Novak Kristian - Ciganin, ali najljepši
Radnja
ovog nesvakidašnjeg romana se odigrava u Međimurju, Hrvatska. Centralne
lokacije su fiktivna mesta Sabolščak, selo u kome žive Hrvati, kao i Đinjc i
Globoko, sela u kome žive Romi. Vreme je sadašnje, a radnja savremena, da
savremenija ne može biti.
***
***
Oko centralne priče,
šablonske – neki bi rekli, gde se On nekim spletom okolnosti našao pored Nje,
gde su im oči bili pogledi, a srca satkana od čežnje i želje za razumevanjem i
pripadanjem, plete se sijaset priča i pričica. Ono što ovu njihovu temu okreće
u bezdan su različitosti među njima: ona, Milena, je Hrvatica srednjih godina, a
on, Sani, Rom na pragu života.
Ono što ovu temu uzdiže do neba jeste potvrda da duše komuniciraju na višem nivou od ovog materijalnog sveta, da zanos ljubavi koji osećaju nosi kao bujica ka prepuštanju uprkos svemu, da neprepuštanje znači toliko mnogo boli više...
Ono što ovu temu uzdiže do neba jeste potvrda da duše komuniciraju na višem nivou od ovog materijalnog sveta, da zanos ljubavi koji osećaju nosi kao bujica ka prepuštanju uprkos svemu, da neprepuštanje znači toliko mnogo boli više...
***
On:
„Zapalio sam se za nju jer mi je prilazila, svaki dan pomalo. Pitala kako živim i što mislim. Jednog dana, sjećam se dobro, više nisam mogo podnijeti misao da ona priđe nekom drugome kao meni. Pušila je na prozoru i razgovarala na mobitel, smiješila se i govorila tiho. Pravio sam se da je ne vidim i zamišljo što bih radio tom kome šapće. A jednog dana mi se uopće nije obratila. Bila je loše volje i mene je obuzela... nemam riječi koliko duboka tuga. Ne mogu tog dana podnijeti Đinjc pa produžim do onog svog mjesta na Muri, sjednem na obalu i grčim se.“
„Zapalio sam se za nju jer mi je prilazila, svaki dan pomalo. Pitala kako živim i što mislim. Jednog dana, sjećam se dobro, više nisam mogo podnijeti misao da ona priđe nekom drugome kao meni. Pušila je na prozoru i razgovarala na mobitel, smiješila se i govorila tiho. Pravio sam se da je ne vidim i zamišljo što bih radio tom kome šapće. A jednog dana mi se uopće nije obratila. Bila je loše volje i mene je obuzela... nemam riječi koliko duboka tuga. Ne mogu tog dana podnijeti Đinjc pa produžim do onog svog mjesta na Muri, sjednem na obalu i grčim se.“
Ona:
„Nagne se, iskorači, poravna majcu jer su mu malo ispala leđa. Okrene se, pogleda prema prozoru, pogledi nam se sretnu. Nasmiješi se i nastavi raditi. Poželjela sam da to radimo zauvijek. Ja ga gledam, on poravnava majicu. Čak i to bi mi bilo dovoljno.“
„Nagne se, iskorači, poravna majcu jer su mu malo ispala leđa. Okrene se, pogleda prema prozoru, pogledi nam se sretnu. Nasmiješi se i nastavi raditi. Poželjela sam da to radimo zauvijek. Ja ga gledam, on poravnava majicu. Čak i to bi mi bilo dovoljno.“
***
Naravno, nije ovo samo
priča o ljubavi. Moglo bi se čak reći da je ljubavna priča samo srce romana, a
ogromnu pozadinu čini život Roma, njihovi običaji, život unutar i izvan
zajednice... Paralalno s tom, lokalnom pričom, reke izbeglica hrle prema
Evropi... Ima ovde i mrtvih i policijske istrage, ali meni ovo nije krimi
roman. Opet, izbegličke trase se prelivaju kroz Međimurje, duše izbeglica su
ostavile snažan otisak patnje, straha i neizvesnosti na ovome papiru, ali ovo
nije, uistinu, priča o njima... Ali istine koje se kroz njihove usta kazuju su
bezvremene.
***
„Nećeš prestati da padaš kad zaslužiš, nego kad
odlučiš. Ako još uvijek vjeruješ u ono prvo, žalim te. Padat ćeš zauvijek i
zamjerati svima oko sebe, kao što zamjeraš meni. Sanjaš da padaš jer čekaš što
će biti, hoće li itko shvatiti što ti je dužan zato što ti padaš? Prestaješ
padati kada odlučiš. Preuzmi odgovornost za svoj život. Prihvati da imaš izbora.“
***
Nota
1:
Malo je reći da sam oduševljena romanom...
Malo je reći da sam oduševljena romanom...
Nota
2:
Novakov stil pisanja je ubitačan! Lafčina je, kreće na najveće koske, bez trunke zazora rezbari i romsko i izbegličko pitanje za sve pare. Pripoveda lako, narodski, krajnje nepretenciozno. To je upravo ono što osvaja: on pripoveda - ali ne osuđuje, on iznosi fakte – ali ne donosi zaključke. Poigrava se vizurama, pričama, uglovima, jezicima, narečjima, kulturama, vaspitanjima, verovanjima... Naracije ponekad teku paralelnim tokovima, ponekad izuvijano i zapleteno, ali uvek samouvereno. Na krajnje originalan način imenuje poglavlja, koristeći nazive fobija. Za datu narativnu celinu, ona je bila filter kroz koji se radnja prelama, bez obzira da li je skretničar ili presretač događaja...
Novakov stil pisanja je ubitačan! Lafčina je, kreće na najveće koske, bez trunke zazora rezbari i romsko i izbegličko pitanje za sve pare. Pripoveda lako, narodski, krajnje nepretenciozno. To je upravo ono što osvaja: on pripoveda - ali ne osuđuje, on iznosi fakte – ali ne donosi zaključke. Poigrava se vizurama, pričama, uglovima, jezicima, narečjima, kulturama, vaspitanjima, verovanjima... Naracije ponekad teku paralelnim tokovima, ponekad izuvijano i zapleteno, ali uvek samouvereno. Na krajnje originalan način imenuje poglavlja, koristeći nazive fobija. Za datu narativnu celinu, ona je bila filter kroz koji se radnja prelama, bez obzira da li je skretničar ili presretač događaja...
Nota
3:
Duša ovog romana, poslastica nad poslasticama je Sanijevo verovanje da je, dok je još bio jako mali, u njega ušao pauk koji vedri i oblači njegovim životom. Za svako mesto, osobu, misao ili osećaj koji su u njemu izazvali alhemiju, koji su proizveli osećaj koji ranije nije poznavao, pauk je vezivao čvor svoje mreže... Bogatsvo njegovog unutrašnjeg života je predstavljeno strukturom paukove mreže... Kada odvezuješ čvorove, raspetljava se mreža – čvorovi su ti koji nas drže za ovu zemaljsku ravan...
Duša ovog romana, poslastica nad poslasticama je Sanijevo verovanje da je, dok je još bio jako mali, u njega ušao pauk koji vedri i oblači njegovim životom. Za svako mesto, osobu, misao ili osećaj koji su u njemu izazvali alhemiju, koji su proizveli osećaj koji ranije nije poznavao, pauk je vezivao čvor svoje mreže... Bogatsvo njegovog unutrašnjeg života je predstavljeno strukturom paukove mreže... Kada odvezuješ čvorove, raspetljava se mreža – čvorovi su ti koji nas drže za ovu zemaljsku ravan...
„Volio sam kada se dignu, znaš, one
plavičaste i sive magle od murske strane, nose mulj i slamu, žabe, kače, čaplje
i trstiku. Magla napravi raj od Globokoga, postanemo sveti i isti. Raj je ono
kad se ne vidi što sve nemamo, što sve radimo, kada vidiš samo krovove sa
satelitskim antenama. Tada smo isti, mi u Globokom i oni pokraj ceste, isti mi
u Đinjcu i bijeli u Sabolščaku. Niko proklet, svi čisti. Magla prekrije naše
mršave pse bez oka, repa, prekrije kao plahta leševe auta, hodajuće leševe
ljudske, prekrije sve nas slomljene što si psujemo majku, želimo drugom skoru
smrt, želimo tešku bolest. Skoro da se ne vidi ni plavo svjetlo rotirke. Kao u
pravom raju, ništa se ne vidi dobro. A u paklu sve, svaki obris, svaka mala
pukotina i rupa i sve strašno što živi u njima.
Magle mora biti, tada smo čisti. Kiše mora biti, tada smo prokleti.
Tamo ćeš odvezati čvor, kod Mure, na trulom kolcu od vodilice stare murske skele. Postihen, samo postihen pre Muri. Mrtvo se u njezinim valovima njišu utopljenici, plastične vrećice, igračke iz daleke zemlje. Jedino što me priječilo da i ja ne potonem tamo bila je pomisao da u Globokom čeka Đani koji se nije pomirio.“
Magle mora biti, tada smo čisti. Kiše mora biti, tada smo prokleti.
Tamo ćeš odvezati čvor, kod Mure, na trulom kolcu od vodilice stare murske skele. Postihen, samo postihen pre Muri. Mrtvo se u njezinim valovima njišu utopljenici, plastične vrećice, igračke iz daleke zemlje. Jedino što me priječilo da i ja ne potonem tamo bila je pomisao da u Globokom čeka Đani koji se nije pomirio.“
Nota 4:
Jako sam zahvalna na tome što je roman pročitalo mnogo meni dragih ljudi pre mene i iskazalo iznadprosečnu naklonost. Da sam ga ja čitala pre njih verujem da bih sopstvenu objektivnost dovela pod okrilje subjektivnosti jer je kajkavski moj maternji jezik, a Međimurje moj rodni kraj.
Jako sam zahvalna na tome što je roman pročitalo mnogo meni dragih ljudi pre mene i iskazalo iznadprosečnu naklonost. Da sam ga ja čitala pre njih verujem da bih sopstvenu objektivnost dovela pod okrilje subjektivnosti jer je kajkavski moj maternji jezik, a Međimurje moj rodni kraj.
Ocena: 11/10
Izdavač: Književna radionica Rašić, 2017 (I izdanje)
Izdavač: Književna radionica Rašić, 2017 (I izdanje)
Naježila sam se na ovu posljednju notu! I istog trena zaboravila šta sam ono željela da napišem na početku...
ОдговориИзбришиNeko je tek posmatrao čvorove na paukovoj mreži, ali istinski su sretnici oni koji su se u nju (ovako) uvezali.
Da li je moguće da jedna istinska radost budućeg sretanja sa ovim štivom bude veća sada kada je tu i Nota 4? Pitanje je hipotetičko...
Raduje me kad se ljudi ovako raduju!
Pozdrav ti, Živka!
Milka
Meni je u ovom romanu sve - i suza i smeha i radovanja, prepoznavanja karaktera i postupaka, ljutnje i istinske zapanjenosti i zapitanosti... a ovo pod četiri, kako da ti kažem - dimenzija koja sve ovo toliko pojačava da reže i peče isto koliko i miluje.
Избришиpozdrav draga moja
tvoja Ž.
Ima pravo Milka! Zaboravih šta sam reći htela od ove note 4. �� Zapamtila sam samo ovo: duše komuniciraju na višem nivou. Samo da si to napisala, meni bi bilo dovoljno. A ne sve ovo pride. Radost dana današnjeg! Hvala i na ovom prikazu... Napravi ti nama pravi poklon paket!
ОдговориИзбришиDa ublažimo malo ovu koronu... 💋
ИзбришиA nije da nisam znala da ćete biti iznenađeni četvorkom ...
Taj pauk koji polako i sistematski mora da razveze cvor po cvor, to je mene toliko razbucalo u ovom romanu. I taman pomislih da cu ti napisati "a pauk 😍😍😍", kad me preduhitri ❤
ОдговориИзбриши
ИзбришиMače, pa pauk je ovde jedan od glavnijih likova... 🕷️... gde bih ja bez njega... 🌌... kakva ideja, kakva razrada...
Mislim ja tako, ponekad, a gde su moji čvorovi sve... Kome ću ja doći u san da me razveže kada dođe moj čas...
Da, kome ce svako od nas doci u san... Pravo pitanje
ИзбришиSvako od nas će naći nekog svog Japicu... 💫... nekog s kim će biti na istim talasima, nekog ko će ga čuti...
ИзбришиA ako za svoga bezumnoga života ne pronađemo nikog, bojim se da možemo ostati zaglavljeni zanavek... ❣️... Možda je to definicija pakla?... 😈
Oduševljena sam postom. Ne mogu, a da se ne divim tvom čitalačkom iskustvu, jer skoro pa svaki post napišeš o djelu za koje ja nisam ni čula, a kamoli pročitala. Divno napisano.💖
ОдговориИзбришиHvala draga moja!
ИзбришиPS. Upravo se vratih s tvog bloga (gde te nahvalih silno za "Obične ljude") Sad mi dođu nešto na um onaj vojvoda i serdar, haha...
Trebalo mi je neko vreme da skontam zašto mi je tvoja profilna sličica poznata... Da, videh je kod Anđele!
ОдговориИзбришиSvratiću kod tebe na blog sigurno, ali ovako na prvu loptu mogu reći da si neko jako, jako mlad. Iz Hrvatske, a ne znaš za Novaka!? Njegove knjige su godinama najčitanije...
Opet, ja ti želim da imaš boljih prijatelja nego što su knjige (ili pas !!!)
Čak ti ne savetujem ni da čitaš, ako to nije tematika u kojoj trenutno živiš. Potrošićeš vreme, a rezultati neće biti ni približni očekivanjima.
pozdrav
Nema na čemu! Zadovoljstvo je moje.
ОдговориИзбришиVolim autentične ljude, dosledne sebi, one koji rade na sebi, koji imaju nešto originalno da pokažu svetu...
A originalan je svako ko nije rijaliti-klon ili sličan koji nema svoga mozga, želja i mišljenja već za sve gleda kako to kaže vođa i većina...
Pozdrav Zenici!
Jako ljep post ja jako volim citati. vratio sam se nakon dugo vremena i napisao sam novi post pa stvari kada pudes imala vremena lp!!! link bloga je u imenu
ОдговориИзбришиPozdravljam sve koje čitaju knjige, pišu blogove... Svaka čast, pogotovo za nekog tako mladog kao što si ti...
ИзбришиBila sam na tvom blogu. Super je za tinejdžere!
Međutim, saveti kako ubiti vreme tokom korone nisu nešto što me inspiriše...
Nek te ovo ne demorališe. Ti prati svoju viziju i sve će biti savršeno!
Volim da čitam i znam dosta ljudi koji stvarno vole knjige. Ali, nikada nikog ovooliko zainteresovanog za čitanje nisam srela. Post sam čitala veoma pažljivo, diveći se načinu na koji pišeš. Toliko detaljno. Toliko profesionalno. Nemam riječi, skidam kapu.
ОдговориИзбришиhttps://sosihappylife.blogspot.com/
Vrlo sam iznenađena koliko se omladine skupilo oko mene na ovom postu! Neka, neka... ja stvarno uživam u ovakvim razgovorima. 😍
ИзбришиDrago mi je da ti se svideo tekst, zaista. Kad je ovako javan nikad se i ne zna ko će ga sve pročitati.
Inače, ja sam samo čitalac - amater... nema tu kod mene ništa profesionalno!
Za mene je znak uvažavanja i poštovanja da pogledam blog onoga ko se potrudio da pročita moj tekst... Tako da, pročitala sam par postova i ostavila sam komentar na onom Od A do Š...
Slatka su mi tvoja razmišljanja o ovom vremenu "koje nam je dato" zbog neizlaženja. Divno je kako se lepo slažeš s roditeljima i sestrom... Predivna omladina!
Pozdrav Prijedoru!
Znas koliko sam odusevljena Novakom - ovo je bilo divno prisecanje! Bas me zanima da li ce ti se svideti i drugi njegov roman... Ali, kao sto rekose Milka i Jeca, Nota 4 je ostavila poseban utisak❤
ОдговориИзбришиJa nikad ne čitam delo za delom istog autora, pogotovo ako treba da je dobra knjiga... Ne verujem da ću pre leta... Valjda ima veze sa strpljenjem... 🙃
Избриши