Kelman Danijel - F

Kroz prizmu života blizanaca Ivana i Erika i njihovog starijeg brata po ocu, Martina Fridlanda, pisac ispisuje priču o nedostatku ljubavi i otuđenosti, o mogućim uzrocima, a još više posledicama takvog stanja.
Ključni momenat u dečijim životima se zbio kada ih je otac, nakon posete hipnotizerskoj predstavi, jednostavno istovario iz kola i zauvek i bez objašnjenja napustio - svu trojicu. Ta bizarna predstava mu je bila okidač za „prodavanje duše đavolu“ – napustiti sve, a zauzvrat dobiti dar pisanja koja će ga proslaviti. Knjigom koja propagira beznađe i odsustvo postojanja, „Zovem se Niko“ i glavnim likom koji je predstavljen kao F, stiče svetsku slavu. Još jednom je potvrđeno da prava slava dolazi samo ako živiš ono što veruješ, pa makar to bilo ništavilo u svoj svojoj veličini.
***
***
Martin, kolebljiv i nesiguran momak beži od sveta i problema odrastanja pod skute katoličke crkve. Nosi mantiju, a u Boga ne veruje. Jedina strast mu je slaganje Rubikove kocke, a jedini spokoj hrana,  naročito majčini kolači. On uredno, nedeljno, posećuje majku i halapljivo ih guta, uzimajući, na taj način, svoju dozu ljubavi. S druge strane, majka ih uredno pravi – najlakši način da pred sobom ostane „čista“ da je za svoje jedino dete učinila sve.
***
„Mnoge umiruje činjenica da sveštenici još uvek postoje, da hodaju zemljom, da služe mise, da se mole i ponašaju kao da čovek ima dušu i kao da postoji nada za ljude. Tako i sam mislim kad vidim sveštenika koga ne poznajem. Ali kada se pogledam u ogledalo, to više ne funkcioniše.”
***
Ivan je umetnička duša, slikar. On je po karakteru najsličniji ocu - i on poseduje „gen“ da nije dovoljno dobar, da se neće proslaviti, da niko neće kupovati njegove slike. Bori se sa tim tako što slika, ali slike potpisuje imenom slavnog slikara sa kojim je u emotivnoj vezi.
***
„“Moraš učestvovati u igri“, rekao je Ivan. „U tome je sva mudrost življenja. Moraš lagati. Čini ti se da drugi znaju šta misliš, ali upamti, nijedan čovek ne zna šta drugi misle. Ljudske se misli ne mogu čitati. Čini ti se da drugi znaju šta misliš, ali to nije istina.“
„Ne znam o čemu pričaš.“
„To je pravi odmor. Posmatraj, izvedi pravila. Ljudi su retko spontani, u najveće broju slučajeva ponašaju se kao mašine. Sve što rade, rade iz navike. Moraš da ustanoviš pravila, a onda da ih se pridržavaš, kao da ti život zavisi od toga. Jer to je istina. Život zavisi od toga.“”
***
Najintrigantniji od sve trojice je Erik. On je mešetar, bavi se investicionim fondovima. Još u ranoj mladosti je otkriveno da ima psihičkih problema koji su, tokom godina, drastično eskalirali. Povišen nivo stresa koji ide uz obrtanje ogromnih svota tuđeg novca, high-tack kuća, žena, ljubavnica – sve to ne može da pregura bez pune šake pilula. I pored svega toga glasovi ga proganjaju, ostavljajući mu u svakom trenutku nedoumicu šta je stvarno, a šta su fantazmi .
***
„Pitao sam se da li bi ljudi koji tako rado govore o dostojanstvu u ovakvoj situaciji mogli sačuvati red i pristojnost. Što se mene tiče, ja sam ostao na tepihu osećajući da živim trenutak u kome mi je sve potaman, u kome nisam pocepan, u kome sam u sebi jedinstven i spokojan. A onda mi je u deliću sekunde na pamet pala misao da i u ovoj sobi možda postoji kamera, a sa njom se odmah pojavio i Laurin lik i osećaj krivice što je varam i stalno lažem.”
***
Ovaj roman pred čitaoca stavlja svu besmislenost života aktera. Besmisleni jesu ne zato što smo ih mi, čitaoci, tako karakterisali, već zato što oni sami, kroz svoja nezadovoljstva tu poruku prenose.
Vrlo je interesatna dinamika priče – glavnina naracije se odnosi na opis događaja koji su vezani za braću dana 08.08.2008. prepričavajući dan, svoje misli i svoja viđenja događaja, svaki iz svog ugla.
***
Pisac odlično i odlučno vodi kazivanje, jasno iznoseći ključne elemente, dok su pojedini delovi omota priče ostavljeni čitaocu na volju. Upečatljiva je i upotreba slova „F“, nekad eksplicitno (početno slovo prezimena braće, ime glavnog lika očevog romana, ime celog romana), a nekad samo u nagoveštaju ( f kao fatum –sudbina, f kao fragmentisane – necelovite ličnosti, f kao feler – greška, ...). Kompaktnosti dela sigurno doprinosi i upotreba simbolike. Vremenski okvir glavnine priče nije slučajno smešten u ovaj augustovski dan. Naime, simbolika broja 888 kaže da se određena faza života približava kraju, da je ovo znak upozorenja, da se treba pripremiti.
Naravno, nikome 09.08. nije više bilo isto kao prethodnog dana ...

Nota 1:
Preporuku za ovu knjigu sam našla na blogu Stsh
`s Book Corner, gde možete pročitati sjajnu recenziju.

Nota 2:
Nema s romanom nikakve veze, sem što ni meni, 09.08. neke godine, nije bilo isto kao prethodnog dana – rodila sam prvo dete.

Ocena: 9/10
Izdavač: Dereta, 2017 (I izdanje)

Коментари

  1. Odlicna recenzija! Citala sam i Sandrinu recenziju, ali cu ovaj roman ipak zaobici. Ima elemenata koji bi me previse pogodili i naveli na neka ruzna secanja koja sam skoro pa zaboravila. Tako da, u ovoj knjizi definitivno uzivam iz recenzija. :) Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Potpuno podržavam tvoj stav da ne treba pozleđivati stare rane i obnavljati uspomene koje nisu bile prijatne. Knjiga ima toliko da, čak ni Isidora ne može da stigne sve da pročita! :)))
      Zahvaljujem ti na vernom praćenju, a na komentarima posebno!

      PS. Pročitala sam kod Lovca u žitu da si i ti zainteresovana za priču o vaspitanju dece. Drago mi je da se broj zainteresovanih poduplao! Biće teksta sigurno, nadam se da će vam služiti. Pozdrav!

      Избриши
  2. Одговори
    1. Iznenađena!!!
      Oduvek zadovoljstvo izdanjima, knjižarom, ambijentom ... Još uvek imam onu knjigu o Svetom Savi koju ste delili za vreme bombardovanja. Srdačan pozdrav!

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  4. Zaista verujem da bi ti se knjiga svidela!
    Što se tiče drugog dela (komentara na komentar) sigurna sam da ne misliš da je bilo šta izrečeno u negativnom kontekstu. Moje namere nisu ni slučajno bile takve, naprotiv. Jeste izrečeno u šali, ali sa dubokim poštovanjem za onoga ko nešto što i sam radiš, radi bolje, više, temeljnije od tebe - što bi u ovom slučaju bilo čitanje. A ja zaista ne znam ni za koga ko čita više od tebe.

    2016. sam zapisivala naslov svake knjige koju sam pročitala, bila je to moja možda i čitalački najplodnija godina. Kad se podvukla crta, ukupno ih je bilo 42. Već sledeća je bila za trećinu lošija. Ove moje drugarice sa kojima razmenjujem knjige kažu da sigurno ne pređu 20, jedna mesečno im je optimalna.

    Pozdrav i do čitanja! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. Jeste malo čudno - nisam ni pomislila da bi to ko smatrao za feler. Obično ljudi masno lažu da su nešto čitali, a nisu! Jesam i ja, ali u srednjoj školi ! :)

      Избриши

Постави коментар