Katocela Đuzepe - Ne reci mi da se bojiš

Ovo je istinita priča.
Priča o devojčici iz Somalije kojoj je Bog dao talenat za atletiku i ogromnu želju da svakim danom bude sve brža i brža, najbrža u Somaliji, najbrža na Olimpijadi.
***

***
Samija je rođena 1991. godine u Mogadišu, gde je i odrasla u krajnjem siromaštvu. I dok zemlju razdiru untrašnji sukobi, stasavaju generacije dece koje ne znaju šta je pun stomak, ulica neizrovana granatama, plaža na koju smeš da odeš, vazduh koji nema miris baruta, a o obaveznom školovanju, struji, tekućoj vodi da i ne govorimo. Nasuprot tome, živela je u kući ispunjenoj smehom i pesmom, punoj braće i sestara, roditeljske ljubavi i podrške, u zajedničkom dvorištu sa Alijem, svojim najboljim prijateljem.
 Detinje oči si budne sanjale, bila je očeva mezimica.
***
 „“Ličiš na košutu, Samija, znaš li to? Ti si moja omiljena košuta“, rekao bi onda on, a meni bi kolena zadrhtala kada bih čula kako njegov dubok glas postaje nežan.
„Aabe, ja nisam košuta, nego sam brza kao košuta ...“
„Pa dobro, reci mi ... kako misliš da pobediš one dečake veće od tebe?“
„Tako što ću trčati brže od njih, aabe! Možda još nisam, ali ću jednoga dana biti najbrža u celom Mogadišu.“ ”
***
Kad više nije smela da trči ulicama grada, satima je pretrčavala s kraja na kraj sopstvenog dvorišta, a noću se, obučena u burku, iskradala do stadiona da bi pod mesečinom vežbala i osetila energiju atletske staze.
Stigla je Samija u Peking, na Olimpijadu 2008. godine.
Stigla je posle toga i u izbeglištvo – krenula je na “putovanje” prema Evropi ...
***
Sve posle toga je istorija koja se može naći u sportskim izveštajima, hronici, vikipediji ...
Ne bih više o tome, jedino još da vas podsetim da je roman inspirisan istinom – da nije tako izgledalo bi kao tkanje besmislene priče i upredanje događaja koji se ne mogu uklopiti.

Nota 1:
Roman je snažan, tužan, mučan, otrežnjujući, nadahnjujući ... Poslednja četvrtina knjige opisuje golgotu izbegličkog putovanja – unižvanje čoveka do nepojmljivih granica.
 

S druge strane piščev stil, ako se odsustvo stila može nazvati stilom, je tunjav i prozaičan, sa čestim ponavljanjima, a rečenice su bez poetike. Cela knjiga stilski deluje kao razvodnjen novinski članak. To, ruku na srce, nije ni čudno jer je pisac uistinu novinar.
Knjigu sam pročitala od korica do korica, bez obzira što mi je, na momente, bilo neizrecivo dosadna. 


Nota 2:
Nemam ja problema sa tim da ostavim knjigu koja me davi, nisam ni radoznala da vidim kako se završava, jednostavno sam osećala da bi me bilo sramota da moja „muka“ bude u istoj virtualnoj ravni sa Samijinom.

Ocena: 6/10
Izdavač: Laguna, 2015 (I izdanje)

Коментари

  1. Vidim da si u zadnje vreme zaokupljena citanjem knjiga koje su na neki nacin vezane za Afriku. :) Ako, o njima se maltene nista i ne zna... Mogu da zamislim kako je prosla Samija... Ah... Pozdrav do sl. citanja! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, nešto mi se puti prepliću s Afrikom u zadnje vreme, dobro si to primetila. Kad bolje promislim te su knjige našle mene, a ne ja njih - ko će ga znati zašto! Možda bi mogla da me nađe neka koju je pisala Adiči - te su mi baš onako lepe! Pozdrav, :)

      Избриши
    2. Da, da, naravno! Mislim da nema mnogo njih koji će za njene knjige reći da su bez veze ili ih ostaviti nepročitane! Oh, ti naši spiskovi! Od skora sam na goodreads-u, pa samo pravim spiskove: te pročitanih, pa ove hoću da čitam, ove imam, ove hoću da nabavim, ... igranka bez prestanka. Zanimaš li se ti goodreadsom?

      Избриши
    3. O, da! Mada nisam dugo bila aktivna tamo, i nisam ni stavila sve sto sam procitala, ali sad stavljam i sta zelim i sta trenutno citam, trazim nove knjige... Zanimljivo je tamo. :D Ja sam tamo Stella82, ne znam kako da se nadjemo.

      Избриши
    4. Nasla sam te na Goodreads-u! :D

      Избриши
  2. Pošteno. Sviđa mi se ovako iskren komentar, ogoljen do srži. Već ova tvoja rečenica "unižavanje čovjeka do nepojmljivih granica" u meni je izazvala ovo što opisuješ u posljednjoj rečenici. Otkud mi pravo da budem toliko drska da u toplini svog doma i punog stomaka poželim da ne čitam autentičnu ljudsku patnju. Ali, znaš kako kažu, svakom je sopstvena muka najveća, ma kako sporedna i "sitna" i beznačajna nekom izgledala. Takođe, ne volim te tunjave izraze i to će presuditi u ovom slučaju.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da se ove teme dohvatio neko ko je s perom na ti, ovo bi bila bomba od književnog dela - ali nije.
      Još kad mi je moja draga kuma davala ovu knjigu s rečima "ovo je baš onakva kakvu ti voliš" (misleći na tešku temu), a ja nešto sluteći da ću te rečenice teško gutati, pokušavala da eskiviram uzimanje (neuspešno - vidi se!), znala sam da ću je pročitati! Moja kalkulacija je bila da će mi to biti najjeftinije (za dušu, razume se!) Pozdrav, do čitanja :)

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao, što ova pohvala prija u ovo kišno i sumorno majsko jutro! Ne sumnjam da je film sjajan. Kad se jednom s njim sudarim, setiću se tebe i odgledati ga sigurno. Pozdrav :)

      Избриши
  4. Odličan izbor knjige. Gledala sam puno dokumentaraca o ovoj devojci, nije baš sve kao u knjizi ali suština jeste. Nisam imala velika očekivanja od same knjige ali tema mi je bila odlična. Lepo si ti nama sve to dočara , predivan tekst. Sve pohvale !

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, draga moja Maradona, na komentaru, praćenju bloga i, uopšte, na tome što pratiš moj rad! Glavno je da smo se našle, bez obzira na virtualnu ravan! Pozdrav, do čitanja :)

      Избриши

Постави коментар