja se pretvara u umor, vodenica opet svoje vrti, ne prestaje. Budna sanjam. Jedini lek (to već odavno znam, nisam ja od juče ovakva), jedino što mogu da podnesem je Andrić – Jelena, Nemiri, Lirika, Znakovi ... Smiruje me jedino onaj koji je od nesanice patio.
Veče je. Balkon širom otvoren, zaostao još od jučerašnjeg leta. Hladan jesenji vazduh preleće preko mojih bosih nogu nudeći i dah lucidnosti na dar. Možda bi ponešto Andrićevih Znakova stavljeno “na papir” rešilo mene mojih nemira i donelo toliko željenu dnevnu nesanicu?
***
“Desi se noć pa ne mogu oka da sklopim od nekog osećanja koje svaki put nosi drugo ime i ima nov povod, ali koje je u stvari uvek jedno isto. Izgleda mi neverovatno da ću moći celu noć provesti tako, ali se brže nego što čovek očekuje zabeli u zavesama svetlost dana koja rasteruje strahove. Tada se dešava da u tišini i polusvetlosti prevarim svoju muku i da zaspim kratkim, slatkim snom koji me ispuni svega tečnim srebrom bez težine. Posle, preko celog dana, nosim sećanje na taj sat spavanja kao dragocenost, i svaki čas pogledam u njega, u mislima, kao u obasjano mesto u planini. I još iduće noći, kad legnem, osećam u sebi ostatak toga jutarnjeg sna kao kvasac za duboko i tvrdo spavanje od kojeg se sutradan diže i oporavlja sve u meni što je poharano i oboreno za vreme nesanice minule noći. ”
***
„Kroz otvoren ali zastrt prozor dolazi svežina i osvaja sobu, postelju i mene. Studen, tanak decembarski vetrić, iza kojeg se naslućuje sneg. Ne znam pravo da li me ta studen probudila ili mi nije dala da zaspim. U neko doba osetih da ta struja studenog vazduha donosi i - miris zumbula. Ne, to nije varka. Što je više odmicala noć i navirao svež vazduh iz daleka, sve sam jače i jasnije osećao miris cveća. A čim sklopim oči, preda mnom se otvaraju površine zasejane zumbulima i lalama. Možda sam nekad video takav vrt pa zaboravio. Jasno vidim crne leje sa pravilno posađenim cvećem raznih boja. U sredini svake boje žuta daščica sa imenom cveća.
Tako večeras ja bdim u cveću kojeg nema i ne može da bude nigde u mojoj blizini.“
 ***
“Ima divnih noći kad sve peva u nama, kad je slatko bdeti i slatko zaspati. Blaženstvo bez reči i sećanja, i to bez ikakvog spoljnjeg povoda i razloga. Prosto kao slutnja nekog postojanja, mirnog i rajskog, pre ovoga života ili posle njega.“

Коментари

  1. Već odavno za mene nije važno šta ko u ovom našem društvu ume da kaže, ni kojim rečima, ni kakvim tonom, nego šta zna da uradi, kako to radi i kako ono što je jednom uradio ume posle da održava, usavršava, i brani.

    To je napisao Andrić, ja sam u ovom znaku prepoznala tebe koja to što radiš , ( ne samo na blogu uopšte u životu ) veoma lepo održavaš, usavršavaš i braniš!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zatečena sam i obradovana ovako sveobuhvatnim komplimentom! 💟 Kao da si mi dala nagradu za životno delo! 🏆Dragi Andrić, da li postoji životna situacija o kojoj on nije promislio i ostavio kakvu zabelešku? 📃

      Избриши
    2. Mislim da ne postoji. Oduvek sam ga volela i čitala ali ne baš sva dela, i vremenom si me zaintrigirala Sveskama i tako sam prikupila do sad skoro sve ja mislim.... i zahvaljujući tebi sada ga čitam svakodnevno. Zašto ?Zato što si me inspirisala ( nikada ništa ne zapisujem, ne vadim citate itd.. ) otkriću ti tajnu zato što si ti optužena :)))) Svakog dana zapisujem jednu rečenicu ili pasus koji mi se dopada i tako do 365 i na kraju lepo kad završim, okrenem mali notes, tipa kao stoni kalendar, svakog dana okrenem i vidim datum i citat, pravim godišnji kalendar pa eto da znaš da si ti inspiracija ( nisam zaštitila autorska prava ako neko ukrade ideju ne zaboravite da sam pravnik :)))
      Da, da inspirisala si me, imam dnevne doze Andrića a i kalendar će biti baš lep :))))
      Hvala ti !!!

      Избриши
    3. Sama se sebi čudim jer nikako da se naviknem na to da i ja nekome mogu biti inspiracija, kao što su i drugi meni! Ali stvarno je lepo čuti. Onako, godi.
      Ja stvarno ne znam čime je mene on omađijao, ali istina je da je on meni lek za sve. Ali, ako se zanesem, preteram dnevnu dozu, odvikavanje je sporo i bolno! Sve posle mi je bljutavo i prosto. Meni se on baš dugo zadržava u organizmu. Ovisnik sam, priznajem 😵💞😵

      Избриши
  2. "Odavno mi je postalo jasno da ne bi imalo smisla, da ne bi bilo mogućno živeti kad bi život bio onakav kakav na mahove izgleda, kad bi sve stvari u životu bile samo ono što njihovo ime kazuje i ništa više. Ovako, znam da koliko god je prostranstvo života na površini, u širini, toliko ga ima u dubini, tako da su nevidljive i skrivene mogućnosti života bezbroj miliona puta veće od onih koje vidimo na površini...

    Većina ljudi ne zna i ne oseća da život nema dna ni kraja: u tom neznanju treba tražiti razlog tolikih naših pogrešnih shvatanja i uzaludnih, vidljivih i nevidljivih katastrofa".

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. "Odavno mi je postalo jasno... " da za sve male i velike boli i nemire čak i nasumično čitanje nekih njegovih misli nudi lek, utehu ili bar razumevanje.

      Избриши
  3. Kada (i ovdje i 'drugdje') Andrićevim mislima daješ lijeka svakoj životnoj situaciji, tu vezu - pored toga što je misaona i emotivna - osjećam i kao gotovo fizičku. Lijepo je tako imati na raspolaganju svoju sopstvenu 'apoteku' za sve boli, terete i sve ono čime te ispuni dan (kao i ono i oni koji u taj dan stanu). Iako čitam...otkad pamtim, tu vrstu ljekovitosti ne nalazim u knjigama već...nekim mjestima; ma koliko se, i iz različitih razloga, vezivala za određena štiva (a neka mi znače izuzetno mnogo).

    Iako si u ovim virtuelnim šumama pod pseudonimom, mnogo se više (o)daješ nego toliki koji stvaraju pod imenom i prezimenom. Nevjerovatno mnogo..

    ОдговориИзбриши
  4. Znaš, dok sam još bila srednjoškolka, i kad su mi se događale neke stvari koje tada nisam znala da odgonetnem, koje su mi se činile velike i teške, nekako "slučajno" su mi se našle pod rukom neke Andrićeve misli. U isto vreme mi je neko poklonio "Jelenu". Sećam se koliko sam plakala kad sam prvi put čitala i pomislila "Bože, da l' ovaj čovek baš sve zna?". Posle sam (vrlo brzo) shvatila da ima tako divno rame za plakanje, da uvek ima reči utehe, da mi daje sve, a ništa od mene ne traži (za razliku od nekih drugih). Te su stranice toliko mojih suza popile, dnk analiza može da kaže da je baš ta "Jelena" moja. (To je verovatno i razlog što i ne volim one knjige koje treba da se uvek sačuvaju i da izgledaju kao nove)
    A opet, šta ti je čovek, osetim neki miris ili čujem neki akord, posetim neka mesta - to meni nije nikad smirenje, naprotiv! Pa, ako preteram, ako se zaigram, on je uvek i zauvek tu ... On je moje sidro!

    Nakon nekog kratkog vremena od ulaska u ovu virtualnu šumu počeli su da mi se dešavaju neki divni ljudi, sjajni susreti i razmene misli i emocija. Ostala sam dosta zatečena i pomislila: "Šta sad?" Mogla sam da ustuknem i da jednostavno nestanem - kako došla, tako pošla. U suprotnom, znala sam da će se dešavati nešto ovako - ja ništa ne radim sa pola srca! A to je upravo to - davanje!

    ОдговориИзбриши
  5. Čitam post i komentare, čitam kako pišeš o Andriću, i pada mi na pamet jedan fragment iz „Znakova”:
    „A kad, pročitavši do kraja, vidimo da je zaista tako, mi ostajemo nad tom rečenicom zamišljeni, zahvalni i srećni, jer nam je pao u deo najveći dar koji čitanje može da nam pruži: osetili smo da nismo sami nikad, ni u najtežim ni u najlepšim trenucima, ni u svojim najgorčim nedoumicama, ni u najsmelijim zaključcima, nego da smo povezani sa drugim ljudima mnogostrukim i tajnim vezama koje i ne slutimo, a koje nam 'naš' pisac otkriva.
    To je spasonosno.”

    DIVAN post, zaista ne znam kako bih drukčije mogla da ga opišem! Volim kada neko piše tako da svojim rečima obavije drugog određenom atmosferom, a ja sam sa ovim redovima prosto uronila u tu ranojesenju mešavinu melanholije i pospanosti. Andrić se u to nekako prirodno uklopio. :)

    ОдговориИзбриши
  6. "... zamišljeni, zahvalni i srećni ..." to je zaista najsažetije moguće izrečeno ono što osećam!
    A za ovaj odlomak koji ti navodiš, (a bolji nisi mogla naći!) meni važi upravo ono što Andrić govori o vrtu zumbula: "Možda sam nekad videla takav citat pa zaboravila".
    I zaista smo povezani mnogostrukim i tajnim vezama koje i ne slutimo, jer kako inače pojmiti da ti nešto ili neko nikada ne dosadi, da stalno vidiš lepotu, osećaš bliskost, isto kao što i zalazak sunca uvek donosi neko smirenje, uvek drugačiji i zauvek isti.
    Naravno da volim različitosti, da volim da vidim, čujem i osetim neke nove ljude, predele, pisce ... ali još više volim onaj osećaj kad moj obraz prepozna nečije rame, kad moja duša zatreperi od poznatih vibracija i one melodičnosti koju nisi njegova misao.

    Meni ni slučajno nije mala stvar da prepoznam čoveka s kojim delim sklonost prema istim vrednostima. Hvala ti na tome.

    PS. volim kad se "vi pisci" razigrate, kad opustite ruku i misao pa me darujete ovakvim rečenicama kakvim si ti završila komentar. Pozdravljam te, do čitanja :)

    ОдговориИзбриши
  7. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, draga moja, na tako velikim komplimentima!
      Kad je Andrić u pitanju, meni je srce širom otvoreno - koga to može da dirne taj se onda zaista obogati. Znam taj osećaj primanja emocija, tog obogaćivanja - jedno od najvećih u poslednje vreme mi pružaju tvoji "francuski" tekstovi.
      Ne znam kako drugi ljudi reaguju, ali ja tako brzo postanem zavisna od tog osećanja da mi krize nekad budu baš prave.
      PS. Ja sam prvo otvorila Cesarića pa se silno obradovala kad sam videla tebe misleći da si se vratila za stalno. Nadam se da ilegala neće još dugo trajati. Pozdravljam te!

      Избриши

Постави коментар