Preporuke za leto 2018.

Ovo sunce što se juče pokazalo me je podsetilo da je leto već uveliko počelo, mada ga je bilo teško primetiti jer se kamufliralo u kišu, vlagu i trulež. Bez obzira na sve, sezona je raspusta i odmora, a samim tim imamo i više vremena za čitanje.
Poslednjih dana nailazim na baš lepe tekstove na temu knjiških preporuka. Vanja je pisala o knjigama koje će nas nasmejati, što nije, priznaćete, mala stvar! Njen tekst možete pronaći na ovom linku. Divan je, zabavan, svako može pronaći nešto za svoju dušu, a podsećanje na neke drage knjige vraća nas u detinjstvo.
Samo par dana kasnije, uvek inspirativna Isidora je dala svoje predloge. Visok spisateljski nivo, ogroman broj pročitanih knjiga i pokrivanje puno različitih žanrova garantuje da u toj škrinjici ima za svakog po nešto. Ako ga već niste pročitali, evo linka.
Trebalo mi je malo vremena da skontam da bih i ja mogla nešto na tu temu. Evo predloga za 6 knjiga, što je meni, kao prosečnom čitaocu, sasvim dovoljno za jedno pošteno letovanje.


Odlučila sam se za nešto malo drugačiju koncepciju, tako da knjige treba da zadovoljavaju sledeće kriterijume:
 - strani pisci (moje omiljene tj. domaće čuvam za neki drugi pregled),
 - teme ne smeju biti preteške (nema bolesne dece, teške patnje i muke),
 - ne treba nikakvo predznanje za njihovo razumevanje,
 - nisam još pisala o njima, ali kod mene imaju ocenu 10/10,
 - za one koji su prvi put na ovom blogu – nema čiklita, erotića i ljubića, kao ni fantastike ili horora
 - nisam nigde skoro videla da ih je neko preporučio ili pisao recenziju

Hajde da počnemo!
Aktar Ajad – „Američki derviš“


Moram priznati da mi je naziv knjige skroz neinspirativan, čak odbijajući. Ali ako negde treba parafrazirati onda je to ovde, ne sudi o knjizi po naslovu!
Ovo je jedno zaista izvanredno, psihološki slojevito delo, maestralno napisano!  Glavni lik romana je dečak Hajat, Pakistanac, čija se porodica naselila u Americi. Sem što prati Hajatovo odrastanje, njegove prve spoznaje sebe, ljubavi i vere, prati i način života pakistanske zajednice u Americi. Vrlo je s
likovito prikazan odnos muslimanske kulture i zapada -  na koji način su došljaci spremni da prigrle dobrobiti nove domovine, a da pritom ne izgube ni jednu trun svoje tradicije. Posebno je intersantno opisan položaj žene u muslimanskoj porodici i koliki uticaj imaju stege tradicije, a koliki sopstvena uverenja.
Autora mnogi nazivaju naslednikom Haleda Hoseinija, međutim on je sasvim svoj i jednako dobar kao Hoseini.
Dejvidson Endru – „Poslednji anđeo“


Knjiga počinje kako porno glumac doživljava saobraćajnu nesreću našavši se u kolima u plamenu i kako, jedva živ, leži u bolnici, očajan što je unakažen te neće moći više da se bavi prethodnim zanimanjem (!!!?!) (Da nisam dobila savet od pouzdane osobe da nikako ne odustajem, mislim da joj ne bih dala više od deset strana fore.  Na moju sreću, poslušah!)
U bolnici je, takođe kao pacijent, devojka koja izrađuje kamene grotesne figure, takozvane gargojle ili vodorige (što je i naslov hrvatskog prevoda knjige). Kamene figure počinju da se pojavljuju svuda po bolnici, a devojka veruje da je, u nekom prošlom životu, živela s porno glumcem u srednjovekovnoj Nemačkoj. Iz svog, ne baš uvek lucidnog uma, izvlači priče neverovatne lepote – događaje koji se protežu u daleku prošlost, locirene širom sveta.
Iako i ova osnovna priča ima svojih draži, meni su ove umetnute, iz prošlih vremena, pravo blago. Ubedljivo najupečatljivija mi je priča o Vikinzima, a vi pronanđite svoju.
Entoni Dor – „Sva svetlost koju ne vidimo“


Roman opisuje period neposredno pre i za vreme II Svetskog rata i prati dve, s početka, nezavisne priče. Jedna je vezana za slepu devojčicu, Mari Loru i njenog oca koji radi kao ključar Nacionalnog muzeja u Parizu. Početkom rata su prinuđeni da beže iz Pariza u provinciju kod nekog daljeg rođaka. Druga priča je vezana za dečaka Vernera, koji živi u sirotištu, negde u rudarskoj oblasti Nemačke. Opčinjen je tehnikom, zaljubljenik je u radio i radio emisije. Talenat za popavku svakojake tehničke robe će mu otvoriti širom mnoga vrata o kojima su drugi mogli samo da sanjaju, ali i da ga, po kratkom postupku, ubaci u Hitlerovu omladinu.
Naravno da se te dve priče, u jednom trenutku, dodiruju.
Bez obzira što mi se čini da je prikaz rata malo izbrušen i osenčen, sama priča je topla i ljudska. Stil pisanja je dosta dobar, a radnja dovoljno napeta da se čita u dahu. Knjiga je pobrala dosta nagrada, a i napisana je dosta „filmično“ (što je i odlika severnoameričkih autora), tako da ne sumnjam da će do ekranizacije doći.
Gorder Justejn – „Kći direktora cirkusa“


Peter je jedno jako nesvakidašnje dete. Iako je dečja mašta beskrajna, Peter ima tu moć da svoju imaginaciju verbalizuje. Tako nastaju priče, sinopsisi i sižei koje on uredno slaže u beležnice. Ta ga sposobnost ne napušta s odrastanjem, čak naprotiv! Neobičan je spoj više retkih osobina u jednom čoveku: beskrajno maštovit, ljubitelj anonimnosti i neko ko se zgražava nad javnim pojavljivanjima i pohvalama. Tako neobičan karakter nalazi i krajnje neobično zanimanje od koga se izdržava – prodaje ono čime je prebogat, sopstvenu maštu. Kao vrlo mlad sreće Mariju, „svoju žensku sliku“ i za kratko vreme koje su proveli zajedno njegov život dobija onu ključnu vibraciju čije vrednosti i dalekomentnosti on, s početka,  nije ni bio svestan.
Divna priča, unikatne fabule ispričana je lagano i nepretenciozno.
Jalom Irvin – „Problem Spinoza“


Knjiga prati dve priče koje pripadaju različitim epohama i državama. Protagonisti obe priče su ljudi različitih moralnih i duhovnih kvaliteta. Prva priča je iz 17. veka i opisuje život filozofa Baruha Spinoze, holandskog Jevrejina koji, svojim stavovima, izaziva skandale i postaje problem celoj jevrejskoj zajednici koja ga izopštava.
Na drugu stranu se susrećemo s Alfredom Rozenbergom, nacističkim ideologom i lovcem na kulturno blago. Njemu je još od školskih dana Spinoza postao opsesija, ne želeći da poveruje da je jedan Jevrejin bio kadar da zagovara takve stavove.
Cela knjiga je fikcija isprepletana oko par istorijskih činjenica. Bez obzira na to, knjiga ima i edukativni značaj o folizofu Spinozi. Autor pleni svojim stilom i načinom pripovedanja. Priča je pitka i dinamična.
Mersije Paskal – „Noćni voz za Lisabon“


Švajcarski profesor klasičnih jezika u jednoj bernskoj gimnaziji, Rajmond Grigorijus, na krajnje bizaran način dolazi u posed jedne knjižice – dnevnika. I od tada njegov stisnut, predvidiv i monoton život dobija novi impuls. Dnevnik ga uvodi u novu dimenziju života, daje mu moć koja otpušta kočnice i vodi u Portugal, žudeći za odgovorima i željan da zaokruži priču o kontroverznom i harizmatičnom lekaru Amadeu de Pradu, autoru dnevnika.
Ovo je priča o usamljenosti, o prividnoj slobodi, o usudima i mogućnostima paralelno sagledana u sadašnjem trenutku kroz život profesora Gregorijusa, kao i za vreme rata kroz postupke lekara i pisca de Prada.
Bez obzira što postoji i film (Džeremi Ajrons u ulozi profesora), nemojte preskočiti knjigu. Zaista je blago!

Коментари

  1. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  2. Dođu tako neki trenuci koji se graniče s čudima, što bi rekli kladioničari kvote su velike (kao napr. da imamo bolji skor na ovom setskom prvenstvu u fudbalu od Nemačke!)
    Iz istog domena je i to da sam ja više knjiga pročitala s tvoje liste preporuka nego ti sa moje!!! (Da ne kažem da sam se dvoumila da li uopšte da pominjem "Kći direktora cirkusa" zato što ću zaseban prikaz o njoj pisati uskoro. Prevagnulo je to što sam htela 6 knjiga, pa što da ne!)
    Vanja ima sjajne tekstove, izbor knjiga meni savršeno odgovara i kod nje osećam onu čistu, neisfoliranu emociju koja je meni jako bitna. Zato i volim da je preporučim.
    Čitamo se! Do sledećeg teksta ... :)

    ОдговориИзбриши
  3. Već ti napisah na instagramu da odavno planiram pročitati ovu Sva svetlost koju ne vidimo, jer me dobitnik Pulicera dosad nikad nije razočarao. Štaviše, obično među njima nađem neku novu veliku ljubav. Na onoj slici nisam mogla vidjeti ostale prijedloge. :)

    Jaloma još nisam čitala, zamisli! Ali, neki dan dobih jednu njegovu na poklon, krajnje neočekivano. Prijateljica koju sam snabdijela knjigama za more mi pokloni kao vid izvinjenja jer joj je na moru beba malo pocijepala jedan list jedne od knjiga. :) Rekla sam joj da ću joj uvijek posuđivati knjige. Uglavnom, počeću s tom, pa ako mi se svidi, onda ću tražiti ovaj Problem Spinoza.

    A što se tiče ovog Ponoćnog voza za Lisabon, tačno mogu da zamislim tebe kako i koliko uživaš u jednoj takvoj knjizi. Meni je fina, ali mogla je komotno biti 200-tinjak stranica kraća. :) A film mi je odličan! Hvala i za link na Isidorin blog, pročitah, planiram joj pisati, eto, odosmo sad u park. Čitamo se.

    ОдговориИзбриши
  4. I da, uvijek se divim tvom strpljenju za pravljenje ovakvih divnih fotki! 😙

    ОдговориИзбриши
  5. Ha, ha - nadam se da ću ja odgovoriti jednim komentarom! Ajd da počnem s Jalomom, pošto kažeš da ga još nisi čitala. "Problem Spinoza", "Kad je Niče plakao" i "Lečenje Šopenhauerom" spadaju u jedan tip dela, nešto kao izmaštane biografije slavnih. Ove ostale (mada sam čitala samo još neke 3 njegove) uglavnom se baziraju na opisu njegovih pacijenata, tj. njihovih slučajeva. Meni to baš godi, ali čitaoci, uglavnom, nisu zadovoljni tim. Jedino se u "Spinozi" psihijatrija ne pominje nigde!

    A sada "moj" voz! Da, trenutno je ta jedna u najužem izboru mojih knjiga i meni najomiljenija s gornjeg spiska (slagano je azbučnim redom). Knjigu sam pročitala dosta davno, a tek za ovu Novu godinu shvatila da postoji i film! Taman smo oko 2h ispratili goste s kojima smo dočekali Novu kod nas u stanu. Palimo TV da uhvatimo malo novogodišnjeg programa, kad ono počinje ovaj film. Što sam se obradovala! Još kad sam videla Džeremi Ajronsa ... divota. Nameračimo se nas dvoje najstrašnije na uživanciju. Počinje film, treći, četvri kadar ukrcava ti se ovaj u voz. Ja blago zbunjena ... Kad ti moj voljeni progovara: "Jesam li ja malo zaboravio, ali mi se čini da se on nije baš na trećoj strani ukcao u voz?"Ja kažem:"Baš i ja na to mislim. Upravo su propustili najbolji deo. Od knjige će ostati samo ono gde su pošli i gde su došli." Kako sam to rekla tako sam zaspala. Sutradan ga pitam kakav je bio film, a on kaže da je zaspao čim je video da i ja spavam. Kaže da nema smisla da upropasti knjigu!
    Ali mi je jako drago što "tačno mogu da zamislim tebe kako i koliko uživaš u jednoj takvoj knjizi. "
    Taj deo komentara me je stvarno usrećio. Pozdrav, čitamo se!

    ОдговориИзбриши
  6. Pa ja bogami vecinu ovih knjiga stavih na spisak! :D Odlicne preporuke! Bas sam uzivala citajuci. Rekla si taman dovoljno da zagolicas mastu. Pozdrav! :)

    ОдговориИзбриши
  7. Drago mi je čuti! I birala sam ih tako da budu za širu čitalačku publiku, tj. one što se skoro svima sviđaju. Tu bi se lako moglo naći i "Kradljivica knjiga", "Senka vetra" i "Otmenost ježa". Međutim, o ovima se skoro pisalo po raznim blogovima pa nisam htela da se ponavljam. Pozdrav :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Joooj, odrećeš me se javno, preko novina kad čuješ da se meni Senka vetra ne sviđa. Shvatila sam da ima nešto u tom temperamentu španskog govornog područja što meni nikako ne odgovara. I negdje mi je žao što je tako. Valjda taj fatalizam i ta neka pretjeranost u svemu. A nije da sam ja neka hladna osoba. 😊

      Od Jaloma sam dobila Krvnik ljubavi, možda je ponesem sad na more. A i ovaj Norvežanin mi je dugo na spisku za nastavak.

      Nego, kad smo kod filma, tačnije Džeremija Ajronsa. Znaš, moje dvije najbolje prijateljice su otišle u Njujork i nedavno mi pišu kako su gledale neku predstavu u kojoj je igrao baš on. I nedavno, na zatvaranju Teatar festa u BL, ja to pričam mužu i u šta nama život prolazi. Zašto ga i mi ne gledamo u pozorištu? Eto, morala sam s nekim to podijeliti. U nekom sam malodušnom mudu. Ne zamjeri.

      Избриши
    2. Sestro slatka, nisi prva koja mi je to rekla (ali jesi druga, haha)! Već sam se ušemila s tvojim postovima na blogu, tako da mislim da dosta dobro mogu da procenim šta bi se meni svidelo, a šta ne od toga što ti čitaš - s obzira na tvoj prikaz, a bez obzira na to da li je on afirmativan ili ne! Verujem da i ti možeš da osetiš isto kod mene.
      Krvnika ljubavi imam i pročitala sam ga. Meni se Jalom jako dopada što iznosi na svetlo dana neke "slučajeve" koje meni ne bi ni pali na pamet da mogu da postoje. Isto je i sa Skotom Pekom. Čitanje takvih knjiga mi zaista pomaže da prepoznam situacije u stvarnom životu i da mogu na najbezbolniji način da se postavim prema njima. Međutim, kome se psihologija ne dopada, bolje da se takvim knjigama ne zamara. Ovo je lako štivo o teškim temama.

      E, šta od čoveka napravi neki "malodušni mud" - sedi u teatru i misli da joj život zalud prolazi što nije u nekom drugom (boljem) teatru!
      Ne mogu da odolim, a da ne dodam: Znaš li ti koliko je danas srećnija od tebe ona žena koja u teatru nikad nije bila (a volela bi), ali joj muž noćas nije pijan došao kući, pa ni batine nije dobila.
      Ne pametujem ja sad kako ima i nesrećnijih od nas i da treba biti srećan u malom, već kako da uvek imaš spremnu priču koja tebi dovoljno dobro "malodušni mud" rasteruje. (Ja je imam, ali to nije ova.) Pa kad ga rasteraš, jer on ti je fakat kao smog smrdljivi, već će ti se neka prilika ukazati koja će tebe u njujorški teatar poslati. A kad tamo budeš, mene se spomeni i Džeremiju mahni i u moje ime (koje ne znaš, haha).
      Ja rekoh, a ti ne zameri.

      Избриши
    3. Otkucah sad na telefonu jedan kilometarski komentar i stiže mi neka poruka na vajber i naravno nešto kliknuh gdje ne treba i sve nestade, standardno. Sad sam sjela za komp ne bih li ponovila koliko-toliko približno to što tad napisah. Kao prvo, iskreno me je obradovala ova tvoja rečenica da na osnovu mojih recenzija možeš procijeniti da li bi ti se knjiga svidjela ili ne. To znači da su dobre. :) Mislim, nije da ja to dosad nisam znala, nisi ti neko ko je škrt na riječima, štaviše uvijek si direktna zbog čega te i volim, osim kad treba da otkriješ svoje ime. :) Elem, šta sam htjela reći: da, uvijek mi je drago dobiti kompliment od tebe, jer ne samo da mogu procijeniti da li će mi se neka tvoja preporuka svidjeti, nego si ti za mene, pogotovo nakon onih dragocjenih i razumnih tekstova o promišljenom roditeljstvu, pa neću reći idol, ali svakako pouzdana u svakom smislu i u tvoj sud vjerujem.

      E sad, što se tiče psihologije, naravno da je volim. Svojevremeno me je, jedan, sada već upokojeni, profesor sa banjalučke katedre, a kojeg sam upoznala zahvaljujući nevladinom sektoru, zajedno smo sarađivali na pripremi i izradi jedne brošure o dječjim pravima, nagovarao da se prebacim na studij psihologije. Dakle, druga lijepa stvar koju ću pripisati tebi je da često u meni probudiš neke drage uspomene poput ove, na koje sam potpuno zaboravila. Toliko što se tiče Jaloma. Počeo je kod nas tradicionalni ljetnji ulični sajam knjiga i baš juče mi oko zastade na Jalomovim knjigama, ali visok je datum, kraj mjeseca, spremamo se za more, knjige će čekati kupovinu. A i prošle godine sam nakupovala nenormalno mnogo knjiga od kojih imam sigurno 20-ak koje još nisam pročitala.

      Eh, a znaš šta još: ovih dana sam u nekoj čitalačkoj blokadi i razmišljam šta ponijeti na more iako znam da pored troje male djece na moru nema čitanja, ali ima u putu i za nešto neopterećujuće lijepo. I onda se sjetim one tvoje: šta ako ponesem nešto što me neće zaokupiti i onda nemam drugi izbor? A ovih dana mi se, kao što rekoh, ništa posebno ne čita, a sve koje već dugo odgađam su one preko 450 stranica koje definitivno nisu izbor za more. Tako da, opet si mi ti dala ideju! Ponijeću Fantea! Ne znam kako mi on nije pao na pamet. Valjda su mi toliko drage njegove knjige da me strah da mi ih djeca ne raskupusaju na moru (iako oni znaju da moje knjige ne smiju dirati), zapravo više da ih sama ne zamastim od kreme za sunčanje, vode, hrane, u samom putu kad volim da se opustim i kad materijalne stvari nemaju vrijednost. :) Najlakše sve svaliti na djecu.

      I još nešto, tebi nikad ništa ne zamjeram, znaš to, pogotovo ovo posljednje. Nije da ja toga nisam svjesna, ali eto, prosto se nekad neko nezadovoljstvo javi u čovjeku, a za koje sam sama odgovorna, niko drugi. Valjda je to neki čovjekov mazohizam i ljenost kojima sam povremeno, nažalost, sklona. Srećom pa imam i sama tih priča za rastjerivanja takvih emocija i raspoloženja, zato me nikad ne drži dugo da bih potonula. Mislim da je to najviše posljedica hormona koji poblentave. :) Eto, ispričasmo se. Odoh sad biti malo produktivna.

      Избриши
    4. Već sat vremena odgovaram na komentare (deo posla sam spakovala, pa ću ga kod kuće završiti - šta ću, ovo me trenutno više interesuje, a može mi se!)
      Nisam mogla da pretpostavim da će jedna lirska lepota kakav je Šantić, da doživi toliko komentara. (Nije da su ga baš drugi napadali, ali ja se osećam sada kao "Branio sam Mladu Bosnu"). Tek kad sam završila tamo spazih i tvoj komentar!
      Ej, znaš li po čemu se poznaje da je neko na "istom talasu"? Po tome, napr, što ja i ne pomišljam da ti dam preporuku za čitanje na plaži, ali ti skontaš iz moje neformalne priče da bi to mogao biti Fante! Ti super zadovoljna, a meni još lepše! Onog Jaloma definitivno ponesi.
      Lepo se iskupajte i nauživajte na moru - to stvarno puni baterije čoveku!
      I da, ono što još puni baterije je reću nekom da su mu recenzije odlične! A ti bar znaš da meni možeš verovati, pogotovo što mi ni imena ne znaš!
      Srećan vam put i lepo se vratite kući!

      Избриши
  8. Birajte pisca kao što biste birali prijatelja. – Ventvort Dilon

    ОдговориИзбриши
  9. Lepa lista predloga, čitala bih Noćni voz za Lisabon i Problem Spinoza, kao i Kćer direktora cirkusa (Jaloma i Gordera sam čitala i ranije, a M. Paskala nisam). A ako glumi Džeremi Ajrons, onda svakako moram da pogledam i film :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mislim da bi ti se mogle svideti😀. A što se tiče Paskala Mersijea, mislim da mu je to jedina knjiga. Uzgred, on je jedan dosta mator čikica, baš čudno da ne napisa još ponešto. I ovo mu je pseudonim, a meni se čini da mu je ovde Paskal ime, a Mersije prezime. Ko će ga znati, možda grešim.🤔Pozdav🍑

      Избриши

Постави коментар