Andrić Ivo - Ex ponto / Koga ljubi sada ona mlada žena?

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !


Koga li ljubi sada ona mlada žena?
Ona mlada žena koju sam našao jednog ljeta lijepu i dozrelu od šesnaest godina, prolazi - bogzna zašto - jutros mojim sjećanjem.

Koga ljubi sada ona mlada žena?
Jednom sam na maloruskoj ravni našao crven i krupan cvijet: njegova sočna čaška, kratka cvata, nudila je, u široko rastvorenim laticama, svoje nadrasle prašnike svim vjetrovima.

Koga ljubi sada ona mlada žena?
Nikad nije bilo između nas riječi (ja sam teško i razumijevao njen jezik) i naš odnos nije imao nikad određenog imena. Pod zvijezdama sam je ljubio do umora i do ponoći sam ležao na travi, s glavom u njenom krilu.

To je bila žena stvorena za ljubav i predavala se nijema od strasti i suznih očiju, šapćući isprekidane riječi o vjernosti.
Koga li sada ljubi ona mlada žena?

Коментари

  1. Одговори
    1. Nećete mi vjerovati, ali - odložih posljednje stranice Nezemaljskog izraza njegovih ruku da bih pročitala Andrićev Jadni nemir i Spomen Principu Crnjanskog (uz tekstove još nekih mladobosanaca), kad evo... =o)

      Ali da vam ne kvarim mementum - uživajte vi u poeziji i toj vašoj sutrašnjoj kavi! Živka - ne zaboravi opremu za fizičko! =o)

      Избриши
    2. O, Milka draga, "nabodoh" i ja tebe u štivo i emociju. Da malo poravnamo račune... Mada ti već dugo u leđa gledam, kao Nadal Đokoviću!

      A, što se tiče opreme, haha, imuna sam ja na fizičke vežbe (može pešačenje ili bicikl) ali da ludujem kao @cvojislava, nema šanse! Mi ćemo jedno mentalno razgibavanje, a ona nek se posle znoji po volji! 💕

      Избриши
    3. Oprema za fizicko? Haha. Bicikl? Moze jednom, da mi nabijes tempo dok trcim pored tebe 😁😁😁

      Избриши
    4. Hahahah, zasmejava me slika da teram biciklo i ne mogu da te stignem... haha,...
      Ne znam da li je to smešnije ili ja u trikou (to je meni bila oprema za fizičko)... O, bože...

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A ako smijem da dodam - upravo će se u Nezemaljskom izrazu pronaći i poneki red, pa čak i stranica, o Andriću i nekim mogućim objašnjenjima o toj (ne)prepoznatljivosti njegove poezije u odnosu na prozu. A štivo daje i kritičke preporuke za dalja čitanja, pa i gledanja pokretnih slika na temu atentata i Mladobosanaca. Čudesna je to knjiga..

      Избриши
    2. Za Isidoru:
      Da, da ... moj voljeni Andrić! Pomislim tako, ponekad, šta to postoji nevidljivo, van granica razumu spoznajnog što nas baš toliko za nekog veže... Naravno da ima neka tajna veza, ali, čini mi se, ima neka još tajnija...
      Crnjanski ima divne, predivne stihove... Ova pesma što si je navela me raspametila kad sam prvi put pročitala... I kako stariš prepoznaješ i neke dubine koje mlad čovek ne oseća tim intenzitetom.
      I, bez obzira, što na mojoj polici Crnjanski (kompletiran) leži tik do Andrića (kompletiranog), retko mi ruka k njemu krene. Ne mogu da objasnim zašto.

      A što se tiče Jegovića ... mislim da je ove godine doživeo pravi bum na ovim našim virtualnim prostorima. Kvalitet uvek nađe put.
      Molim te, evo sad svečano i javno, da uzmeš u razmatranje pisanje recenzije za ovu knjigu.

      Избриши
    3. Za Milku:
      Od tebe znam (znam li?) da će biti recenzije.
      Jedva čekam da osetim tu tvoju emociju. Toliko se radujem kada meni dragi ljudi pišu o istom delu, kakva je to punoća ukusa...

      Избриши
    4. Za Vojislavu:
      Sad već jedva čekam da te vidim. Spremi se da pričaš, ja sam odlična u slušanju...

      Избриши
    5. Ali da dodjes u trikou 😁😁😁

      Избриши
    6. Ovo su već niski udarci, ali shvatam da nisi mogla da odoliš (ne bih ni ja na tvom mestu!), haha...
      Što se tiče trikoa, možeš samo da sanjaš!

      Избриши
  3. Da, dogodili mi se da se, sa Andrićem, vinem van svakidašnjice i da joj, u grmljavini i oblacima, gledajući u buduća stoljeća, rečem- zbogom! I, da, između ostalog, zahvaljujući i njemu, “poimam i shvaćam nevidljivu logiku svih događaja u čovjekovu životu. Ne riječima i ne mislima samo, nego svom dubinom cijelog bića svog osjećam divnu, neumoljivu ravnotežu koja vlada u svim našim odnosima. Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo”.

    Otkad sam ga prvi put uzeo u ruke (ili On mene?), a „to je bilo davno“, više i ne pamtim sebe prije Njega, otad „me nikad vatra te prve žeđi ostavila nije”. Traje i traje, nikad ne prestajući.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zaljubih se skroz u ono "više i ne pamtim sebe pre Njega"...
      Lepo je znati da ima još neko ko ga čuva u srcu! :)

      Избриши
  4. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  5. Perfektno!
    I za knjigu, pisca, telepatiju, sve nas, ...
    Nešto mi srce peva danas, sve se nešto lepo i sunčano dešava danas ... :) :) :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Vi, moderne devojke, sa svojim planovima iz planera, ...
      Ja selektivno pamtim i lako zaboravljam, haha... Zapamtila sam ono što me interesuje: biće recenzije!
      A o vremenu ja ne brinem... 💕

      Избриши
    4. "Svejedno, lepo je nemati plan"

      Nešto drugujem s zaljubljenikom u Miku Antića u poslednje vreme, pa je ovaj stih sam iskočio.

      Избриши
  6. Jao baš lepo Andrić, ja se sećam da smo to čitali u srednjoj školi, ali da je meni to tad bilo dosadno.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Eto, neki od momenata kada mladost nije prednost ... Istina, nema ih mnogo, haha!
      Moje iskustvo mi govori da je čitanje nekih dela prerano bilo pogubno za mene - nekima se nisam nikad vratila, upravo zbog averzije koju je izazvalo prvo čitanje. 💮
      Neko, opet, voli da čita kad mu je dosadna knjiga, pa posle x godina da vidi kako mu, možda, nije....

      Избриши
    2. Haha pa da jeste mi bilo rano za tu knjigu tada mi baš nije bila bliska njegova tuga i nostalgija, jer sam ja tad bila srećna i bezbrižna. Bilo je tu naravno i lepih misli koje su mi se dopale , al uglavnom me je umarala , možda joj se jednom vratim, ja se nekim knjigama vraćam , naročito ako mi je neko nahvali , a ja se prvi put nisam oduševila, onda se vratim knjizi da vidim šta mi je to promaklo. :D

      Избриши
    3. Sad si pravu stvar rekla! 🍓
      Dođeš lepo u ovo naše virtualno knjigo-društvance, slušaš svakojake preporuke, čitaš recenzije, nešto te povuče na ovu, nešto na drugu stranu, prepustiš se struji i uživaš!
      Tako sam ja, recimo, mislila u tvojim godinama da Markesa neću nikad više čitati, ali sam promenila mišljenje slušajući neke drage ljude... 💋
      Bitno je da energija nesmetano teče... to je smisao, uživancija...

      Избриши

Постави коментар