Zašto knjige, zašto blog?

Nekada davno živela je jedna devojčica koja je letnje raspuste provodila kod bake na selu. Baka je, radeći po kući, slušala radio. Omiljena stanica joj je bila ona na kojoj su povremeno emitovali radio-drame ili, jednostavno, čitali bajke i pripovetke. Ona ih je kasnije prepričavala svojoj unuci.
Nekada davno ... Tako počinju sve bajke, pa i ova moja.
Oh, kako je to zadovoljstvo bilo slatko! Sećam se kako sam bila nestrpljiva da čujem neku novu priču.


I tada, kako to obično biva, desio se jedan od prvih uvida - rekla mi je da nije potrebno čekati na radiju novu priču, već ih možemo i sami čitati iz knjiga. Vauuu! Decenije su prošle od tada, a ja još uvek znam gde sam tačno stajala na dvorištu kada mi je to rekla.

I tako je sve počelo ...
Godine su prolazile, a ljubav prema knjigama i čitanju nije jenjavala. Baki je bilo milo – uvek smo se dobro slagale. U više navrata mi je ponavljala da zapisujem ono šta sam pročitala. „Zaboravlja se“, govorila je, „vidiš kako ne znam više šta da donesem iz biblioteke. Ne sećam se šta sam sve pročitala.“
Šta da kažem, počinjala sam spiskove, ne jednom. Međutim, čudo je to kako su se te sveščice stalno gubile. I onda, u nekom trenutku lucidnosti, dođe mi na um blog.
Bez obzira što tebe odavno nema u ovim zemaljskim dimenzijama želim da ti kažem:


„Da, bako, evo zapisujem, ali sad stvarno“. 





Коментари

  1. Анониман8. 2. 2018. 19:45:00

    Dobro je da sam te pronašla na vreme! Čitaćeš se :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ima već par dana kako me stegla neka gripčina, ovakvu nisam nikad dožvela. Tek danas malo progledah! Tvoj komentar mi je došao kao melem. Hvala od srca!

      Избриши
  2. Одговори
    1. Hvala draga Ilona! Nije mi teško da ispartim link sa komentara - vidim da će i kod tebe biti interesantnih stvari. I da, mada nisam nešto specijalno navodila, fotografija je i moja velika ljubav. Što se tiče kuvanja, kad sam baš inspirisana gozba bude bogovska! Pozdravi mi Grčku, složiće se i meni kockice da se sa njom opet sretnem. Javi se nekim komentarom kad ti zaživi blog, pa da pratimo ... Osećam da će to biti prava poslastica. Srdačan pozdrav.

      Избриши
  3. Stariji brat i ja smo naša ljeta provodili kod Bake na Drini. BudiBogsnama smo djeci tamo bili, jer smo ljeti odlazili s mora u planinu, a oni svi sanjali kontra. Baka je bila od onih koje pričaju viceve, izmišljaju strašne priče, uče unuke da igraju žandara, smiju se bez glasa odmahujući glavom i hvatajući se za srce. Znala je da se potpiše, sa nama unucima vježbala slova. U maju napunila 81, sa 16 djetinjstvo zamijenila prvim roditeljstvom, 32 godine evo bez svoga druga..

    Dirne čovjek sam sebe kada neke davnašnje riječi, navike, priče, obećanja ostanu da žive. Pa taman i u svijetu nula i jedinica..

    ОдговориИзбриши
  4. Milka draga, ne znam nikoga ko bi ovu moju emociju razumeo bolje od tebe!
    Kada kažem nikog, mislim i na sebe. Pa ti si celu svoju Sitničarnicu posvetila svojim korenima!

    I da, bez obzira što znam da ti je osećaj poznat, želim da kažem da u čoveku sasvim drugi osećaj ostaje kad mu ode neko drag, a za života njegovog je osvestio taj osećaj ljubavi upreden u zemaljsku prolaznost.
    Tada preostane samo neka milost, neki spokoj i pomirenost s neminovnim, a ne ono mahnitanje da nemamo vremena, da ga nismo zagrlili, čestito popričali, rekli da ga volimo, ona žal da vreme ne možemo vratiti ...
    Pitam se što se ne uči u školi šta je zaista skupo, a šta je merljivo novčanim apoenima.
    Pozdrav tebi draga moja!

    PS. Jedom davno si na Vanjinom blogu rekla da jako malo personalnih blogova pratiš. Osećam se naročito ponosno što si se za mene predomislila. ❤️

    ОдговориИзбриши
  5. Sa ovim 'zaista skupim' i 'novčano mjerljivim' podsjetila si me na frenje (alias - klikere).

    Ne znam otkud mi ni prvi ni drugi ni onaj veliki. Nisu nam ih kupovali, u igri su se osvajali i tako nekako sakupljali. Rekao bi čovjek da će se ta jednostavna i precizna igra razvijati put malih i velikih prvenstava, a do ovih dana postati i olimpijska disciplina! Sad ona mrežica sa 100 frenja košta neku bagatelu; rupa u zemlji može se iskopati bilo gdje. Ali ne.. Što više kupujemo - kad i kupujemo - sve manje nam ostaje onog nemjerljivog. Ali drži me nada da, iako manje, još stigne nešto u uspomenu da stane..

    A što se blogova tiče.. Nije da ne čačkam sve i svašta (nekad je i posao podrazumijevao da se bude informisan i prisutan), ali ljudi kao da su mnogo više orjentisani na 'pakovanje' (kad uđeš na neka mjesta kao da si kročio na sami oblak ili savršeno isprogramiranu scenu holodeka) nego na samosvojstvenost riječi i izraza. To + vrijeme provedeno u ovim virtuelnim svjetovima i.. lako izabrati iskreno i originalno.

    Pozdrav ti!..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Blogovi ... kao virtualne javne ličnosti!
      Svaki blogopisac može ponuditi samo ono što nosi u sebi. Nekad je "pakovanje", vrhunac kreativnosti, nekad sve osim pakovanja ... Dokle god ima onih koji vole, (sam blogopisac je već potreban i dovoljan) blogovi će živeti. Vrema sve postavi na svoje mesto.
      No ono što je meni specijalno drago i milo, što smo nas dve na istom mestu. Pa, što se mene tiče, još od onog Otela kod Vanje.

      Избриши

Постави коментар