Šantić Aleksa - Što te nema

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !


Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
    "Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
    "Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
    "Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
    "Što te nema, što te nema"...

Коментари

  1. Bez obzira što mi Jadranka na srcu leži, ova interpretacija je fenomenalna!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. Da, Božo je vrlo specifičan lik. Zaista ume da "potrefi žicu".

      Избриши
    3. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    4. E, vidi, stvarno nisam znala da je bio kod Tanje Peternek gost! Potražiću obavezno! Uživam u njenim emisijama. Gosti su joj uvek baš dobri.

      Избриши
    5. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    6. Skroz si u pravu za Tanju. Čak sam je i lično upoznala nekada davno dok je još radila na III kanalu. Nisam nikad čula nakakvu vulgarnost vezanu za njeno ime ili bilo šta drugo negativno. Ona je samo svetao primer da ne mora televizija i mediji da te promene u negativnom kontekstu ako ti to sam ne želiš.

      Избриши
  2. Одговори
    1. Bandini! 🤔Što li mi je to prva asocijacija na tvoj komentar.?!!😕🤐💙

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Poniraće savremeni i budući pesnici još dublje u našu zemlju, i biće veštiji kao majstori. Ali ćemo i dalje svraćati i krepiti se kod starog pesnika, poslednjeg viteza romantie.... I doista, doći njemu, to je kao doći na ostrvo dobrote, i to će zadugo biti potreba nežnih i čestitih, naročito u vremenima pogane poplave, surove i živinske sebičnosti....

      Da nema svojih nedostataka, Šantić ne bi možda bio tako simpatičan. Ima mnogo i mnogo pesnika koje više cenim kao pisce, ali ni jednog s kojim bih kao živim drugom voleo vekovati. O takvim se ljudima bolje peva nego raspravlja.

      (Iz eseja Pera Slijepčevića)

      Избриши
    4. Ah, Bandini! Ne bih znala što ti je to prva asocijacija na moj komentar, ali mi je drago što jeste. 😍 Da vidiš samo kako se blesavo smijuljim! 🌹

      Избриши
    5. Za Isidoru:
      Baš si me iznenadila da Šantića ne smatraju ozbiljnim pesnikom!? Koliko se sećam, u školi mu je jednako posvećena pažnja kao i Dučiću, Rakiću, Jakšiću, Iliću, ... Nisam znalac te vaše nauke pa nije ok da nešto mudrujem, ali meni je on više nego dobar. Još i sad znam napamet "O klasje moje" i "Eminu".
      Seriju nisam gledala, čak nisam ni znala za nju. Ja TV baš, baš slabo gledam, serije pogotovo! Ali sam zato oduševljena tvojim linkom! Tekst sam odmah pročitala (pre dva dana), sjajan je kao i uvek. Čak sam i bacila malo pogled na youtube epizode. Jedino se više ne zalećem da kucam komentar na telefonu. Tu redovno ispadne neki belaj. Kako ne sedam za računar vikendom, ostaje mi ponedljničko kišno jutro. Hvala ti za sve, za link pogotovo! Pozdrav :)

      Избриши
    6. Za Miomira:
      Interesantno si se nadovezao na Isidorin komentar. Moram opet da napomenem da sam iznenađena tim nipodaštavanjem Šantića. Možda imaš neki članak gde je neko izneo bilo kakvu argumentacija za takav stav? (Ne želim da te mučim i da ti pravim posao da nešto tražiš, nego ako ti je nešto pri ruci ...)
      Pretpostaviću da je Pero Slijepčević onaj čuveni germanista. Bez obzira na njegovu veličinu, reći za bilo koga "Ima mnogo i mnogo pesnika koje više cenim kao pisce, ali ni jednog s kojim bih kao živim drugom voleo vekovati." je krajnje prepotentno i više govori o Sliječeviću, nego o Šantiću. Baš me interesuje da li bi Šantić s njim "voleo vekovati"!?

      Избриши
    7. Za Vanju:
      Drago mi je što bar tebe razveselih. Znači Fante je univerzalni ključ tvog dobrog raspoloženja! :)

      Избриши
    8. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    9. Za Isidoru:
      Ja sam s početka shvatila da je samo Šantić bio predmet podsmeha, a da su ostali kao ok. Zato sam se toliko iznenadila. Međutim sad shvatam da je celo pesničko društvo tog perioda "na tankom ledu".
      Međutim, začuđenost je moja ipak velika - da li neko treba da upoređuje Rubensa i Pikasa ili Veličkovića i Đukarića i da kaže ko je trivijalan, a ko vredi! Bez obzira na evidentnu sujetu, ovakve raspave su besmislene. Može nekom više odgovarati ovaj ili onaj period umetnosti, ali odricati nečem prošlom umetničku vrednost zarad novih ideja je krajnja besmislica.
      Dobra moja dušo - ovaj komentar Slijepčevića je upravo nipodaštavanje Šantića. A to što je i Crnjanski izneo slične utiske ... (šta reći a ne ponoviti već rečeno). Pa nek su mu uzori bili drugi ... Moram priznati da meni Crnjanski nikad nije bio simpatičan (sopstvenom biografijom), pa će ono zlo u meni prokomentarisati da se tako nešto od njega i moglo očekivati. Dela su mu, neosporno, velika i jaka. Pitam se šta piscu takvog kalibra treba da se bavi kritikom? Pa sad još malo moje zlobe - kako se tako nešto nije zalomilo Andriću?
      A sad opet malo psihologije - vrhunac cinizma je reći da neko ima "tananu pesničku dušu", a da su mu pesme trivijalne i da ne vrede. To je kao duplo satiranje, em si tako emotivan, pa ni takav kakav si ne možeš valjane pesme da napišeš!
      A odlika velikih, ničim omeđenih sujeta je i upravo to što je bilo u navedenom citatu Slijepčevića. U prevodu: ja veliki, priznat i stručan sam tako dobar da ću tebi, kvazi pesniku trivijalnih rima dozvoliti da "vekuješ sa mnom". Ipak me ti zabavljaš, a i godi mi da me drugi vide s tobom što meni diže cenu da sam plemenit i ekscentrik. A drugima podgreva maštu da možda ipak ja znam nešto o tebi što oni ne znaju."
      Naravno da je ovo samo moja konstrukcija. Međutim, toliko sam se i u današnje vreme ovakvih situacija nagledala, da, bar sa mojim savremenicima, nema trika da promašim ... Čini mi se da je u vreme kada je biti doktor ili profesor stvarno značilo nešto, a gordost bila poželjna gospodska osobina, ovo samo bilo izraženije.
      Možda i sve ovo grešim, ali meni se i dalje ne dopada takav stav.

      Избриши
    10. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    11. E, hvala ti po sto puta! Jesam kasno sinoć videla tvoje komentare, al pomislih "jutro je pametnije od večeri".
      Zaista mi je drago što si dala svoj stručni doprinos ovoj razmeni utisaka! Nema smisla da sve ostane na mom "ludovanju". I da, ja s Šantićem imam vrlo "ličan" odnos. Otud, valjda, i toliko emocija. HVALA ti, još jednom! :)

      Избриши
    12. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    13. Nikakav razlog za grižu (savesti) nemaš! Beskrajno sam ti zahvalna na protivteži stavova!
      A da si me opet iznenadila činjenicama koje nisam znala, zaista jesi! Ono za Lazu Kostića i Zmaja nisam imala pojma! Kakve su to intrige! Nije ni čudo što ti ovo s Šantićem izgleda kao "bubuljica".
      Što se tiče Kiša, to sam već nešto znala. Zato mi se i nije mililo da čitam njegova dela. Kad čoveku učine nepravdu on onda, najčešće, piše s puno gneva! Tek sam skoro pročitala Rane jade (kad su klinci imali za lektiru!). Bila mi je ok, ali ništa više od toga. Ostale nisam. Puno, puno te pozdravljam! Sad kad se laptop istreznio od kafe, biće opet lepih tekstova kod tebe. Čitamo se :)

      Избриши
  3. "Šantić je pravi pjesnik, jake inspiracije. Nesumljiv talenat, unosi u umornu malokrvnost naših plačnih i sladunjavih dana (upravo: „danaka“) svjež dah mladačke krepčine i muževnog zanosa. Divlje snage i pitome dobrote, on je posve zdrav i tako iskren da njegovi stihovi kao nikoji moraju sačinjavati jedno idealno zadovoljstvo kritičkoga propovjednika iskrenosti, g. Jovana Skerlića. Uz to, tako jednostavan, nesložen, tako jasan da je nama, djeci druge, daleko složenije generacije, poraženoj od tolikoga zdravlja, radi toga pomalo nejasan, iako vrlo simpatičan. Osnovni utisak njegova djela jeste osjećanje nečega toploga, nečega što hoće da živi u punoći, da se kreće u slobodi, da se bori.

    Kod Šantića vrijedi da posebice istaknem njegov jezik, čist, narodan, bogat, zvučan i tečan: jezik kao suza. U njegovim pjesmama zvoni i teče jedna riječ ijekavska iz najbolje Hercegovine prelivajući se u šarenoj ljepoti izraza, što može služiti uzorom svim onim našim piscima kojima je tako potreba da nauče naš jezik, hrvatski, srpski, kako je istina da ga ne poznaju. Šantić ne boluje od manije riječi, od te raširene manije knjiške: kod njega nije riječ radi riječi, već riječ radi rečenoga, ali on je svejedno bira i njeguje, da poštujući sredstvo posluži svrsi i u lijepim besjedama razvije smisao. Uz malo iznimke, tu i tamo, njegova je forma čista, ritam tačan, rime odabrane, iako nijesu savršena".

    Tin Ujević

    p.s. a ima ovdje, nažalost nezavršeno (to ću uraditi ovih dana), dosta toga o poeziji Šantićevoj
    http://wwwbloggercomprofile1704280558878634.blogspot.com/2011/10/aleksa-santic.html

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. "Izvukao" sam i pozitivne riječi o Šantićevoj poeziji, ali, koliko ja znam, malo ko od književnih kritičara ili pjesnika (pomenuti Slijepčevič, Jovan Skerlić, Radomir Konstantinovič, Crnjanski... ) je smatrao Šantića velikim pjesnikom. Konstantinović piše: "Aleksa Santić je mit koji daleko premaša snagu njegove poezije ali koji i ne zavisi, potpuno, od te snage: mit kao pesma po sebi, ili pesnik kao pesma kojoj je dovoljan samo poneki stih da bi mogla, nezavisno od teksta, da živi svoj život. Čak i oni kojima je bilo stalo do mita Šantićevog, a koji su znali da on nije takozvani veliki pesnik, nisu ni pokušavali da njegove stihove proglase dubljim no što jesu: kao da su osećali da u njegovoj poeziji, oskudnih sredstava, veoma velike inercije u motivima i tehnici slika, ipak postoji duševnost, kao nekakav svetao trag koja se odande ne može izbrisati nikakvom analizom red-po-red, i da je to dovoljno da Šantić ostane mit koji i danas jeste: duševnost bez sentimentalizma, čak i bolećivost (a ne samo blagost) u ponositosti, sa svim znacima dostojanstva koje se ne iscrpljuje pesničkom slavom. Nije samo Pero Slijepčević , nego je i Crnjanski, 1923, dok je Šantić još bio živ govorio da on »svakako nije bio pesnik zato da ga širom Bosne deklamuju o Svetom Savi« i da bi njegova muška čistota trebalo da je dugotrajnije vlasti: »ako bude ispalo da ga proglase malim pesnikom, sećaću se kako je sve u noći i večernju njegov lik prelivalo zanosom«. Godinama kasnije, Crnjanski se setio, ponovo, ovih susreta sa pesnikom muške čistote (»izgledao mi je kao neki osiromašio beg, koji nije prodao očevu kuću«), da bi zaključio, sasvim blizu Pera Slijepčevića: »Ja nisam čitao Šantića, - zašto bih ga čitao? Kad hoću da čitam, čitam sonete Mikelanđela, ali sam Šantića poštovao«
      Čak ni Celokupna dela, u tri velike sveske, u izdanju Biblioteke srpskih pisaca, u koje je V. Ćorović uneo gotovo sve što je on ikada napisao, nisu mogla da ga vrate njegovom tekstu: iz tih Celokupnih dela, u kojima se izvorna pesnička reč ponekad jedva može oteti od mase krajnje bezvrednog i neukog stihotvorstva, njemu je dovoljan samo poneki stih, spreg reči ili, možda, unutrašnje njihovo zračenje, da bi mogao da nastavi ovaj život bez reči.

      Избриши
    2. "Šantić ne boluje od manije riječi, od te raširene manije knjiške: kod njega nije riječ radi riječi, već riječ radi rečenoga" - hvala ti što si našao ovako lepu besedu o Šantiću.
      Ko bi to mogao bolje da sagleda od Ujevića, još jedne čiste duše pesničke.
      I tačno se ovde može videti da možeš da prepoznaš i osetiš samo ono što nosiš u sebi.

      Избриши
    3. Prosto nisam mogla da stavim ovo s prethodnim odgovorom, ali baviti se književnom kritikom, imati stav o Šantiću, a izjaviti: »Ja nisam čitao Šantića, - zašto bih ga čitao? je
      "nonsense par excellence".

      Svi koji se književnošću bave sigurno znaju da je istorijska distanca najsigurniji aršin kojim možemo da merimo nečiji doprinos i kvalitet. Jer onaj ko je odoleo zubu vremena, od kvalitetnog je materijala sačinjen.

      Избриши
    4. Shvatam da kad kaže "Ja nisam čitao Šantića", smatra da ne zadovoljava njegov ukus, da mu se nije vraćao da ga opet čita, jer ne mogu da vjerujem da se to odnosi na to da ga nikada nije čitao, a da komentariše njegovu poeziju.

      Meni se mnogo dopada ona Heseova misao (a ipak je u nekom kontekstu ovdje): "Riječi samo štete skriveni smisao, sve postaje odmah malo drugačije kada se izgovori, malo krivotvoreno, malo luckasto – a i to je dobro i veoma mi se dopada, potpuno se slažem da ono što za jednog čovjeka predstavlja blago i mudrost, drugom uvijek zvuči kao ludost". Pa je Šantić za nekoga "mali" pjesnik, za nekoga blago i mudrost. Meni je, recimo, draži i bogatiji od mnogih koje smatraju "velikim" pjesnicima.

      Избриши
    5. Ha, ha - rečenica je više nego jasna, a velika sujeta Crnjanskog dozvoljava sebi da može tako nešto da izjavi, a da drugi treba da je "tumače" i da ga "brane".

      No, završiću ovu misao s Šantićem. Drago mi je da ti se dopada. Zaista se lako osetiti tu emociju koja ga je nosila dok je pisao prelepe stihove.

      Избриши
    6. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    7. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    8. Naravno da me nije mrzelo! Hvala.
      Ali ipak, i ovako hladne glave:
      "Jер, као да апел ситуиран у њеном упитном облику подразумева следећу мисао:зашто бих читао Шантића, када за оно што је оличавао Шантић није ни битно да ли сам га читао, пошто постоји нешто много одсудније од мог читања, чак читања као таквог, нешто одсудно као оно што сам искусио сусревши се са њим."
      Možda se Crnjanski prevrće u grobu i poručuje : "Nemoj više da me braniš i da tumačiš šta sam hteo da kažem. Šta sam hteo, to sam i rekao." Bar bih ja tako da sam na mestu Crnjanskog. Meni je ovo samo dokaz da se sve može verbalizovati, sve se može sagledati i tumačiti iz ugla koji nam odgovara.

      Избриши
    9. Ceo ovaj naš jučerašnji susret oko Šantića me podsetio na neke moje mlade dane (više pijane noći, nego dane) kada smo filozofirali "za sve pare", recitovali, tumačili i davali "sospstveni doprinos svetu", kako se lepo izrazio jedan moj drug.
      I svako to veče je bilo ničim izazvano, neponovljivo, originalno i sjajno.
      I nikada nismo znali kada će se desiti, kada će se energije uskomešati da iznedre nešto tako veličanstveno i u tom obliku neponovljivo.
      Hvala vam svima za komentare, emociju, energiju, razmenu ideja. Meni je ovo predivno.
      I, što Vanja voli da kaže, ne zamerite! Pozdrav svima i do čitanja :)

      Избриши
    10. Moram, kad je već bilo toliko riječi o njegovoj poeziji, postaviti i meni nezaobilaznu:

      BOKA

      Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
      Pokrivena nebom kô od plave svile,
      Ljepša si od tvoje primorkinje vile
      I svjetlija si od njenog đerdana.

      Nikada se tebe nagledao ne bi'!
      No da mi je jedno: da postanem valom
      Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
      Da vječito šumim i da pjevam tebi.

      I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
      Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
      Kad orlovi naši visoko zabrode

      I sa tvojih ruka panu gvožđa tvrda,
      Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
      I da s tobom slavim dan zlatne slobode!

      Избриши
    11. p.s. a drugi stih mi je naročito jak, dubok, čista lirika, "čist kao suza" kako bi rekao Ujević.

      Избриши
    12. To, Miomire, lepše pesme nema!
      Lepa je i iz čitanke, i iz pesmarice, a bogme i kad je Bata recituje u filmu "Lajanje na zvezde". Pozdrav :)

      Избриши
    13. JOŠ MALO S ALEKSOM

      E moj Aleksa
      Druže moj tužni
      Kraj tvoje ljepote
      Svi smo mi ružni

      Da tebe nije
      Ne bi ni znali
      Kako smo krhki
      Nježni i mali

      Kako smo lažni
      Sebični škrti
      I mrtvi davno
      Prije smrti

      E moj Aleksa
      Druže moj vrli
      Umjesto tebe
      Da mi smo
      Umrli.

      Mišo Marić 1986.

      Избриши
    14. Jest, vidim da je još jedan zaljubljenik u Šantića, guglam da je i pesnik, ali ovo čak i ja vidim da nije baš najbolji poeta.

      Избриши
  4. Ne znam, malo mi je začuđujuće (no, druga su vremena, druge vrijednosti na cijeni), da se tako, školski, malo izučava Šantić, barem ovdje kod nas je takav slučaj. U vrijeme mog školovanja Aleksa Šantić je bio zastupljen praktično sve četriri srednješkolske godine. Da nabrojim samo neke, između ostalih, pjesme koje smo morali znati napamet: „Ostajte ovdje“, „Boka“, „Veče na školju“, „Emina“, „O klasje moje“, „Mi znamo sudbu“, „Pretprazničko veče“, „Moja otadžbina“. „Ne vjeruj“.... I moram je postaviti, i sa njom završiti (da ne postanem dosadan, ali nekako mi Šantić, samim prisjećanjem, uvijek otvori/donese nešto novo, ljepše, traži još, još...)

    POD JORGOVANOM

    "Ko ti šćeri, pokida đerdane?
    Ko ti prosu biser i merdžane?"

    "Jutros rano ja u baštu, mati,
    Odoh prve jorgovane brati,

    Za đerdan mi zape rosna grana,
    Pa se prosu ispod jorgovana..."

    "A što su ti mutne oči tako?
    Kô da nisi spavala nikako?"

    "Negdje slavuj pjevaše sa grane,
    Pa ga slušah sve do zore rane."

    "Moja šćeri, moja tugo, jao,
    A ko ti je njedra raskopčao?"

    "Ne karaj me, ne ljuti se na me,
    Puce, majko, popucale same..."

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I drugačija verzija:

      JELA

      Ko poškropi tvoje kose, Jelo,
      Ko orosi tvoje lice b'jelo?

      "Jutros stajah ispod jorgovana,
      Pa me rosa pokapa sa grana".

      Pravo kaži, a ne laži nani,
      Gdje su, šćeri, sa grla đerdani?

      "Što bih ti se, majko, krivo klela?
      Jutros sam se na jorgovan pela.

      Za đerdan mi zape rosna grana,
      Pa se prosu ispod jorgovana".

      Moja šćeri, moja tugo, jao,
      A ko ti je njedra raskopčao?

      "Rano zorom, ne karaj me, mati,
      Ja u baštu odoh ruže brati;

      Sa sevlije plahi vjetar prhn'o
      Pa mi, majko, sva njedra razgrn'o".

      Što su mutne tvoje oči tako?
      "Noćas nisam zaspala nikako,

      Negdje slavuj pjevaše sa grane
      Pa ga slušah sve do zore rane".

      A zašto ti plam uz lice bije?
      Jao, šćeri da vrućica nije?

      "Nije majko! ta što bih ti krila!
      Maloprije kod vatre sam bila.

      "Plaha vatra udari u lice,
      Pa mi s toga gore jagodice".

      Hajd' na izvor, rashladi se, Jelo,
      Umi lice i to grlo b'jelo.

      "Hoću majko!..." Curi srce bije,
      Gust jorgovan mlado momče krije..

      i divna obrada Miladina Šobića: https://www.youtube.com/watch?v=gOptWUeEDsk

      Избриши
    2. Ja imam neku godinu manje od tebe, mada je glavni razlog taj što je mene uhvatilo ono usmereno obrazovanje, te nismo Šantića baš sve godine radili u srednjoj školi, ali je sigurno bio i u osnovnoj. A sve one pesme što ih navodiš i mi smo obrađivali i većinu učili napamet.
      Ti su mi časovi bili oduvek naročito dragi. Znam i da su moji klinci, možda pre par godina, isto nešto od njega napamet učili.
      A vidiš, ove vragolaste "Pod jorgovanom" se nešto i ne sećam. Vidim da treba gradivo malo obnoviti.

      Избриши
    3. Bože, saćam se ove Šobićeve pesme, tj. ja sam mislila da je njegova, kad ono Šantić! Ko bi rekao koliko vremena treba da prođe da se neke zablude isprave.

      Избриши
    4. E da mi je neko rekao da će neka pesma da izazove ovoliko komentara i načini toliko pregleda, ne bih mu verovala ... Šta ću, pronađoh ti slabu tačku!

      Избриши

Постави коментар