Svaki put počinje prvim korakom!


Kako sam krenula da pišem blog, tako samo tražim po kući knjige koje su mi se svidele da o njima napišem koji red. Ali, avaj, nije to baš tako jednostavno. Čak i onih knjige koje sam čitala pre samo par meseci treba da se podsetim, da nađem citat, da uslikam ...
Da ne govorim o onim od pre neku godinu – to je, brale, čitanje nanovo!
Ipak, da ne kukumavčim  previše – nije loše ni pročitati opet neke knjige. Nad nekim delovima se baš iznenadim, zaboravljala se!
Ali kako sam rešila da zabeležim sve knjige koje su kod mene dobile prelaznu ocenu (min 6/10) unazad nekoliko godina (nemam pojima koliko unazad, dok mi ne dosadi), biće to poduhvat hvale vredan. Mogla bih ga čak nazvati „Biblioteka na vodi“ ili „Knjige na vodi“ ili „... na vodi“ ;)
***
S druge strane, prošlogodišnji sajam je bio baš berićetan, a ja sam odatle pročitala samo 2 knjige. Povrh toga su mi se u kući odjedared našle razne tuđe knjige, nešto što sam ja tražila, jedna iz biblioteke, neke što su mi moje drage drugarice davale - po sistemu, uzmi, svideće ti se sigurno!
I tako sad ta gomila čeka svojih 5 minuta. Od tih tuđih, nešto sam već pročitala (treba ih još blogirati), nešto mi se uopšte ne dopada, neke ni otvorila nisam, par njih čitam simultano.


Na slici je ta gomilica tuđih knjiga. Inače, polica je u spavaćoj sobi, odmah iznad mog jastuka. Spavaća soba je jedino mesto u stanu gde ja mogu na miru da čitam.
***
Što se tiče mojih desetak drugarica sa kojima delem istu čitalačku pasiju, ne bih ih menjala ni za šta na svetu! Sve imamo neke svoje kućne biblioteke, isti korektan odnos prema tuđoj imovini i znamo se godinama. U stvari, ne znaju se one sve međusobno, ali ja ih sve znam.
E, koliko sam samo puta pročitala tuđu knjigu, oduševila se i kasnije je kupila za sopstvenu biblioteku. Obožavam kad mogu kasnije da se vratim na neku, da je pozajmim dragim osobama, da je ostavim da zri na polici čekajući da mi deca dorastu za njih. Divota!



Коментари

  1. Blago tebi kad imas 10ak drugarica koje vole da citaju! :D Ja sam jednom mislila da sam nasla osobu slicnih interesovanja, i kao, donece mi jednu odlicnu knjigu koja je nju oborila s nogu. Ja se odusevim, i sta dobijem? "Zasto muskarci vole kucke?" :D Ona je. kaze, vec isprobala par saveta, i deluju... Tako da jedino sa mamom uzivo diskutujem o knjigama. A sto se tice pisanja recenzija, samo polako, bez zurbe. :) Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš si me slatko nasmejala komentarom! A opet, iznenađuje me, da neko ko je istoričar umetnosti, nema u svom okruženju srodne umetničke duše. Da i ja pomenem majku, moju dragu penzionerku, koja ima nezajažljivu potrebu za čitanjem - vremena na pretek, tv ne gleda, noge bolne za duge šetnje... Svako malo kaže da u biblioteci "više nema ničeg interesantnog" i "da joj nabavim neke, onako, lepe".

      Избриши
    2. Pa sta ces... Imala sam par drugarica slicnih interesovanja na fakultetu, ali zivot nas je odveo na razlicite strane, tako da se sad retko cujemo, zivimo na tri strane, a opet u komsiluku su uglavnom manje obrazovani ljudi koji uglavnom gledaju Pink i Happy, tako da zajednicki jezik tesko da nalazimo... A odskora zivim u gradu u kome nisam rodjena pa znam samo bukvalno 4 osobe koje i nemaju mnogo vremena (mislim da ih i ne interesuje) za kulturu i umetnost. Mozda tokom godina bude bolja situacija. :)

      Избриши
    3. Sasvim sam sigurna da će se već neko pojaviti! Jedino što je potrebno da ti ne zaboraviš ko si. Ostalo i nije u tvojoj moći. I, što bi rekao Čeda Velja: "Ne klonjavaj duhom".
      PS. Nije uopšte bitno, ali me sad već intrigira, jesi l pošla il si došla u Bgd? Pozdrav

      Избриши
    4. Hahahaha! Slatko si me nasmejala sa Cedom Veljom! :D Ja sam iz Krusevca, studirala sam u Beogradu a sad, trbuhom za kruhom, zivim u Nisu, i izgleda da cu tu i ostati cime nisam bas odusevljena, ali sta je, tu je. :P

      Избриши
    5. Ključ srećnog života je da u svakoj situaciji nađeš razlog da "budeš oduševljena". Inače, meni lično, Niš je najlepši grad u Srbiji u kom nikad nisam bila. Od sama pomisli na "Galiju" mi je toplo oko srca ...
      Podrav! Vidim da nam je ovaj ping-pong baš nešto krenuo ... Ako ovako nastavimo, ovaj post će oboriti sve rekorde po broju komentara, ostavljajući za sobom stare knjigo-blogerske kuke!

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Evo maločas Zvezdana, a sad i ti, kažete kako nema pravih ljubitelja knjiga među vašim koleginicama. Nemam razloga da ti ne verujem, ali mi je beskrajno čudno! Doduše, one moje pomenute drugarice su završile matematiku, arhitekturu, tehnologiju, ekonomiju, ... e vidi ima i jedna bibliotekarka (da spase obraz struci)!

      Избриши
  3. Mislim da ljudi uopšte nisu svesni koliko je vremena, volje i snage potrebno da bi se redovno i kvalitetno vodio blog o knjigama. :) Divno je što imaš knjigoljupce u okruženju, time stvarno ne može svako da se pohvali. Ali kao što reče Isidora, zato imamo ovo online društvance :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Definitivno si u pravu! Koliko god da je ljubav, ovo "jede" baš dosta vremena. Mislim da je pravi put slušati sebe, ići brzinom koja ti odgovara ... Tebe, kao i Isidoru, teško da neko može da stigne i kvalitetom i kvantitetom. Pozdrav!

      Избриши
  4. Анониман19. 2. 2018. 10:41:00

    Slazem se da treba puno vremena da bi se napisao kvalitetan blog post, trenutno pored svih obaveza koje imam ne uspevam da vodim svoj blog onako kako bih zelela ali jos uvek nisam spremna da odustanem od njega :-) Ja nemam problem sa pozajmljivanjem knjiga niti svojih niti od drugih ljudi, okruzena sam ljudima koji vole knjizevnost kao i ja , a oni koji ne vole i ne zele da im pozajmim bilo sta :-) Na prvom mestu su biblioteke naravno. Okruzena sam filolozima tako da uvek ima sa kim da se porazgovara o knjigama, a i da se dobije neka dobra preporuka

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sve mi je jasno šta kažeš! Ja sam imala jedan, pomalo neobičan, izazov - naime imam neke ljude u okruženju, meni zaista drage, kojima su puna usta priče kako puno čitaju. Ja, naivna, verovala, pa im preporučivala i nudila, radovala se kao dete što mogu svoju knjigu da im pozajmim, a oni počeli od mene da beže ko đavo od krsta ... Trebalo mi je dosta vremena da skontam da oni samo vole da pričaju kako čitaju, a ne i da zaista čitaju. Sad kad mi je "puklo pred očima", ja više knjige pred njima ni ne spominjem i opet se lepo slažemo ... Jbg, čovek se uči dok je živ!

      Избриши

Постави коментар