Mitrović Mirjana - Helena ili o nemiru

Knjiga govori o životu Helene, majke rimskog cara Konstantina. Priča je ispripovedana nehronološki, s velikim vremenskim digresijama, ali to samo doprinosi dinamici pripovedanja. Dotiče se njenog odrastanja u Maloj Aziji, njenog večno radoznalog duha koji ju je, još dok je bila devojčica, dovodio u neprilike, flekao joj haljine, a njenu majku dovodio do očaja.
U svom rodnom mestu upoznaje i rimskog vojnika, Konstancija Hlora. Ljubav je odvodi na drugi kraj carstva, u daleku provinciju, u Nais, Hlorov rodni grad. Život joj nije dao svilu i kadifu, već veliku borbu da održi porodicu na okupu, da sačuva buntovnog sina Konstantina od nevolja, deprasivnog muža od pijanstava, da popravi kućni budžet otvarajući krčmu, ...
***
I kako to istorija kaže, Konstantin nije izučio za advokata, već je natukao šlem rimskog vojnika, a Hlor svoje penzionerske dane zamenio predvodeći legije u pohodima na Britaniju. Uspinjanje na lestvici moći je platio ostavljanjem Helene i novom, prigodnom ženidbom koja je priličila caru-savladaru Rimskog carstva.
Helena se, odjednom, našla sama i ostavljena u tuđoj zemlji, međ’ narodom s kojim se nikad nije stopila.  
***
***
„Plakala je prvo za svima koje je volela i izgubila, pa zbog svega što je uradila, a nije smela, i zbog toga što nije uradila, a morala je, zbog nepravde koja joj je učinjena i one koju je učinila, znajući i ne znajući, plakala zbog Mramornog mora, pored koga je rođena, zbog zemljotresa u kome je izgubila majku, zbog oca koji se rastopio u pijanstvu, zbog ratova, zbog snage i slabosti kojima čovek raspolaže a ne vlada, zbog nemira, gde ja sad taj moj nemir, pitala se kroz jecaje, uvek je tu kad ne treba, a ne možeš ga dozvati kad je neophodan, zbog toga što godine prolaze ili suviše brzo ili suviše sporo, zbog sina, koji je sad na drugom kraju sveta, mlad oficir, vreća stršljenova, od koga će možda stići pismo da se proslavio, a možda da je poginuo, a možda neće stići nikakvo pismo, nikada, kao što joj ni od Hlora neće stići više nikakvo pismo, ni Ho-Ho, ništa.“
***
Kako sreća prati hrabre i jake, tako se i ona pribrala, prihvatila pomoć sugrađana za koje nije ni verovala da bi joj nekad mogli biti od pomoći. Bila je to mala, progonjena zajednica ljudi koji su se zavetovali da će pomoći čoveku u nevolji – hrišćani. Tako i počinje novo poglavlje u njenom životu, prepuno uvida i otkrovenja, novih prijateljstava, ali i poglavlje koje je vodi ka carskoj palati u susret nečem što će kasniji naraštaji zvati – istorija.

Nota 1:
Ako vas je ovaj prikaz inspirisao na čitanje, razmislite o takođe odličnoj knjizi na istu temu „Znamenje anđela“, Dejana Stojiljkovića. Jako mi je interesantno upoređivanje „muškog“ i „ženskog“ pera.

Nota 2:
Delo je prepuno misli koje plene, rečenica koje se čitaju više puta, prepisuju u leksikone i beležnice. Evo par ovde, čisto da me želja mine:
„Lisac, proletelo je Heleni kroz glavu. Ne možeš ga okriviti za bezobrazluk, a dovoljno da se žena srese. Jer, jeste se sresla. Zbig blizine muškog lica, zbog daha koji je osetila na obrazu, zbog bezobrazluka. Ništa ženu ne uzbuđuje koliko muški bezobrazluk. Znala je, ali znanje nije moglo da zaustavi trnce u telu. I posle kažu da iskustvo pomaže, mislila je ljutito se odmičući.“
***
„Mlada žena gledala je u nju jasno, fiksirajući je ljutitim pogledom tužnih očiju. Kod mladih ljudi tuga je uvek pomešana sa ljutnjom, zato što mlad čovek još uvek veruje da je sreća prirodno stanje, a tuga posledica nepravde, pa se ljuti.“
***
„Povinovati se božojoj volji znači povinovati se promenama.“
***
„Arije i Helena su umeli da govore tišinom kao i rečima, i umeli su da razumeju različita značenja sagovornikovog ćutanja.“
***
„Ima u klisuri, kad se od Naisa krene za Serdiku, jedno mesto gde iz stene ističe ponornica i stropoštava se u reku. Kad god je išla tamo, ili samo prolazila, mada to nije bilo često, a i dobro je, jer često bi bilo suviše za nešto tako lepo, ona se zaustavljala i posmatrala radost sa kojom voda izbija na svetlost, rasprskava se i vrišteći od sreće stropoštava u donju, tekuću vodu.“

Ocena: 10/10
Izdavač: Laguna, 2017 (I izdanje)

Коментари

  1. Ja nešto nisam ljubitelj knjiga o istorijskim ličnostima niti biografija, ali mužu bi se mogla svidjeti iako su i meni ovi odabrani dijelovi lijepi. Pogotovo što je muž čitao Stojiljkovića. Baš lijep prikaz!

    ОдговориИзбриши
  2. Bogme nisam sigurna za % činjenica u ovom romanu. Dok mi je ova još sveža valjalo bi Znamenje anđela obnoviti, čisto zbog razlika. Ako me sećanje dobro služi, tamo je mnogo više pisano o Hloru i ostalim savladarima, nego ovde. Moram priznati da malo muškaraca znam kojima bi se svidela ova knjiga. To su oni što vele da ne razumeju žene. Međutim, umetnik sigurno ima senzibilitet više u odnosu na prosečnog muškarca. Pozdrav za BL💗🍻💗

    ОдговориИзбриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jaaao, draga moja, celo jutro nešto mislim na tebe! Evo na odmoru sam već nedelju dana, decu sam već ispratila na putovanja kojekude, moj voljeni je na poslu, a ja rešila da danas uživam na Adi! Zato sam se i dosetila onog našeg razgovora posle tvog prikaza knjige "Šetnje Adom". Kakvo je ovo leto kilavo, evo dočekah i 10. august da pođem prvi put. To se, zaista, nikad ranije nije dogodilo.
      No, što se knjige tiče, ne očekuj od ovog previše istorije, što meni više nego odgovara! Za ovu Jelenu Anžujsku ću sigurno da vidim - ovde radi biblioteka, nju neću kupiti na neviđeno! (sigurna sam da smo i o tome već pričale negde) "Quo vadis" sam čitala pre 100 godina. Ne sećam se radnje, ali se sećam da mene to nije nešto oduševilo. Teško da će ikad doći ponovo na red pored ovakvih lepota kojima me zasipate svakodnevno!

      A sad ono što ne mogu a da ne prokomentarišem: Konačno nešto što se meni sviđa, a tebi ne! Dugo sam se pitala da li je ova situacija uopšte moguća. Bez obzira na sve, drago mi je si ovo (što ti se zaista ne dopada) ostavila posle dva poglavlja! Jako bi mi bilo drago da to čujem još koji put (za razliku od onih tvojih komentara - moram da pročitam, bez obzira što mi se ne sviđa, da bih mogla argumentovano da kritikujem) Imam nekoliko Stojiljkovićevih knjiga. Nisam ih još sve pročitala, ali zasad mi se iskreno ne dopadaju "Kišni psi" i "Konstantinovo raskršće". Za ovo poslednje rečeno mi nikako nije jasno što je pobralo tolike nagrade. Biće kod mene prikaza par njegovih knjiga, sigurno. Pozdravljam te, čitamo se!

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Bibliomazohizam, vrlo prikladna reč za takvo stanje duha! (haha, sigurno već znaš šta ti mogu reći na tu temu, te neću ništa).
      A za ono tvoje poslednje izrečeno - "Kainov ožiljak" sam pročitala i sviđa mi se. Ja stvarno nemam pojma kako je bilo Andiću u Berlinu uoči rata, mogu samo da zamislim. Čini mi se da su i ova dvojica autora upravo to i uradala - zamislila! Da li je bilo tako ili nije to je samo Andrić mogao da kaže. Meni, zapravo, to uopšte nije važno. U celoj priči mi je zaista važno da je on izvukao živu glavu.
      A što se tiče stila pisanja, kako god ga ocenila kao ovakav ili onakav, meni vrlo odgovara. Eto, složismo se i nas dve da se u nečemo ne slažemo! Živeli!

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
  4. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Eto, suđeno je da odgovorim i na ovaj drugi komentar. Ova priča o Stojiljkoviću na kraju posta me je totalno smela i zaboravih da još nešto napomenem. Imam sve knjige Mirjane Mitrović. Emilija Leta mi je knjiga koju sam ja najčešće preporučivala i poklanjala poslednje vreme. Međutim, imam i njenu knjigu "Sveto stado" . To je zbirka od šest jako interesantnih priča, izdanje Stubova kulture. Ja sam je kupila na Sajmu 2013. godine, a sećam se da sam noge izlomila dok sam je našla. To mi je bio ultimativni zadatak te godine.
      E vidiš, ta me je knjiga opet asocirala na Tihomira Brajovića, on je, mislim, profesor na tvom fakultetu, verujem da ga znaš. Ako hoćeš neku pričicu o istom, može preko meila. Sada stvarno krećem na kupanjac! Čitam onu divnu knjigu "Čudesni život Izidora Zvižduka".

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Nemaš pojima kako se osećam "kao dete kad ga pohvale", kada i ja tebi mogu da kažem nešto za šta ti nisi čula. Jer da, ja jesam dete u odnosu na tebe, što se tiče knjiga i književnosti i jako mi je drago što hoćeš da pričaš sa mnom!
      "Stubovi kulture" su nešto, hajde da kažem, "zglajznuli" poslovno. Od te, 2013. godine, nemaju više ni štand na Sajmu, zato sam se i toliko namučila dok sam našla knjigu.
      A što se tiče profesora, već vidim da nam misli teku na istu stranu! Samo da završim ove odgovore, pa pišem meil. Pozdrav :)

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    5. Eh, hvala ti, najiskrenije! Ispuni me to nekom milinom kad neko može iz mojih reči da izvuče za sebe nešto korisno ili bar nešto nad čim će da se zamisli. Pozdrav :)

      Избриши
  5. Ja volim istorijske romane, i mada imam negativno misljenje o Jeleni, kao i o Konstantinu (ucili smo mnogo toga o tom periodu i o njima na fakultetu), ova knjiga me privlaci. :) Zapisacu i ove sto je Isidora preporucila. :) Pa polako... O:) Do sledeceg citanja!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kao što već negde rekoh, za one koji su baš baš obošavaoci istorijskih romana, ovo neće biti štivo koje će ih oduševiti. Međutim, ako se ogradiš od istorije i samo pratiš radnju romana, onda će ti biti lepo. A Isidorine preporuke obavezno prati, ne znam nikog ko je veći ljubitelj romana koji se dešavaju na dvorovima u raznim periodima. Pozdrav :)

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Ja sam mislila na stari Rim i francuski dvor, ali evo tebe i u carskoj Rusiji! Stvarno si nenadmašna! :))))

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши

Постави коментар