Piko Džodi - Čuvar svoje sestre

Jedna tipična američka porodica – kuća u predgrađu, otac vatrogasac, majka advokat, trenutno na dužnosti podizanja dvoje dece. Džesi je razigran dečačić od pet, a Kejti nežna pahuljica plavih očiju od dve godine.
Do jednog trenutka život im je idila, dok im u sledećem nebo pada na glavu – Kejti je dobila dijagnozu akutne leukemije. Nema tih reči koje mogu da dočaraju svu strahotu i beznađe koje ih je u tom trenutku preplavilo!
Za malenu nema drugog leka nego presađivanje koštane srži od davaoca s kojim se savršeno podudara. Takvog nema, bar za sada. Roditelji se odlučuju da, uz pomoć tehnologije, naprave dete, genetski kompatibilno.
Tako se rodila Ana.

***
„Tada sam se zapitala šta bi bilo da je Kejti bila zdrava. Najverovatnije da bih i dalje lebdela na nebu ili ko zna gde i čekala da me zakače za neko telo kako bih provela malo vremena na zemlji. Tada sigurno ne bih bila deo ove porodice. Kapirate, za razliku od ostatka slobodnog sveta, ja ovde nisam stigla slučajno. Ako te roditelji hoće iz nekog razloga, onda je najbolje da taj razlog i postoji. Jer, jednom kad ga više nema, nema ni tebe.“


***
Porodici život postaje borba, duga, iscrpljujuća. Roditeljske oči su uprte u Kejti, njihove uši čuju samo reči remisije i bolesti. Lista prioriteta ne postiji, postiji samo Kejti. Klizav teren za jednog tinejdžera na koga niko ne obraća pažnju. Muka za malu Anu koja je došla na svet sa bremenom da ne bi ni bila rođena da joj sestra nije bolesna i da je njena ultimativna svrha obezbeđivanje svega što sestri treba da bi preživela.
Sada Ana ima 13 godina. Različita, kontradiktorna osećanja čine Gordijev čvor u njenoj dušu. Nema rešenja, nešto se mora preseći! Ana angažuje advokata i podnosi tužbu protiv svojih roditelja!

***
„"Bolje uštedi svoj džeparac i idi u savetovalište; oni su u mnogo boljoj poziciji da rešavaju tvoje probleme."
 Od kad je ušla u moju kancelariju tek sam je tada po prvi put pošteno pogledao. Oko tog deteta je strujao bes kao elektricitet. „Moja sestra umire, a moja majka hoće da joj ja budem donator bubrega“, kaže žustro. „Nekako nisam sigurna da će mi par kondoma pomoći da rešim taj problem.“
 Znate kako ponekad naiđe trenutak kad vam se ceo život pruži pred očima kao put koji se račva, i kad izaberete jedan pravac, stalno gledate u onaj drugi, ubeđeni da ste napravili grešku? Keri prilazi, pruža mi parče papira sa brojem koji sam tražio, ali je zatvaram vrata i ne uzevši ga i vraćam se do stola. „Niko ne može da te natera da daš organ ako ne želiš.““

***
Nota 1:
Roman je napet, poput kakvog krimi romana, napisan pitkim, lakim i preciznim stilom. Prožet je scenama humora, taman na ključnim mestima, da čitaoci dođu do daha. Kembel Aleksandar, advokat, je svojim neobičnim životom dodao još jednu nijansu ovoj suptilnoj i slojevitoj priči. Da tema nije tako prokleto teška, preporučila bih ga kao roman za opuštanje. I ovako ga preporučujem, ali samo onima koji mogu da podnesu da čitaju o teško bolesnoj deci. Inače, postoji i ekranizacija „My sister’s keeper“ iz 2009. godine - (Kameron Dijaz - mama, Alek Boldvin – advokat).


Nota 2:
Moj voljeni, koji je šampion sveta u pogađanju kraja svakog filma ili knjige, je posle ove rekao: „Ovakvom završetku se stvarno nisam nadao!“.

Ocena: 10/10
Izdavač: PortaLibris, 2008. (I izdanje)

Коментари

  1. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  2. Da, to je baš klackalica!
    Ja sam dosad pročitala 3 njena romana. Šta da ti kažem kad je "Pripovedač" (konc logor, nacizam) meni bio "najpitomiji"! Ali zato žena piše "za sve pare"! Ni u jednom od ova tri ona nije popustila sa stilom ni za trunjicu! Imam na polici sprema još 2, baš me zanima da li će održati nivo!?
    Moj drugarski savet bi bio da, ako imaš nekih nelagodnosti, počneš sa "Pripovedačem", da se upoznaš sa stilom. Pozdravljam te, do čitanja :)
    PS. Od jutros "vršljam" po tvojim knjigama na Goodreads-u. Što meni ide sporo unos mojih :( Verovatno zato što sam krele pa hoću da unesem svaku knjigu koju imam baš u toj ediciji. Kaži mi, je l` ti vidiš na pregledu mojih knjiga koje sam ja obeležila da posedujem? Ja to ni kod koga, od silnih mojih prijatelja, nisam videla, pa se pitam da li to ljudi ne unose ili je podatak koji drugi ne mogu da vide?

    ОдговориИзбриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, da - zaista podatak koje knjige poseduješ nije javan! Jedino da sam napraviš policu moje-knjige. Htela sam goodreads da iskoristim da popišem sve knjige koje imam u kući. Nikako da se odlučim šta ću sa onima koje imam, ali ih sigurno neću ni čitati, ni dati - nisu ni "Read", a još manje "Want to Read". Treba još da porazmislim o svemu! Pozdrav!

      Избриши
  4. Procitah recenziju i koliko me zaintrigiralo, toliko me i uznemirilo... Vidim da je roman odlican ali mislim da cu ga preskociti jer nemam stomak za decije muke (narocito otkako sam postala mama). :( Ali, svakako, hvala na preporuci! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Stvarno NE preporučujem onima koji imaju baš malu decu, naročito devojčice. Poistovećivanje može da bude tako snažno, da bi onda danima nositi to preteško breme. Niti jedna knjiga nije vredna toga! I tebi, kao i Isidori, preporučujem "Pripovedača"!

      Избриши
  5. Uh, pridružujem se ranijim komentarima u potpunosti. Baš teška tema, a opet intrigantna, pritom mi je autorka potpuno nepoznata. Još ću malo razmisliti, možda i ja da uzmem prvo neku drugu. Inače, znam jedan sličan primjer u bliskom okruženju, ali je još tragičniji (o tome, ako te bude zanimalo, privatno).

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ti (koja pišeš komentar u 05:04 - mala deca vole da se bude noću!), kao i Zvezdana, kao i sve sa sitnom decom - uopšte ne treba sad da čitate ovu knjigu!
      Moji su klinci već porasli, tako da sam ja junački podnela! Kad malo bolje razmislim, čak nisam ni toliko plakala, kao za neke druge knjige. Ova ipak ima i nekih sporednih događanja tako da se lakše pregura. Seti je se za 10 godina! :)

      Избриши

Постави коментар