Petrović Jasminka - Sve je u redu


Knjiga opisuje našu svakidašnjicu, našu decu, naše komšije, prijatelje. Konceptualno je podeljena na 20 priča. Prva polovina su priče o onome što nas boli, a druga o onome šta mogu te boli pozitivno da donesu. Uglavnom se to odnosi na razne muke i peripetije kojima su izloženi omladinci, ali ima osvrta i na roditeljske boli, pa čak i na muke jednog psa.
Naslov svake priče je ime i broj godina onoga iz čije vizure je događaj opisan, a svaka od prvih deset priča ima i svoj odgovor.
***

***
Društvo likova je, uistinu, šarenoliko i razlikuju se međusobno po svemu: materijalnom statusu, etničkoj pripadnosti, stepenu obrazovanja, zdravstvenon stanju, snovima, brigama, mukama ... Ovde se jasno vidi ko kakav krst nosi! Likovi su povezani tajanstvenim nitima sudbine, pa se tako, kroz pripovedanje, saznaje ko je kome bio drug u školi, ko je kome pomogao, izašao mu u susret, ugostio ga, zašto je neko nekome drag, čiji su objave na internetu kome bile inspiracija, ... U isto vreme se saznaje i ko je koga maltretirao, koje dete je zanemareno i zlostavljano, ko pati od nostalgije ili muke izbegličke, a ko od osećaja krivice, odbačenosti, usamljenosti, nerazumevanja, ...
Iako je, naizgled, ovo vrzino kolo – zaista nije! Sve priče imaju kraj, nadu, pomilovan obraz, obrisanu suzu i razumevanje.
***
Teško mi je da se priklonim samo jednom prikazu kao uglednom primeru, toliko me svi pogađaju. Odlučih se za jedno klasično vršnjačko nasilje možda baš zbog toga što ova priča daje uvid i u one uzroke koji su doveli zlostavljača do ove tačke, uvid u sve one boli koje je i sam doživeo, a koje je tako nesretno artikulisao, sve ono zlo koje je njega zasulo, a on usmerio na druge nedužne. Zlostavljač je Crni, gimnazijalac, šesnaestogodišnjak.
***
„Ajde sad idi. Šta me gledaš, možeš da ideš! Čekaj! Vrati se! Stani ovde! Dođi bliže. Šta se trzaš? Stani tu. Dobro zapamti šta ću sad da ti kažem! Nemoj da je razredna slučajno saznala za ovaj naš razgovor i mislim taj zonfa. Ima da te izrazbijam štanglama. Jasno? Ako ja izletim iz škole, tebi ima da odleti glava. Je l’ jasno? I još nešto, od sutra svaki dan da mi kupuješ po jedno pivo. Je l’ me kapiraš? Znači, ovog puta si se izvukao, to je zato što sam danas mnogo lepo raspoložen. Je l’ kapiraš, batice? Sad možeš da ideš. Ajde pali!”
***
Ko je žrtva? Žrtva je njegov drug iz razreda, mirni i povučeni Đorđe, dečko kome je nasilje strano, koji nema prijatelja, a ni roditelja kome može dušu da otvori. Maltretiran svakodnevno, on 2 godine nakom nemilih događaja u pismu Vukanu otkriva svoju priču ...
***
„Kad si me one večeri našao onako skenjanog između dva kontejnera kako plačem i kad si seo pored mene i stavio mi ruku na koleno i rekao sve je u redu, mislio sam da nisi normalan. Crni me je svakodnevno maltretirao. U odeljenju su me svi gledali kao govno. Više nisam mogao to da izdržim, a nisam imao kome da se poverim, najmanje kevi. Bio sam na ivici samoubistva. Znači, pakao. Živeo sam u paklu. I onda ti kažeš da je sve u redu. Toliko je to bilo apsurdno da sam počeo da se smejem. Brisao sam suze i urlao od smeha. Ludačka scena. Kventin Tarantino. O tebi sam znao samo ono što se pričalo po školi, da si imao neku havariju s bratom, da te zovu Pobožni i da ne izbijaš iz crkve. Čak ti ni ime nisam znao. A kad si seo pored mene, činilo mi se kao da se znamo godinama.”
***
Ovo neveliko delo je toliko nabijeno emocijama da prosečno emotivan čitalac ne bi mogao da podnese još par strana više!
***
Nota 1:
Knjiga se pojavila pre nepunih godinu dana i odmah osvojila nagradu za najbolje književno delo za mlade u 2017. godini. Zašto neku knjigu svrstavaju u „omladinsku“ grupu? Da li zato što se autorka deklariše kao dečji pisac, da li zato što knjiga tretira pitanja koja muče adolescente ili zato što treba omladina da je čita? Sve mi je to konfuzno i nejasno! Uglavnom, knjigu treba da pročitaju prvenstveno ODRASLI, pogotovo roditelji, zato što iz njihove nebrige i njihovog zaborava i nastaju problemi koji se ovom knjigom osvetljavaju. Da, takođe i omladinci treba da je pročitaju, ne zato što će saznati nešto što ne znaju, već zato što će shvatiti da nisu sami i da za svaku muku postoji rešenje.

Nota 2:
Ovo je jedna od onih knjiga koje treba svi da pročitaju. Nema opravdanja za nečitanje. Tačka.

Ocena: 10/10
Izdavač: Kreativni centar, 2017 (I izdanje)

Коментари

  1. Možda je ovdje, jer se slažem da je ovo knjiga koju svako treba pročitati, pravo mjesto za ovaj citat: "Dobra knjiga je drug koji te ne hvali niti te podstiče na zlo. To je prijatelj koji ti ne dosađuje i komšija koji ne uzrokuje štetu.To je poznanik koji ne želi da iskoristi tvoju naklonost kroz laskanje niti te obmanjuje sa prevarama i lažima. Kada listaš stranice dobre knjige, tvoji osjećaji se stimulišu, a tvoj um se izoštrava... Može se čak reći da ponekad naučiš iz stranica knjige za mjesec ono što ne bio naučio za stoljeće od jezika ljudi tog stoljeća. Sve dok si privržen knjizi, ona ti je blagorodnija od druženja sa onima koji su besposleni. Ona te spašava od miješanja sa onima neozbiljnog karaktera, nepristojnim na jeziku i žalosnim u neznanju. Ako bi jedina korisnost knjige bila ta što te sprječava od neozbiljnih sanjarenja i od lakomislenosti, ona bi se onda smatrala pravim prijateljem koji ti je dao veliku blagodat". (Al-Džahiz)

    ОдговориИзбриши
  2. I dok čitam ovaj citat koji se odnosi na knjigu, jedinu asocijaciju imam upravo na tebe.
    Jer ti si "drug koji te ne hvali niti te podstiče na zlo", "prijatelj koji ti ne dosađuje", " poznanik koji ne želi da iskoristi tvoju naklonost kroz laskanje niti te obmanjuje sa prevarama i lažima", "spašava od miješanja sa onima neozbiljnog karaktera, nepristojnim na jeziku i žalosnim u neznanju".
    Da, ti meni stvarno ličiš na Al-Džahizovu knjigu!

    ОдговориИзбриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, znam da si ljubitelj njenog pisanja (već smo pričale na tu temu na tvom blogu, Leto kada sam naučila da letim - ubi me, ne mogu ponovo da nađem taj tekst da stavim link! )
      Ali i ti imaš friških informacija za mene! Divno je što neko radi predstavu. Tekst čak i ne treba previše adaptirati, skoro da je spreman za scenu! A to da je Boba njen suprug stvarno nisam znala! Ja sam odrastala uz Žikinu dinastiju. Gidra mi je bio car!
      Ni najmanje ne sumnjam da će ti se knjiga dopasti. Nije bitna samo poruka knjige - ona je zaista i odlično napisana!
      A što se tiče mojih fotki, beskrajno uživam u osmišljavanju tih "koreografija". Ako uživaju i čitaoci, onda ne može biti bolje. Pozdrav, do čitanja :)

      Избриши

Постави коментар