Fante Džon - Čekaj do proleća, Bandini

Nekada, početkom onog veka Amerika je bila „zemlja daleka“, ali i obećana svima onima koji su krenuli pod njene skute, trbuhom za kruhom. Svevo Bandini, Italijan, zidar, bio je jedan od njih. Skućio se tamo, nije da nije. Posao sezonski, kuća na kredit, tri sina, žena Marija. Ona je mogla sve i sve htela, držala je ćoškove kuće zajedno da se ne razlete pod teretom oskudice, psovki i neostvarenih snova. Imala je blagu reč za sve i svakoga, razumevanje za dečje nestašluke i muževljevo nezadovoljstvo sopstvenim životom.
***
„Samo Marija ume da se nosi sa tim crnim blokom mrgodnog gvožđa, polako, korak po korak, mazeći prvi stidljivi plamičak, dodajući cepku drveta, pa još jednu i još jednu, sve dok peć ne počne da dahće i grokće od imbecilnog zadovoljstva. Ona je Marija, i peć voli samo nju. Ako slučajno Arturo ili August ubace grumen uglja u njena proždrljiva usta, ta peć ludi od sopstvene groznice, počinje da ljušti farbu sa zidova, zastrašujuće žuta, komad pakla što sikće Marijino ime, koja odmah dolazi, stroga i sposobna, s krpom u ruci, otvarajući vratašca, zatvarajući ventile, džarajući joj utrobu, sve dok je ne vrati u njenu glupu normalu. Marija, čije šake nisu veće od rascvalih ruža, porobila je tu crnu demonku i zaista je voli. Glača je dok cela ne zablista, a niklovana pločica sa imenom proizvođača pakosno se ceri, baš kao usta ponosna na svoje predivne zube.“
***

***
Porodica, tipična katolička, rasla je obasjana majčinom pobožnošću. Arturo, August i Federiko, braća toliko različita među sobom, divna mešavina bratske ljubavi i rivaliteta, snaga i razlog postojanja porodice, alfa i omega svakog događaja ...
Glavni lik kroz čiju vizuru teče radnja romana je najstariji sin, tinejdžer, Arturo. Sve je u njemu u nemiru: muka zbog izgleda (niskog rasta, pegav), muka zbog italijanskog porekla, muka zbog neimaštine, muka zbog ljubavi... Kroz sve to se provlači muka zbog očevih postupaka pomešana s fascinacijom prema istim postupcima i obožavanjem koje gaji prema njemu.
A tek kakvu zbrku religija čini u njegovom umu!
***
„Eh, ta veronauka! Svaka tajna njegovog srca, svaka skrivena radost, bili su već poznati toj veronauci. Nije mogao da je nadmudri, koliko god oprezno išao na prstima kroz finese tog kodeksa. Nije više mogao u bioskop, jer je u bioskop išao samo da bi gledao obline svojih heroina. Voleo je „ljubavne“ filmove. Voleo je da prati devojke uz stepenice. Voleo je devojačke ruke, noge, šake, stopala, njihovu odeću, čarape i haljine, njihov miris i njihovo prisustvo. Od njegove dvanaeste godine, jedine bitne stvari na svetu bili su bezbol i devojke, samo što ih je on zvao žene. Lepo mu je zvučala ta reč. Žene, žene, žene. Stalno ju je ponavljao, jer je to bilo tajno uzbuđenje. Čak i na misi, gde ih je bilo bar pedeset ili stotinu oko njega, uživao je u tajnosti svog uzbuđenja.
A sve je to bilo greh – čitava je stvar imala neki lepljivi osećaj zla. Čak je i zvuk nekih reči bio greh. Rebra. Nedra. Bedra. Sve sam greh. Telo. Karmin. Usne. Sve sam greh. Kad bi govorio Zdravomarije. Zdravo Marijo, milosti puna, Gospod je s tobom, blagoslovena među ženama i blagosloven je plod utrobe tvoje. Reč ga je pogađala kao grom. Plod utrobe tvoje. Rođen je još jedan greh.“
***
I onda, neki događaj koji počinje sasvim banalno bude ta izvučena ciglica koja tera u sunovrat celu porodicu. Na svetlost dana izlaze skrivena uverenja, sumnje i strepnje majke koja je propala u ponor poluludila. Da, to su oni trenuci kad deca naglo odrastaju, kada zriju, a da još ni izrasla nisu ...

***
Nota 1:
I makar sve ukazuje na to da je porodica disfunkcionalna, nešto mi ne da da o njoj tako mislim... Znam da se u svakom poglavlju mogu pronaći primeri toga, ali onaj slabašan zračak na kraju, onaj plus kao rezultat parnog broja minusa možda ipak nosi nadu u bolje sutra.

Nota 2:
Fanteov stil je zaista jedinstven, bar ja dosad nisam takvog srela ... Na momente me toliko očarao da sam bila kao opijena. Radnja prosto teče, ničim opterećena ... I velike i teške istine su nekako upakovane da čitalac ne oseti da ne može podneti tu muku i bol.
Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim i verbalizujem neki čudnu misao koju sam imala nakon završetka čitanja: Fante je kod mene proizveo sasvim suprotan osećaj od, na primer, Murakamija. Kod Murakamija nisam nikad osetila neko preterano nadahnuće u toku čitanja, ali zato onaj uzlazni efekat nakon konačnog zatvaranja knjige je maestralan. Kod Fantea je sasvim suprotno. U toku čitanja se rađa i razumevanje i empatija, ali nakon čitanja mi je jedini osećaj da sam nešto propustila. Pa, onako, što bi se reklo, nešto mi tu nedostaje ... Da, kod njega skup divnih elemenata ne donosi kvalitet više kad je upakovan u celinu, naprotiv!

Nota 3:
Knjigu sam pročitala na preporuku moje drage Vanje. Ona se toliko nauživala čitajući Bandinija da preporučujem da ne propustite njen tekst. Ako i niste istog senzibiliteta kao ona, sigurno će vam zalepiti osmeh na lice. Malo li je!?

Ocena: 8/10
Izdavač: Lom, 2008 (II izdanje)

Коментари

  1. Fante me čeka sledeće godine...ja ću da počnem sa Upitaj prah..ali ću svakako stići i do tvog izbora. Hvala na utiscima...uvek pronađem pravu stvar💗💗💗

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A baš mi je drago što je i tebi na redu za čitanje! Tvoje utiske baš željno iščekujem.

      Znam taj osećaj kada čitaš nečiji prikaz, pa te onda jedna rečenica, nekad samo reč, odredi prema nekom delu, bilo pozitivno ili negativno, a nevezano za to šta je autor prikaza želeo da kaže. Pozdravljam te :)

      Избриши
  2. Kao što rekoh - Bandini i proljeće me čekaju (možda baš i do proljeća). Pročitah Glupog i riješih da pročitam sva tri djela, pa onda da kažem Vanji šta je ide, sram je i stid bilo.. Kako joj se samo širi ova FANTazija od sekte.. =o))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Inače, knjiga opisuje upravo ovaj period godine gde smo sad - sredina decembra, vreme pred božićne praznike. Snegovi su bili veliki, niti se otac mogao baviti građevinom, niti Arturu omiljenim mu bejzbolom. Te za obojicu važi da čekaju do proleća.
      Nekako mi se čini da ćeš se ti pozicionirati između Vanje i mene u voljenju Fantea. Čini mi si ipak bliže Vanji. Ajd baš reci da li dobro cenim.

      Inače, kaže Vanja da ćeš uskoro u Banjaluku. Pa može i tamo jedna kafa da se popije (izgleda mi da će moja biti virtualna, a vas dve me se spomenite - može jedna zajednička fotka na instagramu?)

      Jesmo li se nas dve već zapisale za Baščaršiju sa @cvojislava i @sofijin_svet_?
      Veee..eeeliki pozdrav i srećan ti put!

      Избриши
    2. Zapisale, zapisale... Samo izazivate... A moje cokule predugo već miruju... =o)

      Biće Banjaluka, samo ne tako brzo kako se tebi čini. Prije ću stići do tvog pašaluka, ha! Ali jednom kada bude, evo ja ću da mislim o kavi a Vanja o fotografiji! Otkako nemam fotoaparat, greota mi ovo sokoćalo u ruci držati... =o)

      E Živka, Živka.. Pozdrav ti!..

      Избриши
    3. E, ne pohvalih ti se, sem tvoje Živke, Vanjine Ljeposave sad imam i još jedno ime: Solumija (staro crnogorsko ime). Kum je bio, ko drugi do Miomir. 👍💚 Baš ste mi slatki kako me imenujete...

      Избриши
  3. Milka će mi, vidim, kad uskoro dođe u Banjaluku da promoviše svoj prvenac, održati poštenu pridiku. Ali, neka, zaslužila sam, stoički ću podnijeti. Elem, kako si me samo obradovala fotkom na instagramu i divno si ga predstavila. Da, baš ovo tvoje zapažanje da iako očigledno disfunkcionalna porodica, svejedno nemaš utisak da je uistinu takva je zadivljujuće. Zato mi je Fante divan, jer je istovremeno i sirov i topao i potpuno iskren, do brutalne ogoljenosti. Ja ga zato volim, što se ne plaši identifikovati probleme, ali što ništa kod njega nije crno-bijelo, prosto nam predstavlja stvari onakvima kakve jesu, sviđalo se to nama ili ne. Baš, baš si me obradovala što si ga pročitala. Znam da nisi oduševljena kao ja i nadam se da dosad nisi potpuno potonula, odnosno da ćeš poželjeti još nešto njegovo da pročitaš. U tom slučaju, moj prijedlog je Puna života. Ove dvije sam sad zadala ekipi u Klubu knjige, jedva čekam četvrtak i njihove utiske. Ljubim te puno.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Dvoumila sam se da li da pred kraj prikaza napišem UPRAVO ono što si mi ti stavila kao komentar na instagramu. Pa sam bila, kao fina, pa nisam. Ali sad više nema nazad!
      Moram te citirati:
      "thando_sputnik Moj ljubavnik među književnicima! 💜💜💜"
      Da, to je pravi izraz!!! Bilo je odlično, na momente fenomenalno čak. Da li ću ga poželeti još? Nema dileme oko toga. Još par puta najmanje.
      Da li je ljubav mog života? Ne, to sigurno nije. Nije stvar u tome što mi je srce već zauzeto. Jednostavno mene vuku neke druge daljine.
      "Upitaj prah" je nešto što sam poželela sledeće. Znaš da volim tvoje preporuke, tako da "Puna života" ide na listu.
      Nemoj mi se lomiti oko naših različitih želja - sve mi je postalo kristalno jasno posle onog tvog komentara na moje oduševljenje knjigom "Noćni voz za Lisabon".
      Osećaj se pozdravljenom, zagrljenom i poljubljenom! :)

      Избриши
  4. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  5. Stvarno mi je zadovoljstvo da znam nekog ko može da kaže da je imao/la "čitalačke faze". Za to treba baš dosta posvećenosti i entuzijazma u istrajavanju da se zacrtano zaokruži tj. pročita.

    A što se tiče porodica, ja ne znam niti jednu koja nije, bar u najmanjoj meri ili bar ponekad disfunkcionalna. Kada sve to pređe "neku meru" govorimo o patologiji. Porodica Bandini, čini mi se, balansira oko te granice. Kad god osetim i tračak želje u svim članovima, bez obzira na evidentne nesuglasice, da se porodica očuva, ne želim da mislim da za njih nema nade.
    Ja Italiju i Italijane jako volim. Prija mi njihov temperament i pogled na život. (Čini mi se koliko ti voliš Francusku, ja volim Italiju) To je jedina zemlja u kojoj bih ja pristala da živim, ako bih baš morala da idem iz Srbije.

    Fotka - more!? Jeste da nisam imala inspiraciju, ali ova bapska heklarija treba da asocira na tradiciju. Ali neka, biće i boljih ...
    Pozdravljam te, najdraža moja blogo-ćerčice :):):)))))))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. Od nas petoro u kući, trojica su blizanci, a i ja sam blizanac u podznaku! Lako komuniciramo, misli i ideje se brzo razmenjuju. To meni savršeno odgovara. Verovatno je i to razlog zašto se nas dve tako dobro razumemo. 💝 Stići ćeš ti i do Francuske i do Italije, ne sumnjam u to uopšte!
      Ja sam se u Italiju skroz zaljubila osamdesetih godina kada smo išli u Trst po garderobu. Čuvena Ponte Rosa! Tada sam prvi put osetila šta znači da cela ulica miriše na parfem, žene sve skockane, a frajeri....šta reći... uh! Da, čudno to sad zvuči da ideš vozom po farmerke i nosiš pasoš, haha! :)

      Избриши
  6. Prvi put cujem za pisca. Malo sam guglao, kazu da je postao poznat zahvaljujuci Čarlsu Bukovskog, koji ga je obozavao i preporucio svom izdavacu.

    Mislim da će tako i ostati, nepoznat, da se nećemo družiti :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni se čini da te osećaj ne vara! Vreme je najdragoceniji resurs čovekov, treba ga trošiti mudro. :)

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Bukovskog sam poslednji put čitala jako mlada, ne znam više ni kojih par knjiga. Jednostavno me smorilo toliko vulgarnosti. Nabavih sad na Sajmu jednu - ajd baš da vidim da li sam porasla od onomad, haha!

      Избриши
  7. Dakle, ode na spisak! Citala sam o knjizi i kod Vanje, i znam koliko voli Fantea. Ja jos nisam stigla do njega mada sam stavila par njegovih knjiga na spisak, tako da se nadam da cu podjednako uzivati kao vas dve. :) Pozdrav!!!

    ОдговориИзбриши
  8. Može, prijaće ti Fante! Jedino ne znam kako se boriš sa tolikim spiskovima za čitanje! Meni se čini da će da nas progutaju! Pozdrav :) 😁

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hahahaha! Spiskovi rastu brzinom svetlosti, a citanje napreduje brzinom puza. :D Kol'ko stignem u ovom zivotu a ostatak ostavljam za sledeci... O:)

      Избриши

    2. Mače, ja genijalniji odgovor na to pitanje nisam čula!!! :)
      Oduševila si me! 💕 Samo da znaš da ću te pomenuti tj. citirati više puta. Haha, odlično - kako mi je divno počelo ovo nedeljno jutro! Pozdrav iz zavejanog Beograda, verujem da je u Nišu isto! ❄️😍❄️

      Избриши
    3. Hahahaha! Slobodno citiraj! :D
      A zavejani smo i divno nam je, dete je celo prepodne bilo napolju! Milina! :)))

      Избриши
    4. I ja sam nečije dete (bila sam celo prepodne napolju, nešto mi liči da bi mogao uskoro da nestane, a meni žaaaao!)

      Избриши
  9. Ja sam čitala ovu knjigu pre par godina i i dalje se sećam kako je opisivao pečena jaja u tiganju koja su jeli jer nisu imali šta drugo i kalo su odlazili da mole onog prodavca da im da hranu na veresiju. Meni je ova knjiga baš bila neizmerno tužna i teška za čitanje , jer je jako emotivna , a opet sa druge strane baš je napisana vrlo jednostavnim stilom.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Joooj, skroz si u pravu!
      Ona scena kada majka pokušava da "uhvati" sina da umesto nje ode po hranu... Pa onda ona sama odlazi i stoji tamo, čini mi se satima, a prodavac je, kao, ne primećuje... I meni je muka pripala od te scene. Verovatno još više jer sam mogla tačno da se stavim u "njene cipele". Trebalo je decu nahraniti ... uh!

      Избриши

Постави коментар