Palasio R. H. - Čudo

August – Agi Pulman je dečak rođen s deformitetom lica. Osim estetskih, imao je i niz zdravstvenih problema, te je za prvih par godina života preživeo brojne operacije. Njegovo krhko zdravlje je uzrokovalo da početnih nekoliko razreda škole izostane iz kolektiva i da ga majka školuje kod kuće.
Navršio je i deset godina. Prelomnih - trebalo je da pođe u školu kao i sva ostala deca.
 Zamislite kako je detetu koje prvi dan dolazi u potpuno novu, već formiranu, sredinu! Stres, strah, zebnja ... A sad zamislite kako je detetu kome je uz sve to i lice toliko različito od drugih lica, koga zagledaju gde god da se pojavi, upiru prstom u njega, nazivaju pogrdnim imenima, beže od njega kao da je šugav ...
Đavolski težak zadatak!
***

***
I kako “univerzum brine za svoja najkrhkija bića na načine koji nisu vidljivi našim okom, Agi je imao beskrajno dobre i brižne roditelje, stariju sestru Oliviju i kerušu Dejzi. Obasipan je pažnjom i ljubavlju i to ne samo zato što mu je trebala specijalna nega. Bio je voljen jer je i njegova porodica bila čista ljubav i razumevanje.
***
Nota 1:
Izuzetno inspirativno deluje pripovedanje u prvom licu, s tim da je svako poglavlje naslovljeno drugim detetom. Kao naratori se smenjuju Agi, njegova sestra, sestrin dečko, drugovi Džek Voli, Leti i Miranda. Ono što me je naročiti oduševilo je to što dečji dijalozi zaista zvuče kao da su izašli iz dečjih glava. Ne mali broj puta sam čitala štiva gde autori u dečja usta stavljaju rečenice kakve deca nikad ne bi izgovorila. Ovde to nikako nije slučaj. Možda to nekom nije bitno, ali ja sam na to naročito osetljiva.
„Većina imena nisu zaista bila letnja, ali su bila na neki način vezana za leto. Čak sam i Džeka na neki način uspeo da uklopim tako što sam ga stavio u rečenicu o letu: „ Džek Voli leto“, što se Leti složila da je u redu.
    „Ali ako neko nema letnje ime a želi da sedi sa nama“, rekla je sasvim ozbiljno, „pustićemo ga ako je fin, važi?“
   „Važi.“ Klimnuo sam glavom. „Sve i da ima zimsko ime.“
   „Super strava!“, odgovorila je i pokazala mi palac.
Leti je izgledala kao što se i zvala. Bila je preplanula, a oči su joj bile zelene kao list.“

Nota 2:
Knjiga nije ni bljutava, ni sladunjava. Nije od onih koje boje likove u crno ili belo. Svako ovde može da pogreši, svi imaju nedoumica, trenutaka krize i zapitanosti. Poenta je upravo u tome da oni svi jedan uz drugoga rastu i sazrevaju, što su jednini drugima oslonac.
„Tu pred vratima, izgledala je kao duh. Ili možda kao anđeo. Pokušala sam da se vratim u sobu a da je ne uznemirim, ali ona me je čula i prišla mi je.
      „Je li Agi dobro?“, pitala sam. Znala sam da se ponekad budi gušeći se sopstvenom pljuvačkom ako bi se u snu slučajno okrenuo na leđa.
     „Oh, dobro je on“, rekla je i obgrlila me. Uvela me je nazad u sobu, pokrila i poljubila za laku noć. Nikad mi nije objasnila šta je radila ispred njegovih vrata, a ja je nikad nisam pitala.
     Pitam se koliko je noći provela ispred njegovih vrata. I pitam se da li je ikad tako stajala ispred mojih.“

Nota 3:
Knjiga je beskrajno moćna! Jedna od onih kojima možete da se prepustite da vas nosi, s čijim likovima možete da se poistovetite, možete i da plačete i da se smejete. I baš me briga što je ovo nekome spojler jer dajem citat sa samog kraja knjige, ali mislim da govor direktora škole na kraju školske godine vredi pročitati, pa čak i ako knjigu, iz nekog razloga, ne budete čitali.
 „Jer nije dovoljno biti fin. Treba biti bolji nego što je neophodno. Volim taj citat, tu ideju, zato što me podseća na to da mi, kao ljudska bića, u sebi nosimo ne samo sposobnost da budemo fini već i sam izbor hoćemo li biti takvi ili ne.
...
Dobrota je nešto tako jednostavno. Tako jednostavno. Lepa reč podrške u pravom trenutku. Čin prijateljstva. Osmeh u prolazu.“

Nota 4:
Za knjigu sam prvi put čula od Kaće. Ako već niste, njen prikaz možete pročitati ovde.

Ocena: 10/10
Izdavač: Dereta, 2018 (II izdanje)

Коментари

  1. Nijesam čitao, ne vjerujem ni da hoću, ali ovaj citat ponavljam i "kradem", ne sumnjam da ćeš viđeti đe sam ga "preusmjerio":

    „Jer nije dovoljno biti fin. Treba biti bolji nego što je neophodno. Volim taj citat, tu ideju, zato što me podseća na to da mi, kao ljudska bića, u sebi nosimo ne samo sposobnost da budemo fini već i sam izbor hoćemo li biti takvi ili ne.
    ...
    Dobrota je nešto tako jednostavno. Tako jednostavno. Lepa reč podrške u pravom trenutku. Čin prijateljstva. Osmeh u prolazu.“

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pre tri dana sam se vratila iz Crne Gore, tamo sam knjigu i čitala... šta da ti kažem, kada sam došla do ovog citata pomislila sam isto što i ti... ako si još uvek prisutan u ovoj virtualnoj okolini, svideće ti se ovo... :)

      Избриши
  2. Ja sam uzivala u ovoj knjizi. Citala sam je pocetkom godine i kod mene su se smenjivali smeh sa suzama. Sta cu, lako zaplacem... Posle sam i film odgledala. Prilicno je veran knjizi, mada ima par izostavljenih i promenjenih stvari. Naravno, knjiga mi se vise dopala. Na spisku za citanje mi je i nastavak "Agi i ja", pisan iz perspektive njegovih drugara iz skole. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uglavnom svi imaju jako pozitivan stav prema knjizi. Ako je neko i ostao ravnodušan na ovu priču, onda to sigurno nije neka majka. To već ne mogu ni da zamislim da je moguće.

      I ja verujem da će mi se "Agi i ja" svideti, mada nisam ljubitelj nastavaka i serijala. Zaista, stil mi je tako jednostavan i očaravajuć da ne verujem da može da me smori. :)

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  4. Stvarno je sušta dobrota i optimizam!😉
    Ma, nisam bila sigurna da si je čitala, ali sam sigurna da ti se dopala (možda zvuči malo uvrnuto, haha)
    A ovaj citat što si navela je, čini mi se deo upravo onog direktorovog govora... malo sam ja ipak skratila... :)

    ОдговориИзбриши
  5. Osim ovog citata koji je i mene oborio, a mislim i sve koji u sebi hrane onog dobrog vuka, sviđa mi se isto to što su vjerno dočarana dječija razmišljanja i pogled na život, što je priča ispripovijedana na takav način, tj. iz ugla više likova, tvoja fotografija, naravno, a posebno ovo zapažanje da knjiga nije ni bljutava ni sladunjava i da svi mogu da pogriješe i imaju uostalom svoje trenutke slabosti. Sjajan mi je taj momenat koji citiraš i uopšte perspektiva Agijeve sestre koja se povremeno osjeća (i odrasta) nevidljivom, zapostavljenom u sjenci njegove "drugačijosti". Ima i nastavak koji nisam čitala i ne planiram jer iskustvo me uči da će autor negdje "zeznuti". 😊

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Meni je knjiga od samog početka bila baš lepa. Onda je, u nekom trenu, to sve tako idealno i puno razumevanja počelo pomalo da me žulja. Nije od toga prošlo ni dve strane kad su počele da se pojavljuju ovakve rečenice kakvu je sestra Agijeva izrekla. Bilo je i kasnije nekih takvih situacija. E, tada me je skroz kupila - to više nije bilo idealno ponašanje pojedinaca, to je postala idealna porodica! Jer, idealna porodica mora da ima sumnji, mora da ima straha, mora da ima svega - idealnost podrazumeva sve to u određenoj razmeri!
      :)
      Evo da se i ja i ti skroz složimo: ni ja ne želim da čitam nastavak, pa čak i da ne zezne ništa! Moja mašta je sve to završila. Meni je to upravo isto osećanje kao kad bi sad trebalo da gledam film. Jednostavno nemam nikakvu želju!

      Избриши
  6. Prvi put čujem za knjigu, ali mi djeluje odlično. Ovim citatem na kraju sam odusevljena i iskreno, nije mi žao što si ga stavila, bez ozbira što je na neki način spojler. Sjajno si sve opisala i obuhvatila suštinu. Svaka čast. ❤️

    Sweet-dreams-14.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Knjiga i jeste odlična! Za ovu ja nisam čula da je neko rekao da mu se nije dopala.

      Inače, prošetah se malo po tvom blogu. Vrlo interesantan izbor tema! :) O pravim (kad kažem pravim mislim bitnim) stvarima pišeš. Jako je retko u tvojim mladim godinama tako zrelo promišljanje. Broj pratilaca koji čitaju i komentarišu tvoje tekstove to nedvosmisleno pokazuje.
      Inače ja u Bar dolazim gotovo redovno dugi niz godina. Obožavam taj grad! Evo, upravo sam se vratila odande. Jedino mi je nejasno što ga nazivaš gradićem? Hajde da kažeš za Petrovac ili Kotor da su gradići, ali za Bar mi je baš čudno...
      Bar je tako divan sa svojim širokim ulicama i svim ostalim tekovinama urbane sredine, sve ravno, prelepo široko šetalište, plaže koliko hoćeš... za razliku od Budve gde su gužve katastrofične...

      Избриши
    2. Hvala ti puno, drago mi je da ti se moj blog dopada, kao i teme o kojima pišem. Jako mi je bitno da čujem takve komentare. A, što se tiče Bara, ne znam. Realno, jeste velik u odnosu na mnoge primorske gradove, ali ima i većih gradova od njega, pa mi je uvijek u glavi kad pišem o njemu to ,, gradić", mada, kad ga tako nazovem, ne mislim to u negativnom smislu, već naprotiv. Postoji dosta malih gradova, koji bez ozbira na svoju veličinu, nose ogromnu ljepotu u sebi, veću od mnogih velikih gradova i Bar je jedan od njih. Hvala na pitanju, jer zaista si i mene natjerala da se zapitam zašto ga zovem gradićem, jer kada pričamo o njegovim ljepotama, zaista jeste velik grad.❤️ I hvala što si posjetila moj blog.❤️

      Избриши
    3. Stvarno se nemaš na čemu zahvaljivati. Ja bi ti pronašla blog i da nisi ostavila link. Jednostavno volim da vidim "s kim imam posla". Sve ove drage ljude koje vidiš da ovde svraćaju virtualno "poznajem".
      A što se tiče Bara, jedan od retkih gradova u kojem bih ja mogla da živim. Mada mi kažu da bih promenila mišljenje da ga posetim zimi, haha...

      Избриши
    4. Nije loš ni zimi, jedino što nema snijega i što je malo monotono, ali su zime blage i nije prehladno. I znam da kažeš da nema potrebe da se zahvaljujem, ali eto, svejedno, volim kad ljudi izdvoje vremena za moj rad i da pročitaju to što pišem. A link uvijek ostavim iz navike.☺️

      Избриши
    5. Naravno da voliš kad ljudi izdvoje vremena da pročitaju šta pišeš! Svi to volimo, inače bi pisale kod kuće u neku privatnu sveščicu...
      Različiti su motivi zašto pišemo, ali nam je definitivno svima značajno da to neko pročita i, još lepše, kaže nešto na tu temu!

      Neko iznosi svoje životne stavove, razmišljanja, ... nekome je književnost profesija, neko (kao ja) samo želi da priča o knjigama s drugim ljudima, da razmenjujemo preporuke, da se družimo neopterećeni ostalim faktorima koji mogu da utiču na druženje (razdaljina, godine, pol, profesija, sl.)

      Inače, čak sam i gledala koje blogove pratiš pa sam slučajno otišla na jedan i tu na nekom postu o maturi videla tvoj komentar i shvatila da si čak par godina mlađa od mog najmlađeg sina... šta reći, obožavam pametnu omladinu! Čast mi je i zadovoljstvo što si svratila kod mene... :)

      Избриши

Постави коментар