Golob Zvonimir - A lišće oluji

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !

Teško je dijelit pjesmu i pjevače:
suza pripada oku koje plače,

bol pripada usni, rijeka moru nekom,
i lišće oluji. Ona je daleko.

Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
i prazna je ruka, ako nije njena.

Nož pripada rani, uže svome vratu,
raširene ruke - kazaljke na satu.

Izgubljena ptica,
pripada li jatu?


Danas se navršava 93 godine od rođenja Zvonimira Goloba. Možda je široj publici i nepoznat, ali ne verujem da postoji neko da nije čuo Kemino izvođenje njegovih stihova: "Dušo moja, i kada krenem tako bih rado da se vratim..."