Janielo Enriko - Čudesan život Izidora Zvižduka

Godina je 1980, Matinela, mestašce u široj okolini Napulja, teška provincija juga Italije. Na prvi pogled mesto kao i svako drugo: crkva, krčma, škola, par prašnjavih ulica, na sve strane radoznale oči u bliskoj sprezi s dokonim ustima ... Pa ipak, ima par sitnica koja Matinelu razlikuju od okoline. Najznačajnija je porodica desetogodišnjeg Izidora.
***
Otac Kvirino je simpatizer levičarskog pokreta, buntovnik, oštri posmatrač prilika u društvu, pesnik u duši, fanatičan ljubitelj svoje žene. Za svoju razrokost je govorio da na taj način ima širi pogled na situaciju, a za razroko oko da mu je to periferni vid. Bio je čovek jedinstvenih rituala. Pisanje ljubavnih pisama u kupatilu bilo je samo jedno od njih. Svako pismo je bilo naslovljeno drugome: ženi, sinu, samom sebi, predsedniku države, Bahu, odnosno svima koje je voleo i poštovao.
 Majka Stela je nadaleko čuvena po svojim taljetelama, pužićima i svim drugim vrstama testenine koje nije stizala da umesi koliko su bili traženi. Vredna, nasmejana, uvek u oblaku brašna, gaji strastvenu ljubav prema mužu. Šta su dvoje takvih ljudi mogli drugo nego da od svoje kuće naprave najušuškanije mesto (meko kao sredina belog, Stelinog hleba), ispunjeno istinskom radošću, ljubavlju i razumevanjem za svoje jedino dete.
***
***
Mali Izidoro se rodio s neobičnim talentom: mogao je da proizvodi zvuk naročitim treperenjem glasnih žica i na taj način komunicira s pticama. Što bi rekao njegov otac, pasionirani proizvođač jezičkih kovanica i izraza, Izidoro je umeo da „zvirla“. Takav nesvakidašnji talenat je upotpunio i njegov „prijatelj i menadžer“, indijski kos Ali, ptičica koja je živela u kavezu na ulazu u dućan gazda Conca. Dečak je voleo tuda da prolazi, bez obzira što je otac govorio da je dućan „nepodrdljiv“ tj. da je nepodnošljiv i smrdljiv.  Izidorovo detinjstvo je bilo bajkovito – topli dom, prijateljstava, dečje igrarije,  prva ljubav...
***
„Sve češće mi se dešavalo da mi se Marela vrzma po mislima i to na neki nov, drugačiji način. Savetovali su mi da uveče, kad legnem u krevet, prizivam lepe misli kako bih lakše zaspao; moja omiljena lepa misao uvek je bila kako se igram s Marelom i Ardom i rado sam se prisećao svega onog lepog što smo tog dana jedno drugom rekli u školi; ukratko, razmišljanje o njima dvoma prijalo mi je i smirivalo me; već skoro usnuo, nesvesno bih se nasmejao, a onda bih za tren oka utonuo u san, zadovoljan, kao sva bezbrižna deca i celu noć se ne bih budio; ali već neko vreme, dok se tako prisećam nekih detalja, mislim samo na Marelu, tu je u tih deset minuta pre no što zaspim ostajalo sve manje mesta za Arda. “
***
I onda, 23. novembra 1980. godine to područje zahvata razoran zemljotres. Niko od preživelih nije ostao bez bolne posekotine na duši. Tajne promisli Gospodnje u trenu menjaju smer ljudskih sudbina, pokazujući svu ništavnost čovekovu. Pred Izidorom se otvaraju novi putevi, čudni i neobični, putevi koje niko pre zamljotresa nije mogao ni da pojmi, režirajući njegov život kao filmsku priču.
***

Nota 1:
Koliko ova priča ima istine u sebi, a koliko izmaštanih scena, zaista ne znam. Jedino što pouzdano znam da se taj razorni zemljotres zaista dogodio tog datuma u tom delu Italije i odneo skoro 3000 života.  

Nota 2:
Knjiga obiluje toplim i zdravim humorom, onim koji kod čitaoca izmami glasan i grlen smeh. Čita se lako, u dahu. Meni lično je najviše prijao lik oca, Kvirina. Krajnje neobičan karakter, nesputan stereotipima male sredine, originalan do krajnjih granica u ispoljavanju svoje ljudskosti i dobrote. Evo još jednog citata njegovog ljubavnog pisma iz kupatila pisanog samom sebi:
„.... Pošto je ovo ljubavno pismo tebi, Kvirino, kaži mi, da li se sećaš onih vremena kad nisi morao dvaput da razmisliš ako je nekome trebalo pomoći? Jesi li i dalje takav? Sećaš li se kako si se osećao kad si prvi put slušao Baha? Slušaš li ga i dalje? Odvoj, s vremena na vreme, pola sata, Kvirino, molim te, pa proveri da li si i dalje ono što misliš da jesi.“

Ocena: 9/10
Izdavač: Dereta, 2016 (I izdanje)



Коментари

  1. Dugo me već zanima ova knjiga ...i drago mi je da sam pročitala tvoju recenziju! Stavljam je na spisak❤❤❤

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Veco, baš si me prijatno iznenadila komentarom! Uvek me silno obraduje kad se neko novi javi, a i kad se utrefi da je nekom moj prikaz došao u pravi čas. Pozdravljam te, draga moja! 😀💕

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  3. Jeste, knjiga nosi neku čudnu vedrinu, čak i kad priča o tragediji to nije, nekako skroz tragično. Tebi bi se sigurno svidela.
    PS. ovo je jedna od meni najdražih fotki. Zaljubljena sam u nju. Jedva sam čekala da pročitam knjigu pa da objavim. Takođe, videla sam jednu divnu preporuku od tebe na goodreadsu! Usvojeno! 😀💗Pozdravljam te, do čitanja!

    ОдговориИзбриши
  4. Odusevljena tvojom recenzijom knjigu sam odmah stavila na spisak! Veoma me zanima! :D Izabrani odlomci su pun pogodak!
    Veliki pozdrav! :))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je milo da ti se svideo prikaz! Posle dužeg vremena nailazim na delo koje govori o srećnoj porodici. To mi je baš prijalo. Pozdravljam te!

      Избриши
  5. Ama šta je ovo? Sigurno nije najbolja knjiga koju si pročitala, ali ubjedljivo najtopliji prikaz koji si napisala! Odskače kao moja Jelena na trambolini. Ja uopšte nisam čula za ovu knjigu, ali još sutra ću je naručiti kod svog knjižara. Zvuči očaravajuće, i stil i radnja i likovi! A Napulj me kao protagonista posebno zanima poslije djela Elene Ferante. Hvala, hvala, hvala! A tek ova fotografija, imaš moj duboki naklon. 😍😍😍

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Prvo što sam uradila posle ovog tvog komentara je da ponovo pročitam sopstveni prikaz. Hm, ne znam stvarno šta te je to baš toliko očaralo. Verovatno to što knjiga govori o vrednostima koje su meni na uzvišenom mestu: skladna porodica, srećno dete, sloboda, originalnost, IDEALI, ... pa emocija prosto izbija! Biće da je to. Naročito mi je drago kad se neko tako prijatno iznenadi knjigom, a da pre toga nije ni znao za nju. Ti si meni priredila više takvih iznenađenja, super se osećam kad i ja mogu da uzvratim. I da, fotografija je i meni divna, jedna od najdražih. Pozdrav :)

      Избриши
  6. I da, umalo da zaboravim, poznajem jednu Marelu, ženu zmaj, koja živi na potezu Banja Luka-Beograd. Ne bi me uopšte iznenadilo da se poznajete. Zamišljam te otprilike kao nju kad je u pitanju temperament, fizička dinamika i neka zarazna energija duha.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Marelu ne poznajem. Sigurno ne bih zaboravila nekog s tako jedinstvenim imenom. Ali ko zna ...
      Elem, draga, nešto moram da ti ispričam (ti si prva s kojoj razgovaram od jutros): noćas sam sanjala da stojim u nekoj konferencijskoj sali, puno sveta, gužva, sednica još nije počela ... Prilazi mi čovek, stane ispred mene i nasmeši mi se očima kao da se znamo sto godina ... Ja u totalnoj blokadi čak i ne znam da li čoveka znam ili ne - te mi je poznat, onda za tren pomislim da ga sigurno ne znam. Vidim, on nema nikakvu dilemu da li me poznaje, a ja počinjem da premećem ljude po pameti: te roditeljski sastanci (to mi je najveća muka), davni poznanici, išli u školu zajedno, znamo se preko ..., radili zajedno, komšije, bivše komšije ... panika raste jer nemam poklapanja. Vidi čovek da mi je zadao muku najstrašniju, pa kaže: "Živim obilje, zar me ne prepoznaješ?"
      Tu sam ja iskočila iz kreveta, srce mi je bilo u grlu. Pogledam na sat, 3,30h. Ustajem oko 5h. Da li da ti kažem da više nisam mogla zaspati. Čak mi je pošlo za rukom da posle nekog vremena isključim misli, ali kapke nisam uspela da sklopim. Pogađaš, to je bio jedan od vas, mojih virtualnih prijatelja, koje znam imenom i likom s profilne sličice. Ne znam šta me je više zaprepastilo: to što je on mene prepoznao (na osnovu čega?) ili što ja njega nisam.
      Totalno me je oborilo s nogu to što sam shvatila da si ti u ovo isto vreme pisala meni komentar. Sad bi čika Jung imao svašta da kaže na ovu temu, a i meni pada na um nečista savest. :(

      Избриши
    2. Uuuuuuuuu, pa to je skoro košmar! Pogotovo ovo obraćanje tebi sa "Živim obilje". Dobro si izdržala. 😊 Mada me je sad malo strah i ove poveznice sa mnom u ta gluva doba. 😊

      Избриши
    3. Ha, ha a ti pazi gde se smucaš noću! Biće da je ovo neka verzija "Sitničarnice". 😵💞

      Избриши
    4. Volim Sitničarnicu. I onu koju znamo, baš zbog toga što jeste, a i ovu tvoju (podsvjesnu) metaforu! 💜

      Избриши
    5. I još nešto, danima već sa strijepnjom i zebnjom čekam tvoj sud o mojoj novoj priči. I koliko god me strah šta ćeš pomisliti toliko izostanak odgovora potvrđuje moje sumnje da ti je ispodprosječna.

      Избриши
    6. !? Ne znam o kojoj priči se radi?
      Pokušavam da se iskontrolišem da ne odem iz ovih stopa do tvog bloga i prevrnem sve što mi je promaklo. Nemam drugog odgovora sem da ja stalno otvaram link na recenzeje knjiga, a priča je na nekom drugom mestu.
      A sad da ti čestitam na hrabrosti - treba stvarno imati herca i priznati nekom da čekaš sa stepnjom i zebnjom njegov sud! Ostaviti srce nebranjeno može samo neko ko je zaista Čovek. Duboko poštovanje. Ja to mogu, ali samo ponekad.

      Избриши
    7. I nemoj da sumnjaš u moju ljubav! Ima par vas koji ste davno prešli zagarantovanu sumu. :)

      Избриши
  7. Ma ne sumnjam ja u tvoju ljubav, ali ponekad pomalo strahujem od tvog mišljenja, jer isto si za vrlo kratko vrijeme osvojila moju naklonost i poštovanje. Priča Stari sat, postavila sam je na blog.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Našla sam je (doduše prvo onu porodiljsku koja mi je takođe promakla!). Neću ovde o tome, imaš tamo komentara. Jedino ti moram reći da me iritiraju ovi wordpessovi blogovi jer su mi strašno nepregledni. Nemam pregled ni hronološki, niti po oznakama. To je i bio osnovni razlog što sam se ja odlučila za blogger. Slobodno me opomeni ubuduće, bar najavi na instagramu da imaš novi post. Pozdrav draga :)

      Избриши

Постави коментар