Išiguro Kazuo - Ne daj mi nikada da odem

Radnja ovog nesvakidašnjeg romana smeštena je u Englesku, devedesetih godina dvadesetog veka. U privatnoj školi Hejlšam sve vrvi od dece svih uzrasta. Oni pohađaju nastavu, bave se različitim vidovima umetnosti, svakakvim sportskim aktivnostima. Prijateljstva i simpatije se stiču od najmanjih nogu, prave se dečji klanovi, razmenjuju tajne. U mnoštvu dece pisac prati živote Keti, Rut i Tomija.

***

***
“Nikada nisam bila sigurna zapravo u to da je Rut sama izmislila tajne čuvare, ali nema sumnje da je ona bila vođa. Bilo nas je između šest i deset u grupi, brojka se menjala kad god bi Rut dozvolila da se pridruži novi član ili bi nekog oterala. Mi smo verovale da je gospođica Džeraldina najbolja vaspitačica u Hejlšamu i pravile smo poklone za nju – presovano cveće nalepljeno na velikom listu papira, vraća mi se u sećanje. ”
***
Na prvi pogled deca kao i sva druga, škola kao i mnoge. Međutim, to nisu obična deca – u pitanju su ljudski klonovi koji su stvoreni samo sa jednom namerom: da, kad odrastu, budu davaoci – donatori organa!

Nota 1:
Buuum, pesnica u stomak!
Kada sam prvi put, pre 7-8 godina, počela da čitam roman, silna mučnina me je naterala da ga ostavim. Apsolutno nisam bila pripravna na to šta me čeka. Danima mi nije bilo dobro od same pomisli. Sada sam se, psihički pripremljena, osmelila na ponovno čitanje.

Nota 2:
Knjiga definitivno otvara mnoga moralna pitanja i daje jedan mogući scenario kuda ide ovaj svet. Pitanje šta je definicija čoveka se nameće kao presudna. Da li su klonovi ljudi? Koliko košta ljudski život? Ko ima pravo na slobodu? Koliko su svima nama život trasirani i šta nas sprečava da izađemo iz okvira?

Nota 3:
Išigurijeve rečenice su nežne, prozračne i zanesene. Njemu se nikuda ne žuri. Stotinu puta opisuje dečje nestašluke, događaje i događajčiće, banalne i trivijalne. Kad bolje pomislim i cela knjiga nije ništa drugo do prepričavanje dečjeg odrastanja, udubljivanje u pojedine faze i situacije već odraslih mladića i devojaka, a opet tretirajući njihovu zacrtanu sudbinu kao nešto s čime su oni totalno usaglašeni. Nema ovde ni psihičkih lomova, ni mešanja klonova sa običnim ljudima, ni zavisti, ljubomore, objašnjavanja, ... Sve je mirno, kao pod sedativima!
Jedino zato što je pisao Išiguro, savršenim rečenicama prosto tkao priču, nisam ni jednog trenutka pomislila da mi je knjiga dosadna. Ali da ću nekom ovo knjigu preporučiti kao nešto fantastično, ne baš.

Ocena: 7/10
Izdavač: Plato, 2009 (I izdanje)

Коментари

  1. Dakle, ne bih apsolutno ništa dodala niti oduzela ovom tvom prikazu. Ali, baš ništa. Evo, uporno razbijam glavu da li si išta značajno izostavila. 😊 Ja sam se malo ulijenila s pisanjem i nedostaju mi naša druženja. Nadam se da ću uskoro pisati nešto malo detaljnije o Fanteu. Taj čovjek me potpuno opčinio.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E, baš mi je drago da te malo "čujem"! Istinu zboriš da smo prije bili češći sa pisanjem (vidim i ja po broju mojih postova u martu i aprilu!). Evo kad je već prilika da ti kažem da završavam ono moje pisanije o vaspitanju dece. Biće to saga (sumrak, ha, ha) od jedno sedam tekstova koji će ići možda svaki drugi dan! Između toga neće biti ni knjiga, ni pesama! Verovatno je početak sledeće nedelje. Eto, ovo bi bila i zvanična najava!
      A što se tiče Fantea, jeeeedva čekam da nešto napišeš! Nekako sam sigurna da će mi se dopasti (mislim on, za tebe već znam)!

      Избриши
    2. Ooooo, pa to su divne vijesti! Baš se radujem. Bila si vrijedna, za razliku od mene. Imala sam neka predavanja. Čekam da neko vrati u biblioteku Put za Los Anđeles, sa njim ću kompletirati tu sagu o Arturu Bandiniju i onda ide tekst. Sad se spremam za dokumentarac o njemu. Uvijek volim s tobom prozboriti koju. 😙

      Избриши
    3. Jeste, nekad bude malo češće, nekad nas druge obaveze odvuku, ali glavno je da pozitivna energija teče kad god se sretnemo! 😊

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste, zaista, Išiguro je sjajan! Nešto mi je u planu da sledeći roman bude "Slikar prolaznog sveta". Drago mi je čuti da je dobar. Pozdrav :)

      Избриши
  3. S obzirom na temu, mislim da cu ovaj roman preskociti. Nemam stomak za ovo, nazalost. :(
    Inace, bila sam na putu cele dve nedelje pa sad nadoknadjujem propusteno, i odmah se bacam na tekstove o vaspitanju dece! Bas sam se obradovala kad sam ih videla! :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Meni je vrlo bilo prisutno to osećanje nemoći koje me je obavilo. Užasan osećaj! I sva ta deca (klonovi) koji su sasvim pomireni sa svojom sudbinom. Nije ovo ništa manji užas od onog kad vidiš da neko nekog muči ili ubija !
      PS. Znala sam ja da si ti imala neka obaveze kad se nisi već javila. Sigurna sam da ćeš pronaći neke teme koje će ti dati neke ideje ... Pozdrav :)

      Избриши

Постави коментар