Privlači me ... sevdah book tag

Vidim ja da sam se navukla na ovo pisanje tagova. Samu sam sebe plagirala tako što sam kontrirala pitanja iz onog „Odbija me ... mrgud book taga“.


Zašto baš ove knjige? Pa, crvene su! Uklapaju se u ljubav. Bez obzira na boju, a kad sad malo bolje pogledam, odavde mi je samo par knjiga baš drago.
***
1.      Koje te teme privlače?
Teške teme, definitivno. Deca, sve u vezi njih. Psihologija ličnosti, psihologija mase. Filozofija. Religija. Život – knjige bez neke određene teme gde mogu da osetim da likove gledam u oči.
2.      Koje te forme privlače?
Najviše volim pripovetke. Onaj ko može sve da kaže u jednoj priči, taj je za mene ultimativni umetnik, a ne samo majstor zanata. Uvek glasan za to. Najlepši deo mi je, upravo onaj kada priču završim, a u meni i dalje bonaca onaj osećaj razdvojenosti duše i tela. Ni romanima se ne protivim, mada one preko 500 strana gledam sa velikim podozrenjem.
3.      Koji te žanrovi privlače?
Mislim da takve knjige ne pripadaju nikakvom posebnom žanru ili je to neka mikseta svega i svačega. Život, valjda!
4.      Koje te korice privlače?
Taj likovni element je meni izuzetno bitan ... Istaći poruku, nametnuti se stilom, izraziti se originalno, na tako malom prostoru kao što je korica knjige – retki su stvarno dobri. Nažalost, malo izdavača pridaje tome neku posebnu pažnju. Razumem ove male, uglavnom nemaju sredstava za tako nešto. Ali oni najveći, kojima knjige izlaze kao na traci, da se time ne pozabave malo više, čudno mi je, u najmanju ruku. Čini mi se da Dereta, generalno, najviše ulaže u kvalitet korica. Kod njih se mogu videti radovi po meni dva najbolja dizajnera: Marine Slavković i velemajstora Dušana Arsenića. Ako niste znali, Arsenić je radio korice za Gataličine knjige Vek, Veliki rat i Nevidljivi, izdanja 2012-2013 Vulkan, Ediciju Beograd (Beograd za početnike, Beograd za ponavljače i još par knjiga) u izdanju Derete, ... ustalom evo linka do ostalog. Stvarno bi mi bilo žao da sam zaboravila slikarku Bojanu Ban. Ona je oslikala one prelepe prozore na koricama cele edicije Plave čarape, izdavačke kuće Plavi jahač.

5.      Koje te knjižare privlače?
Beograd je oduvek imao divne knjižare! Volim Vulkanove, tamo se uvek zadržim baš, baš dugo, stari dobri Geca Kon, moja omiljena Akademija, Dereta čiji enterijer nosi neku nostalgiju, pa ona Platoova na kraju Kneza – ko joj može odoleti... Sve ih volim, često posećujem, ali Delfi SKC mi je čedo najmilije. Kako samo tamo miriše, majko moja, raj na zemlji!
6.      Kakve te biblioteke privlače?
Svojevremeno sam išla u neku u komšiluku - mala i ugodna, domaća atmosfera. Godiname već ne idem. Ne stižem da pročitam ni ovo što nabavim. Moja mama je “drug član”. Ponekad mi doturi neku, više da je probam, pa posle sebi nabavim primerak, ako mi valja – da ne bacam pare džabe. Tako neću morati da pravim post “Promašene kupovine”.
7.      Sa kojih te geografskih regiona autori privlače?
Skandinavci se nekako ističu, odmah za njima i nemačko govorno područje. (Ovo zvuči kao da čitam u originalu, ali ne.)
8.      Koji vremenskie epohe su baš po tvom ukusu?
Najviše volim 20. vek, ali može i svašta drugo, nisam probirljiva što se toga tiče.
9.      Kom autoru si, na neviđeno, pružila šansu, a nisi se pokajala?
Dešava se da, pogotovo na Sajmu knjiga, lutam od štanda do štanda, totalno opuštena, povećanog praga osetljivosti i tražim knjige koje mene čekaju. Kakvi su to susreti, kakve emocije! Moje najveće knjiške ljubavi su tako ušle u moj život, a da nikad ranije ni za delo, ni za autora nisam ni čula (Noćni voz za Lisabon – Paskal Mersije, Polubrat – Laš Sobi Kristensen, Luka – Jens Kristijan Grendal, Dobro nam ide - Arno Gajger, Čuvar svoje seste – DŽodi Piko...)
10.   Kad pročitam rečenicu ...., kažem: “Još su duge godine pred nama”
Evo nekih citata, meni dragih, iz neke moje stare kupusare:
Muškarci su hrabri pred smrću, a žene pred životom. Muškarci pred drugim muškarcem, a žene pred celom sudbinom. (Jovan Dučić)
Ne postoji neko pravilo kako se piše. Nekada pisanje nadolazi lako i savršeno, a nekada nalikuje bušenju stene i raznošenju iste eksplozivom. (Ernest Hemingvej)
Kad se čovek u svojim mislima izmiri i sprijatelji sa jednom stvari, onda pre ili posle počne za nju da nalazi potvrde i u stvarnosti. (Ivo Andrić)
Šutnji sam se naučio od brbljavaca, trpeljivosti od netrpeljivih, ljubaznosti od neljubaznih. Tim učiteljima ne smijem biti nezahvalan. (Halil DŽubran)
Stiže proljeće, žao mi je svih onih kojima to nije važno. (Duško Radović)
***
Svi vi koji slučajno ili namerno zalutate na moj blog osećajte se pozvanim da uradite ovaj Sevdah Tag! Ako ste samo putnik namernik, biće mi zadovoljstvo da pročitam vaša razmišljanja na ovu temu.

* Ovaj post je objavljen oko 13h, a oko 18h sam bila u Knezu i videla da knjižare Plato više nema! Nemam pojma od kada. Moram priznati da me je baš potreslo :(

Коментари

  1. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, da, ... Čehov! Tog starog čiku bi valjalo obnoviti. Nekako mi se proteo i izmakao kontroli.
      Neumorna Isidora, uvek spremna da pročita i da pohvali! Zahvaljujem ti, kao i uvek.
      PS. Maločas sam se vratila iz grada, te sam, na moju neizmernu žalost, morala da dopunim post.

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Poređam ti ja prošle subote knjige za fotkanje, tražim još nešto da pridodam za dekoraciju, kad neka baka (komšinica) zvoni i donosi ove Mocart kugle. Kaže da "plati" mom suprugu uslugu što joj je pre neki dan nešto pomogao. Mislim se ja, Mocartke - izgleda da sam samo vas čekala! 'Ajte vi, moliću lepo, na vr' knjiga. Ostalo je istorija.

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    3. Daleko je to od Ježa! Priča je, u suštini, lepo napisana, pitko i laka je za čitanje. Radnja Ima čak i malo neočekivan tok. Ovo nije ljubić, u pitanju je bračni par. Ali ovo je najbliže onom što ja imam, a karakterisalo bi se kao knjige za plažu. Od takvih, plaženskih, imam još Jedi, moli, voli i Hrana ljubavi, Martina Sutera. Meni su sve 3 bile super, opuštajuće.
      A da, Mocart kugle. Vidi koincidencije: i ja sam ih samo jednom jela i to baš u Salcburgu. Bilo je to jako, jako davno! Inače nema trika da bih ja dala toliki novac na slatkiše! Juče sam se otvorila i u Dereti kupila 4 naslova za 1299 dinara (sam kraj akcije). Verujem da ove kugle koštaju više! Inače, nije više bilo svih naslova koje reklamiraju na sajtu, ali sam uspela da odvojim Sitnice (tvoja i Sandrina preporuka), F (Sandrina), Čudesan život Izidora Zvižduka (moja želja), Uzvišenje (ljubazna teta mi je rekla da uzmem tu "jer vidi da volim ozbiljnu literaturu"). Videćemo kad dođu na red! Srdačan pozdrav.

      Избриши
    4. Izvinjavam se sto upadam u vas razgovor. Htedoh cisto da napomenem da danas Mocart kugle i nisu tako skupe: kesica kosta 7-8 evra. Mada sad kad konvertujem u dinare, nije ni jeftino. O:) Bila sam u Becu nedelju dana pa sam u povratku kupila 4-5 kesica da poklonim bliznjima, ali kad si tamo evro onde, evro ovde, pa zaboravis koliko evro vredi. :P

      Избриши
    5. Svako je u razgovor dobro došao! Drago mi je da čujem da neko putuje po belom svetu. Da, šta je skupo je, po mom mišljenju, najrelativniji mogući pojam (ako je to pridev koji podleže komparaciji!?) Bez obzira na sve, meni bi uvek bilo "žao" da tu hiljadarku dam na slatkiše. Em nisam kupila knjigu, em se gojim. Ali potpuno se slažem sa tobom, kad sam u inostranstvu, prvih pola dana nešto stalno preračunavam i konvertujem, a posle sve pošaljem do đavola i uzivam za sve pare! :)

      Избриши
  3. Eh, Plato. Kada su zatvorili knjižaru u prostorijama Filozofskog, bila sam jedna u moru tužnih ljudi. A onda sam čula neke priče, pouzdane priče - ne tračeve - i sve mi je bilo jasno (imala sam priliku da radim u raznim "granama" izdavaštva i upoznam različite izdavače iz svih mogućih uglova). Tako da me ova informacija uopšte ne čudi.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sećam se jako dobro kad je nestao Plato kod Filozofskog - i ja sam bila u tom moru! Zato mi je ovaj šok bio nešto kao deja-vu. Ni tada, kao ni sada, nisam imala pojima da knjižaru, u koju sam pošla, više neću naći! Osećala sam se kao da mi je stradao drug iz detinjstava.

      Избриши

Постави коментар