Jergović Miljenko - Sarajevski Marlboro


Znate li šta je bosanski lonac?
To je jelo od svakojakog povrća i mesa koje se zajedno kuva, u zemljanom sudu, na tihoj vatri, satima. A može se staviti i u ekspres lonac, pa će biti brže gotovo. Ali Bosanci kažu da to nije ono pravo, a i lonac koji je pod pritiskom može da eksplodira. Dešava se, retko, ali se dešava.
Dešava se i da Bosna eksplodira i da onda nepovezanih i rasutih sudbina ima na sve strane, duša nesmirenih i pogleda začuđenih.
Autor, i sam rođen u Sarajevu, je pokupio fragmente uhvaćene u pola koraka, nespremne za promene, a nevoljne za napuštanje rodnog grada. Kako to objasniti nekome ko nije odavde (odande) ?
***
„Pitao on mene da li mi je žao što sam nakon što tri puta obiđoh svijet završio u opkoljenom Sarajevu, a ja mu kažem da nisam tu završio nego sam se tu rodio ne daj Bože da sam glavu ostavio negdje drugdje, niti bi me ko spomenuo niti bi kome bio važan, a osim toga, ni groblja u svijetu, pogotovo u Americi, nisu kao sarajevska, poredaju se mrtvaci kao vojnici u stroju, svi isti pod jednakom kamenovima, kao da su im i duše iz štanc-mašine izašle.“
***

***
Rat je uvek crna rupa, singularitet u kome definicija života ne važi. On se više ne odvija u kontinuitetu, već u nekim retkim trenucima između dva prekida vatre - malo živiš onako kako si nekada živeo svakodnevnicu, ali bez planova, a onda opet, u nekom podrumu tupog pogleda čekaš da nešto prođe.
***
„Izvadim iz džepa cigarete, vidiš ti ovo, kažem mu, ovo su ti cigarete koje se proizvode u Sarajevu, a znaš li zašto im je kutija potpuno bijela, on odmahne glavom, bijela je zato što se više nemaju gdje štampati natpisi na kutijama. Ti ćeš sada zaključiti kako smo mi jadni i nesretni jer nam ni na cigaretama ništa ne piše, zaključit ćeš to jer ne znaš gledati. Uzmem ja da razvaljujem onu kutiju, znam da iznutra nije bijela, nego može biti da je to prevrnuta omotnica dječjeg sapuna, može biti da je to deo plakata za kino-predstavu, može biti da je dio reklame za cipele. Zanima i mene što je unutra, uvijek to pogledam i iznenadim se, a zanima i Amerikanca, mada pojma nema što to radim. Razmotam ja tako kutiju i umalo se ne sruših. Unutra sijevnu omotnica Marlbora, onog starog sarajevskog, blenu Amerikanac, ja opsovah, ne znam što bi mu više rekao. Što god mu kažem mislit će, onakav kakav je, ja luda naroda, okreću omotnice od cigareta naopako, pa onda razvaljuju kutije da vide koje su cigarete kupili.“
***
Desetine likova je prošlo kroz Jergovićevu zbirku. I svaki je doneo neki svoj komadić nerazumevanja šta mu se dešava tkajući jednu opštu sliku ratnog ludila. I u tim trenucima kad poginuti nije nauka i može svako bez mnogo truda, opis sarajevskih vatri daje celoj priči neki bizarno - jezivi prizvuk.
***
„Iznad glave začuješ zvižduk, pa prođu dvije-tri sekunde napetosti, a onda se dolje, negde u gradu, prolomi eksplozija. S tvoga prozora to mjesto se uvijek dobro vidi. Najpre je kao visok, vitak stup prašine koji se pretvara u dim i u vatru. Čekaš još nekoliko trenutaka da prepoznaš o kakvom se stanu radi. Ako vatra bude spora i lijena, riječ je o zapaljenom domu neke sirotinje. Ako plane u veliku modru kuglu, to onda gori nečije lijepo uređeno potkrovlje opkovano lakiranom lamperijom. Ako plamti dugo i ustrajno, to se zapalio dom bogatog čaršijskog gazde, pun starinskog masivnog namještaja. Ali ako se plamen digne iznenada, divlji i razuzdan kao kosa Farrah Fawcett, i još brže nestane puštajući da vjetar raznosi pepelne listiće gradom, ti znaš da je upravo izgorela nečija kućna biblioteka. Kako si u trinaest mjeseci bombardiranja nad gradom vidio puno tih velikih razigranih buktinja, pomišljaš da je Sarajevo ležalo na knjigama. Ako i nije, želiš da kažeš da je tako dok prstima dodiruješ svoje, još nezapaljene.“
***
Nota 1:
Miljenko Jergović je moj ispisnik, a ja osećam naročitu naklonost prema ljudima rođenim u znaku vatrenog konja. Već duže vreme čitam njegove tekstove koji se, sem na njegovom blogu, mogu naći i na raznim drugim portalima. To su sve tekstovi njegovih zrelih godina. Kako je knjiga izašla još 1994. godine, potpuno mi je jasno zašto me nije toliko oborila s nogu. Kad se samo setim sebe 1994. godine ...

Ocena: 8/10
Izdavač: Nova knjiga, 2016 (III izdanje)

Коментари

  1. Čovjek je nevjerovatan! Ja sam fascinirana njegovim umom prije svega, a zatim njegovom produktivnošću. Kakav samo raskošan jezik i stil, ali kakva tek dubina i iako je često prezahtijevan, isplati se. Svaka riječ, svaka rečenica, svaka njegova knjiga. Ovakvi se rijetko rađaju. Meni je žao što sam malo njegovog čitala, ali popravljam se. Takva širina se rijetko sreće. Divno si ga opisala! A tek ovaj odlomak o vatri koji si izdvojila! Pa raznio me je do posljednjeg atoma.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, stvarno je neverovatan! Bukalno osećam neku čudnu bliskost s njim. Ovo je prva njegova knjiga koju sam čitala, ranije sam ga upoznala kroz blog i kolumne. Sigurno nije i poslednja. Doći će sve na svoje.
      Meni je ona njegova priča kako dolazi u Beograd da se najede, napije i nakupuje knjiga za male pare toliko simpatična da nemam reči. A pogotovo ono da mu je milo kad vidi da su mu knjige u odeljku "domaći autori". Pozdrav, do čitanja :)

      Избриши
    2. Ali su zato, s druge strane, njegove knjige uglavnom mnoooogo skupe. I ne bile kad je malo koja na manje od 500 stranica. Pričala nam jedna članica našeg D kluba kako ga je intervjuisala i između ostalog za tadašnju posljednju njegovu knjigu rekla da je nije čitala jer košta kao kaputić.

      Uglavnom, ako razmišljaš koju sljedeću pročitati predlažem zbirku priča Drugi poljubac Gite Danon. Predivna je, a nedavno od jednog knjižara saznadoh da je u pitanju njegov izbor onog što on smatra svojim najboljim pričama, kao neka the best of kompilacija. Dakle, s njom sigurno nema greške. Uživaćeš!

      Избриши
    3. Ohhh, hvala što brineš o meni!😍 Nisam za ovu ni čula, ali stvarno deluje slasno, kao puslica. Jednu ću kupiti na Sajmu, sigurno. Videću koja će mi doći u ruke. 💗💕📚

      Избриши
    4. Naravno da brinem. 😍 Ovih dana sam u obavezama, nova školska godina, tri nova predmeta jer mijenjam kolegicu koja je na porodiljskom (dugo su i mene tako), neka čitalačka kriza,.. Ali, na tebe često pomislim. 😍

      Избриши
  2. Zaista je izuzetan, izuzetan pisac. Toliko toga sam upoznala i pročitala zahvaljujući Subotnjoj matineji i Ajfelovom mostu, ali i prepisci Tušta i tma i Drugi krug sa Basarom. Iako je ovih godina bilo i napisa zbog kojih bih mu najradije opalila čvoku. Ma dvije..

    Sarajevski Marlboro mi je nedavno ostavio Brat, uz dio svoje biblioteke. Kako sam u posljednje vrijeme prošla kroz neka teška, ratna štiva, nekako je svjesno ostavljam za kasnije.

    A poslije čitanja romana Otac dugo nisam mogla nečeg da se prihvatim. Hoće on tako..

    Ispisnik, kažeš? Bila sam blizu, +2! =o)

    Pozdrav!..
    M.

    ОдговориИзбриши
  3. Haha, ako poželim da mu opalim koju čvoku, setiću se tebe - ma to će Milka!
    Baš se razmišljam što bi sledeće ... treba mi nešto da me skroz razbije ... ovaj "Otac" što ga pominješ može da dođe u obzir, čini mi se.

    Ja sam čak par meseci starija od njega, tako da sam sa generacijom 1965. išla u školu. Pozdravljam te, do čitanja!

    ОдговориИзбриши
  4. Odličan, jedan od rijetkih savremenih čija sam pojedina djela čitao. Za roman "Rod" je 2015. godine dobio Njegoševu nagradu, a "Neue ZurcherZeitung" je njemački prevod ovog romana najavio kao "remek djelo svjetske književnosti".

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Opa, ovo je baš odlično! Ko god se javi ima svog favorita. Baš se radujem druženju s ostalim njegovim pobrojanim i nepobrojanim delima.
      PS. Koja tačka je prekratnica da bi nekog pisca nazvao savremenim? Gde je Selenić u toj definiciji? Možda sam mogla i guglati, al mi je nešto slađe da tebe pitam. Pozdrav☺️

      Избриши
    2. Ne znam postoji li neka definicija, vremenski period, ali za mene su savremeni pisci oni koji stvaraju ili su stvarali u vremenu u kojem živim. I, da, Selenić po tome pripada savremenim piscima.

      Избриши
    3. Znači, skroz relativna kategorija. Paaa, nije to nimalo loše rešenje. :)

      Избриши
    4. Da, barem je tako shvatam, ali vjerujem da u teoriji književnosti postoji neko pravilo, no za mene laika je kako već rekoh

      Избриши
    5. Meni, laiku, je tvoj laički odgovor više nego dobar.
      PS. Jesmo se vijali oko tri bloga, beše slatko, ali ja ti sad želim laku noć jer ću morati ustati prije no što legnem! :)

      Избриши
    6. Ja ću još malo ostati... Laku noć i lijepo sanjaj u tome međustanju lijeganja i ustajanja :)

      Избриши
    7. Eto i dobrog jutra nama ustalima, a vama usnulima lak san pred zoru...

      Избриши
    8. I dobrog i lijepog dana, i ustalima i usnulima.... :)

      Избриши
    9. Meni je dan predivan, a ovo blago sunce samo pojačava dojam.
      Pozdrav tebi i svim ljudima dobre volje. :)

      Избриши
  5. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  6. Da Juga je zaista čist fenomen! Nema bolje definicije od te.
    Ti poseduješ specifično osećanje Juge, makar nikad nisi doživela prostor i vreme, a ja koja sam doživela i prostor i vreme više nego intenzivno, družeći se s ljudima iz svih republika, putujući i obilazeći, više ne mogu da sa sigurnošću znam šta se zbilo, a šta je uobrazilja moje ranjene duše.
    Ili to samo vreme ima tendenciju da polira događaje, da sklanja s pozornice one manje lepe, a one dobre da uglača do blistavog sjaja ...

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje.💗

    ОдговориИзбриши

Постави коментар