Gorder Justejn - Maja

Frank, Norvežanin, evolucioni biolog svetskog glasa, ide na ostrvo Taveuni, u arhipelagu Fidži, u osvit novog milenijuma. Cilj mu je proučavanje ekološke ravnoteže arhipelaga.
U isto vreme, na istom mestu se skuplja, svako nekim svojim poslom,  šarenoliko međunarodno društvance – Ana i Hoze iz Španije, par Amerikanaca, Italijan, Englez iz Krojdona, Laura ... Interesantno je posmatrati kako pojedinci funkcionišu u okviru slučajne grupe, koliko je ko spreman da otkrije o sebi, a koliko misli da je otkrio o drugima, kako se inspirišu slučajnim događajima, kada su istraživači, a kada istraživani.
***
„Nikada nisam uspevao da prihvatim da ljudska duša nije ništa više od pukog nadrealistčkog fenomena zasnovanog na proteinima koliko i žirafin vrat ili slonova surla. Svojom svešću u stanju sam da shvatim ceo svemir. Više nisam siguran da je duša samo jedna hemijska izlučevina.“
***
Franka je jedna porodična tragedija skrenula sa koloseka, pogotovo što je uzrokovala da ga je Vera, njegova voljena žena, napustila i vratila se u rodnu Španiju. On to podnosi. On misli da podnosi dobro, ne želeći da se bavi trivijalnostima kao što je svakodnevno utapanje u alkoholu ili pisanje beskrajno dugačkog pisma bivšoj ženi. Da, postoji razlog zašto joj piše – svaki događaj je bitan, a cela priča tako neverovatno dobra da mora to sa Verom da podeli!
Mlada Špankinja iz grupe mu se čini tako poznata – to je zamajac cele priče, to je razlog njegovog pisma!
***
„Ana je umela da se kao dete raduje kad pobedi i tako, pošto više nije mogla da pleše, smatrao sam da zaslužuje da pobedi. Rado sam joj pružio tu malu radost, mada je i mene pomalo obuzela ta igra. Nismo imali dece, ali smo imali jednu zajedničku detinjastu igru. Imali smo jedan tajni jezik koji smo znali samo ona i ja.“
***
Ko je ili šta je Maja? Maja sve ono čega možeš da se setiš, ali, prevashodno to je – iluzija!

***
„Postoji jedan svet. Po zakonu verovatnoće to se graniči sa nemogućim. Bilo bi lakše poverovati da nema ničega. Tada se ni u kom slučaju ne bi našao niko da pita zašto nešto ne postoji.“
  
Nota:
Čitati “Maju” znači sklapati pazle slike koju nikada niste videli, a za koju ni ne možete da pretpostavite šta sve sadrži. Kako čitanje odmiče, sve dolazi na svoje mesto. Nema viška delova, niti šta nedostaje. Međutim, knjiga obijuje mislima i opisima vezanim za stvaranje sveta i evoluciju. Onoga koga to ne interesuje, bez obzira na interesantnu glavnu priču, štivo može da umori.

Ocena: 9/10
Izdavač: Geopoetika, 2003. (II izdanje)

Коментари

  1. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  2. Draga Isidora, tako si lepo opisala Gordera da sam uživala čitajući. Još sam ranije sremala neke postove o samim autorima. U tekstu o Gorderu ima par rečenica maltene istih kao što su tvoje (vrlo laskavo za mene!). Baviću se autorima od kojih sam pročitala bar 3 knjige, a dopadaju mi se, naravno. Tu će sigirno biti Gorder , Šlink, Atvud, Piko, ... Andrić, Selenić, ... To je sve još u domenu ideje i skice, ali doći će na red. Inače i meni je Misterija pasijansa njegova najbolja knjiga. Kupila sam je onaj dan kad je Gorder bio u Beogradu. Potpisivao je knjige u Akademiji. Ja se naoštrila za upoznavanje, ali kad sam videla koja je gužva (nije se moglo proći Knezom) odlučila sam da nisam baš tolika šiparica. Ne znam tačno kada će to biti, ali, tebi u čast, će sledeći prikaz Gordera biti upravo Lutkar (sličica koja ti nedostaje). Srdačan pozdrav.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    2. Da, da - Selimović mi je isto na srcu, ali sam, ovog puta mislila (i pomenula) Slobodana Selenića. Previd u čitanju, dešava se. Srdačan pozdrav.

      Избриши
    3. Oprosti, tek sad videh - mnogo mi je neprijatno.:( Nije opravdanje, ali čitanje sa ekrana mi je uvek nekako "ofrlje", u preletima, a još Mešu i Andrića nekako uvek stavljaju skupa u rečenicu, pa sam išla tom logikom, umesto očima. Izvinjavam se zbog nepažnje.:(
      Volim i Selenića, odličan pisac.

      Избриши
    4. Draga Isidora, nikakve potrebe za izvinjenjima nema! Ja ovo shvatam kao mesto za opuštanje i zadovoljstvo. Dobrodošao je svako kad mu odgovara, ima vremena, volje, želje ... Ne želim da neko nešto "mora"! Svi smo se mi već 1000 puta nešto "namorali".
      Mislim da sam te za ovo kratko vreme toliko dobro upoznala, da sam sigurna da ne postoji to nešto što bi ti mogla da uradiš, a ja da poželim da prestanem da pričam s tobom. Opusti se, ali stvarno!

      Избриши
  3. Od Gordera sam citala samo Devojku sa pomorandzama i strasno mi se dopala. Cula sam i za Sofijin svet, ali jos uvek je nisam citala, a kako vidim ima jos njegovih dela koja vrede citanja, tako da, hvala na preporuci! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na čitanju i komentaru. Jedino što bih još mogla dodati je šta mi se od njega nije svidelo. Zamak u Pirinejima je baš dosta ispod njegovog nivoa (lako se čita, ali je štivo dosta "mlako") i Vita brevis (par puta sam probala da ga čitam, ali mi nešto nije išlo). Tebi, kao istoričaru umetnosti, verujem da će se dopasti Sofijin svet. Jeste da se ovde priča o filozofiji, ali je nekako senzibilitet isti. Srdačan pozdrav :)

      Избриши
  4. Ja sam izgleda napravila grešku sa Gorderom, jer sam dosta kasno pročitala "Sofijin svet", a onda i "Zamak u Pirinejima", pa zbog mlakog utiska koji je na mene ostavila ta "dajdžest filozofija" nisam ni poželela da ga čitam dalje. U poslednje vreme je dosta ljudi pokušalo da me razuveri, pa ga nisam baš potpuno otpisala, ali nikako da se rešim da mu pružim drugu šansu :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne znam šta da ti kažem - nekom legne, a nekom ne! Uglavnom ima svoj stil koji propagira kroz romane. Ova dva što mi se ne dopadaju, kao da nisu njegova deca. Ako mu se ikada vratiš, možda je Misterija pasijansa najbolji izbor. Mada, kad malo razmislim, možda bi se tebi dopala Vita brevis?! Srdačan pozdrav.

      Избриши
    2. Misteriju pasijansa mi je i Isidora preporučila :) Ah, toliko knjiga imam na spisku za čitanje, Gorder mi je tamo negde pri dnu. Mada ko zna, možda nekad :)

      Избриши
    3. Tebi "moj" Gorder, meni "tvoj" Saramago - izgleda je mrtva trka! Čuće se koja će pre da poklekne, ha ha :)))

      Избриши
  5. Čitala sam Sofijin svet u školi, a kasnije Devojku s pomorandžama. Počela sam i Zamak u Pirinejima, ali sam odustala jer mi se nije dopao. Doduše, nisam digla ruke od Gordera, svakako sam planirala još nešto njegovo da pročitam, a ova ''Maja'' me je vrlo zainteresovala tj. tvoj prikaz.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znam da si čitala Devojku s pomorandžama! Gledala sam taj youtube snimak! Moram ti priznati da si me oduševila kada si pričala o pravopisu. Rekoh sebi - "Konačno neko stručan da i o tome prozbori koji reč". Što se tiče ostalih njegovih knjiga, sigurna sam da će ti se svideti. U svakom slučaju, pre bih rekla da će se tebi svideti, nego Sandri.

      Избриши
  6. Baš si me zainteresovala sad. Sofijin svijet čitala u srednjoj školi i dugo već planiram da ga obnovim jer je predivan. Devojku s pomorandžama nedavno i planirala Lutkara, a sad i Maju dodajem na spisak. Meni se mnogo sviđa njegov ambijent prošlih romantičnih dana, lišen patetike, kao da je iz nekog sasvim drugog svijeta koji ti je istovremeno i nepoznat i blizak, koji ti titra pod kožom i želi van, da probije opnu i zidove u koje su nas stijesnili oni bez emocija.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tačno si kazala pravu stvar za njega! Ja njegova dela čitam već dugi niz godina i sad konačno mogu da verbalizujem da je iskrenost koju osećam iz njegovih rečenica ono što me vuče da ga iznova čitam. Da, mislim da je on pravi svedok da odrastao čovek "može da sačuva dete u sebi". Maju sam, naravno, morala ponovo da pročitam, ipak je prošlo više od 10 godina od prvog čitanja. Pozdrav i do čitanja :)

      Избриши

Постави коментар