Promišljeno roditeljstvo 1

Uvodni deo

Vanja i Zvezdana su zamolile blogerski auditorijum da kaže neko svoje iskustvo o vaspitanju dece, a ja sam prihvatila izazov.
Možda se pitate zašto ja, a verujte mi na reč da sam se i sama to zapitala nedugo kako sam se „obećala“. Da ne prepričavam sad moje preispitivanje odluke, ali me je najviše mučila moja kompetencija. Međutim, odlučih se da ovom poslu pristupim krajnje inženjerskom logikom – da definišem pojmove, odredim ciljeve, dam reference i sl. Ko je u ovome prepoznao dokumenta menadžmenta kvaliteta, nije se prevario.
Tekst će biti koncipiran tako da se jedna stavka nadovezuje na drugu. U slučaju da  vam neki deo teksta ne izaziva pozitivna osećanja ili da se ne slažete s njim, dalje nemojte ni čitati, bolje vam neće biti.

Moje reference:

Imam tri sina. Najstariji ima 23 godine i četvrta je godina elektrotehničkog fakulteta, uvek odličan đak, sjajan student, sve vreme pod stipendijom. Dvojica mlađih, dvojajčani blizanci, završavaju treću godinu srednje škole. Odlični su učenici jedne od najboljih beogradskih gimnazija. Za mesec dana će i njima punoletstvo. Sva trojica se među sobom jako razlikuju, a svaki od njih ima više interesovanja. Ni kod koga ne postoje  problemi s delikvencijom ili kriminalom, zloupotrebom alkohola ili narkotika, agresijom, porodica nam je svima utočište, svi smo sigurni da ćemo tu naći pomoć, ljubav, razumevanje ... Naša petočlana porodica živi u zasebnom domaćinstvu. Nikad nikakvu pomoć (babe, dede, tetke, ...) nismo imali.

Ja drugih, stručnih, referenci nemam (psiholog, pedagog, vaspitač, učitelj, pedijatar, ...)
Ako mislite da vam ovakvo iskustvo može doneti neke benefite, nastavite sa čitanjem. Ako delite mišljenje moje poznanice (bez dece) koja je, pričajući o nekoj svojoj rođaki koja ima dečaka od 15 godina, ponavljača i narkomana u začetku, izjavila da je život jako nepravedan jer sam ja imala sreće sa svom trojicom, a ona jedno pa ništa ne valja, onda je momenat da ovde prekinete sa čitanjem.
Vaspitanje dece nema nikakve veze sa srećom (kao ni bilo šta drugo u životu, ali to je druga priča).

Definicije:

Da ne bi došlo do kakve zabune ili nerazumevanja odlučih se da ovde dam nekoliko definicija. Nisam koristila neke zvanične, već je ovo moja lična interpretacija.

Dete je duša božja došla na ovaj svet da kroz sopstvena iskustva raste i napreduje. Samim tim, dete ne treba da bude lična svojina, kućni ljubimac, deo nameštaja (makar i dragocen), statusni simbol, nešto što se pravi jer tako treba, element političkog prepucavanja, sredstvo za zarađivanje, entitet koji služi za povećanje nataliteta, rezultat propagande protiv kontracepcije, ...

Vaspitanje dece podrazumeva omogućavanje uslova za nesmetano ispoljavanje dečjih fizičkih, intelektualnih, emocionalnih, moralnih i duhovnih sposobnosti. Decu vaspitavamo sopstvenim primerom, svojim delima, a ne rečima. Samim tim, vaspitanje nije sprovođenje terora, isterivanje pravde, poligon za iživljavanje ili konstantno zvocanje, mesto za nametanje sopstvenih neostvarenih snova, ...

Cilj vaspitanja dece je omogućiti detetu da postane zdrava odrasla jedinka u svim segmentima koje podrazumeva vaspitanje. Samim tim, vaspitano dete nije poslušno, već ume da sluša, rezonuje i donosi odluke, nije frustrirano već ume da ceni i procenjuje sopstvene mogućnosti, nije preplašeno i nesigurno jer je dosad ustanovilo da je svet gostoljubivo mesto prepuno mogućnosti, nije agresivno jer su se prema njemu oduvek odnosili s puno ljubavi i poštovanja, nije bahato i nemilosrdno jer shvata da i roditelji greše u nekim svojim postupcima, spremno je da porazmisli, prevaziđe i oprosti .

Ultimativni cilj svakog čoveka je da ide putem sazrevanja, putem individuacije. Da li ste na tom putu ili ne znaćete po osećanju slobode, radosti i ljubavi koji širite oko sebe.

 

Na koga se odnosi ovaj tekst (dete/roditelj):

Kada kažem dete, mislim na sasvim prosečno dete, prosečne inteligncije, neopterećeno nekim psiho-fizičkim stanjima ili poremećajima u razvoju. Nikakvih iskustava nemam s takvom decom, ali sam sigurna da tekst, u globalu, ne može biti primeren na njih, mada neki delovi jesu univerzalni.
Što se tiče roditelja, odnosi se na sve. Međutim, veliko je pitanje kako i koliko će se saveti „primiti“. Što imate više osobina sa neredne liste, to će vam biti lakše i metode će biti efikasnije: disciplina, doslednost, empatija, požrtvovanje, intelektualna radoznalost, spremnost na postavljanje granica, ...

Sugestije za roditelje - edukacija:

Najbolji i najlakši način za primenjivanje uspešnog vaspitanja dece je da se roditelji dogovore među sobom, da razlike u pogledu na određenu temu ne budu značajne. U slučaju da jedan roditelj nije prisutan ili nije zainteresovan, rezultati vaspitanja takođe mogu biti izuzetni. Jasno je da je jednom roditelju sve mnogo teže nego kada su dva, ali nije nemoguće.
Edukujte se za roditeljstvo na svaki mogući način. To znači čitati i slušati sve, promisliti o tome što ste saznali otvorena uma i srca, a onda odbaciti ono što vam se ne čini ok. Uđite u ovo bez predrasuda. Nije istina da internet zna bolje od vaše majke ili da su poslednje preporuke pedijatara najbolje. (Te preporuke se menjaju svakih par godina, za neverovati je kako se odjednom bebama ne daje ništa sem mleka prvih 6 meseci, a do pre par godina se već sa 3 meseca uvodila jabuka, sok od narandže, ... – ovo je kad su moji bili bebe, pojma nemam šta je sad aktuelno!)
Ubedljivo najbolja knjiga o vaspitanju dece je „Upijajući um“ Marije Montesori. Iako ima, bezmalo, sto godina kako je napisana, čini mi se da je još uvek neprikosnoveni autoritet. Iako kažem da je najbolja, bilo je i u njoj delova koje sam zanemarila. Jednostavno, ako naiđete na savet koji nikako nije na istim talasima s vašom percepcijom realnosti, preskočite ga. Pa čak i da je najbolji, ako kod vas ne naiđe na plodno tle, neće dati rezultata, a vi ćete se samo mučiti oko toga! Ionako ništa što se primenjuje pod prisilom ne daje rezultate vredne pažnje! Kao i na sve druge tekstove, savet se odnosi i na ovaj koji trenutno čitate.

Sugestije za roditelje – implementacija naučenog:

Najbolje bi bilo kada bi o ovome porazmislili dok je dete baš sasvim malo (beba), ali i za svaki drugi trenutak važi da bolje da ga ima ikad, nego nikad.
Razmislite o tome šta je to što ste vi zamerali svojim roditeljima, tako da tu grešku ne ponovite sa svojom decom, ali uz veeee...eliki oprez da ne odete u drugu krajnost.
Ustanovite šta su, za vas, prioriteti na kojima ćete insistirati i za koje ćete uvek koristiti pravo veta. Nek ih ne bude više od 3. Razmislite o tome šta bi voleli da vaša deca dožive, savladaju veštine i sl. To je nešto što bi bilo u prioritetu 2, tj. nešto što ćete ponuditi, probati da deca usvoje, ali ako ne ide, nema veze. Naravno da su prioriteti 2 podložni promeni ako su doneti prerano, a kasnije vidite da dete nema interesovanja ili talenta za nešto.
Sve ostalo što se ne potpada pod prioritete 1 i 2 je ostavljeno deci na volju. Naravno da možete dati sugestiju, nešto predložiti, ali bez insistiranja, ljutnje ili sl.
Napr. dete insistira da ide u posetu rodbini u dukserici za koju vi mislite da je već odrpana. Šta možete uraditi povodom toga? Možete objasniti detetu da bi bilo pristojnije da nosi neku noviju majcu, da je ova bila lepa dok je bila nova, da vi vidite da je njemu baš draga, da može u njoj da ide napolje da se igra, pitajte ga kako bi se njemu činilo da mu u goste dođe neko u dronjavoj odeći, ... Ako ga ništa od ovoga ne pokoleba, jedino ispravno što možete učiniti je to da se složite s njegovim izborom. Čak i da roditelji dođu do ovoga stadijuma, vrlo često prave bar neku od sledećih grešaka: podsmevaju se detetu, rugaju mu se nazivajući ga odrpancem, u gostima se svima pravdaju kako majca nije bila njihov izbor, ... Ako ste se pronašli u poslednjoj rečenici zapitajte se zašto vam je mišljenje drugih bitnije od zadovoljstva sopstvenog deteta!? Zašto se zavisni o odobravanju drugih? Zašto se želite svideti svima? 
 
Iskustvo mi je pokazalo, gledajući kako sopstvenu, tako i decu iz okruženja, da pod punom moralnom odgovornošću mogu da izjavim: Za sve što se deci dobro desilo u životu – zaslužna su sama deca, za sve što im se loše dogodilo – odgovorni su roditelji.

Tu je i osnovna (bolje reći jedina) razlika između roditelja i dece. Roditelji, svojim aktom činjenja, odnosno nečinjenja postaju odgovorni za postupke deteta. Obrnuto ne važi - deca ne snose nikakvu odgovornosti za postupke roditelja.

Lista narednih tema:

2. Osnovna načela / prioriteti
3. Par slikovitih primera
4. Ishrana
5. Zdravlje
6. Odrastanje / socijalizacija
7. Slobodne aktivnosti / obrazovanje
8. Lični primer / zaključak

Коментари

  1. Uh, pa ovo je prevazišlo sva moja očekivanja! Nemoj da me shvatiš pogrešno, odmah si nagovijestila kompetencije i znam kako pišeš, ali zaista nisam očekivala nešto ovako jezgrovito, duboko, krajnje lično, a opet stručno, sa konkretnim primjerima,.. Ovo je stvarno genijalno jer je praktično primjenjivo! A tek kad sam vidjela naredne teme! Nemoj sad da praviš velike razmake pri objavljivanju. :) Baš si me obradovala ali i dodatno oduševila.

    Pročitavši ove posljednje zacrvenjene zaključke sam se naježila! Neke stvari znam i sama iako sam relativno mlada mama, ali ti si ih tako dobro poentirala i ništa značajno nisi propustila. Na neke si me podsjetila, ali najveća korist teksta je što sadrži toliko toga što ne možeš svuda pročitati.

    Stavovi su ti precizni i sažeti i vrlo odvažni, svaka čast! Prije svega na čestito odgojenim sinovima! Ti svoju najodgovorniju i najslađu misiju uspješno obavljaš. I jasno mi je da uspješno roditeljstvo nije stvar sreće. Inače se ne bih ni obratila za sugestije.

    Ovaj primjer s odrpanom majicom me raspametio! Ja sam od takvih roditelja. Hoće mlađa sestrinu haljinu u kojoj pliva. I uvijek počnem razgovorom: "Zar ne vidiš da ti spadaju te bretelice jer ti je velika? Smeta li ti to? Ne. A da, ipak, obučeš nešto svoje što ti nije veliko? Ne, hoću ovu haljinu. Ali, idemo u park, nećeš se moći spuštati niz tobogan, sva ćeš se izgrebati,.. Ne, hoću tu haljinu. Dobro, ajde u njoj, ali poslije da se nosiš s tom odlukom. I onda, svega deset metara od kuće, prva nepoznata osoba mi govori: "Ta, popravite joj tu bretelu, zar ne vidite da joj je spala?" Dođe mi da kažem: "Ma, mrš tamo!" Ili, obrnuto. Kad je starija počela birati šta bi kupila. I ja joj opet tako sugerišem, ukazujem na praktične prednosti jednog izbora i nedostatke drugog, gdje ne popusti, učim je da preuzme odgovornost za svoj izbor. I nikad neću zaboraviti kad je insistirala na nekoj majici, ja joj kupila, obukla jednom i više neće uz obrazloženje: "Drugari me stalno diraju, zanimljiv im ovaj 'džep' i stalno provjeravaju šta se krije iza njega." E, rekoh, ne zanima me, tvoj izbor, ima sad da je nosiš. 😂

    Joj, ja bih mogla ovako sad satima. Ali, nema smisla. :) Hvala na divnom tekstu! Baš se radujem ostalima, a ovaj idem sad još jednom pročitati i pokušati memorisati što više.

    Ove tvoje definicije su me oborile s nogu! Kako si ih samo sročila, ništa ne prepuštaš slučaju! A ovo sa predijatrima, ajd što se neke stvari mijenjaju svake tri godine, bukvalno, ista dr mi je jedno govorila s prvom, potpuno suprotno s drugom curicomc ali što oni nemaju usaglašene stavove između sebe. Pa jedni recimo savjetuju da se djeca ne kvase tokom vodenih ospica, drugi, pak, da se normalno kupaju,.. Sad idem definitivno, jer ako naprasno ne prestanem, pisaću do sutra ili dok sva ne utrnem. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Booože, kakav odziv, kakva emocija iz tvog komentara! Sva sam se naježila, suze mi idu ...
      Sputnjiče moj dragi, pa da si jedina ovo pročitala i ovako odreagovala, vredelo je ! Vredelo je za sve pare! Samo da ti kažem, upravo sada onako najiskonskije osećam ono što kažu: "Imaš samo ono što si dao". Srce mi je puno, hvala ti!

      PS. Tekstovi idu svaki drugi dan. Poslednji je 30.05. na rođendan moje drage Isidore, takođe jedne divne čiste duše, blogo-prijateljice.
      (Milina mi je gledati kako mi se kockice slažu i putevi otvaraju za sve ono u šta uđem neopterećena i čista srca.) Pozdrav, čitamo se uskoro!

      Избриши
    2. Evo pročitah i treći put i iskreno sam zadivljena! Toliko da bih te, uz tvoju dozvolu, citirala. I sad bih sve tekstove odmah! Šalim se, neka ih postepeno, dok ovaj dobro procesuiram!

      Избриши
    3. Ma citiraj, kaži drugima, kako god želiš. Nije to meni bitno. Milije bi mi bilo da, ako znaš nekoga kome bi ovo moje pisanije služilo, preneseš dalje neku poruku odavde! :)

      Избриши
  2. Mali doprinos ovoj temi, jedan citat iz knjige Ilije Kapičića "Psihologija i edukacija u Jungovom djelu":

    K. G. Jung je dao veliki doprinos razumijevanju dječije psihologije i dječijeg razvoja, pokazujući koliko je blisko povezana psihologija djeteta sa psihologijom njegovih roditelja. Jako slične reakcije može pokazati čak i cijela porodica. Vrlo često možemo primijetiti da djeca mogu imati snove koji reflektuju problem njihovih roditelja. Loše ponašanje djeteta ili neurozni poremećaj mogu biti uzrokovani neriješenim problemima njihovih roditelja, koji su od njih brižljivo skrivani. Dječija neuspješnost, tvrdoglavost ili neuroza obično će nestati kao skinuti magijom ako roditelji budu rješavali svoje probleme, ako ih budu povremeno iznosili na svijetlo dana ili ih budu iskreno dijelili sa djecom, naravno na način da ih oni mogu razumjeti.

    Jung opisuje slučaj djevojčice od devet godina koja je mjesecima imala nisku temperaturu i iz tog razloga bila nesposobna da pohađa školu. Uzrok takvom njenom stanju nije se mogao pronaći. Njeni roditelji su u svom zajedničkom životu bili duboko nesrećni i željeli su da se razvedu, ali nijesu bili odlučni da preduzmu takav korak. Bili su sasvim sigurni da dijete o tom ne zna ništa. Međutim, snovi djeteta su pokazali da je bila svjesna situacije i strah je pokazivala uvijek kada je otac odlazio na poslovna putovanja. Plašila se da se sa putovanja više neće vratiti. Takođe je primjećivala da je njena majka tada mnogo srećnija. Uz pomoć doktora Junga, roditelji djevojčice su na kraju došli do toga da uvide da su je oni učinili bolesnom tako što su problem između njih ostavili neriješen. Trebali su da odluče da li da i dalje žive zajedno ili da se razvedu. Kasnije su odlučili da se razvedu. Djetetu su objasniili da ona neće biti od njih odvojena i da će ubuduće imati dvije kuće. Iako je rješenje izgledalo daleko od idealnog aranžmana, ovo objašnjenje je oslobodilo dijete nejasnih strahova i predosjećaja (intuicije), tako da je djevojčica ponovo bila dobro i sposobna da se vrati u školu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da dodam još jedan citat iz iste knjige:

      Analitički rad je pun mladih žena i muškaraca koji u roditeljskoj psihi ne mogu odrasti i iz tog razloga ne mogu živjeti kao odrasle osobe. Doktor Jung je išao toliko daleko da je jednom izjavio kako je od male koristi tretirati probleme djeteta ukoliko njihovi roditelji na neko vrijeme neće da otklone svoje probleme.

      Praktična korist od ovog nesvjesnog uticaja roditelja na djecu je u tome što će ličnost roditelja u formiranju dječijeg karaktera imati daleko više uticaja nego neka pravila. Ono što priča roditelj manje je važno nego ono što čini ili ono što on jeste. Iz ovoga slijedi da roditelji, naročito roditelji “neprilagođene djece”, mogu za njih učiniti mnogo mijenjajući svoj unutrašnji život, zbog toga što je mnogo više štetan uticaj nesvjesnog nego uticaj svjesnog.

      Избриши
    2. Vau, Miomire, totalno si me oduševio! Ovo je prekrasan dodatak ovakvoj temi. Ja u ovakvu dimenziju uopšte nisam zalazila, sve misleći da neću moći da stanem s pisanjem, a želela sam da tekst izađe što pre.
      A kad smo već zašli u te vode, mogu i ja da preporučim čitaocima Skota Peka, pogotovo njegovu knjigu "Ljudi laži". Tu se može naći more primera kako su, na jednostavan način, roditelji upropastili sopstvenu decu.

      Избриши
    3. Eh, kad imam brze prste ... Samo još nešto da dodam: Ja sam sve tekstove već napisala, pre nego što sam prvi pustila u etar. Tako da, kad u 6. nastavku ugledaš link prema svom blogu (i "onom" Andriću), ne misliš da to ima veze sa ovim tvojim javljanjem. Pozdrav :)

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  4. Draga moja Isidora, hvala ti najlepše na javljanju! Srce mi je puno kad vidim da se ljudi zaista interesuju za ovu temu imali oni svoju decu ili ne. Verovatno je interesantno čitati ovakav tekst i usput saznavati ponešto još o autoru koga već neko vreme pratiš. Ne gajim iluzije da je ovo moje pisanije nešto što će izmeniti stav prema roditeljstvu, ali se iskreno nadam da će svako onaj koji čita naći vremena i spremnosti u sebi da o nekim delovima promisli, da se preispita i ponešto koriguje u svom odnosu prema deci.
    PS. kao što sam već negde rekla, postova ima 8 i idu u etar svaki drugi dan. Upravo sam objavila broj 3. Poslednji ide na tvoj rođendan i baš sam jako zadovoljna fotkom u tom postu. Shvati je kao neki moj virtualni poklon tebi. Pozdrav, do čitanja!

    ОдговориИзбриши
  5. Ne mogu da verujem sta ti je rekla ta prijateljica (na pocetku teksta)! Pa to je strasno! :O Bas sam ostala zatecena.
    A tekst je fantastican! Bas me je pogodio, sto Vanja kaze, posebno ove crvene recenice. Moj suprug i ja smo uglavnom usaglaseni sto se tice vaspitanja nase devojcice, jer smo i pre nego smo se vencali dosta razgovarali na tu temu, sta, kako itd. Dosta radimo sa njom, kroz igru je ucimo raznim pojmovima, opisujemo svet oko nas i ono sto moze da primeti, dajemo primere njoj bliske, i primecuje se razlika u odnosu na vecinu dece u nasem okruzenju (zaista se ne hvalim iako mozda tako zvuci). Dete prosto stvara neke svoje zakljucke da i mene ponekad zapanji kako njoj misli lete i sta ona sve povezuje sa svoje dve godine! Ali uprkos svemu tome, veoma cesto se pitam da li negde gresimo u vaspitanju i kako postupati u nekim situacijama. Trudimo se da budemo dosledni, ali ponekad i kiksnemo jer smo prosto umorni i iscrpljeni (takodje nemamo pomoc baka, deka i ostalih). Biti roditelj i baviti se detetom je zaista najtezi posao na svetu (do skoro je to samo bila fraza koju sam cesto slusala a sada sam to i spoznala :D ) pa je mozda i prst sudbine sto nemam posao u ovom trenutku pa imam vremena da se posvetim svom detetu.
    Raduju me buduci tekstovi! :D

    ОдговориИзбриши
  6. Milina je čitati ovakav tekst kao što je tvoj!
    Šta je sve ovde odlično: što ste razgovarali o tome još pre rođenja (ovo je divno i iz perspektive da ste par koji ume da razgovara, što retko, verovala ili ne), što se bavite detetom, što ste svesni toga da je to jako odgovoran posao ...
    Bavljenje detetom (onako pravo, kvalitetno) podrazumeva komunikaciju s deteom (obrazovnu i emotivnu), a ne samo "pusti crtani" ili "daj mu mobilni". Drago mi je da je to slučaj i kod tebe. (Naravno to nikako ne znači da dete ne treba ponekad da pogleda crtani ili neku dečju emisiju.)
    Sam taj tvoj stav preispitivanja te i "drži na pravom putu". Ipak, jedini pravi pokazatelj je koliko si dobra je upravo koliko ti je dete slobodno, srećno, bistrog duha. A što se tiče kiksanja, ne brini ni za to. Prvo, nema toga ko nikada nije pogrešio. Mora čovek i sebe da razume, ali ne da svoje pogreške opravdava nekim višim motivima i umnožava.
    Još bih ti samo na nešto obratila pažnju: videćeš i kroz kasnije tekstove da sam ja, generalno, dosta stroga mama (dosledna, uporna, organizovana, ...) međutim i ekstra fleksibilna, spremna da u svakom trenutku pogazim neki stav zarad bezuslovne ljubavi prema deci. To se stvarno pokazalo kao dobitna kombinacija. Generalno, samo opušteno i slušaj prvo srce a posle glavu i neće biti problema. Iskreno se radujem tvojim komentarima jer si upravo ti (s malim detetom) moja idealna ciljna grupa.

    ОдговориИзбриши
  7. Uh, mnogo mi znaci tvoja podrska! :)
    Nasa devojcica voli crtane filmove, ali imamo ogranicenje od sat vremena dnevno, i to gleda zajedno ponekad sa mnom, ponekad sa tatom. Telefon, tablet i ostale uredjaje ne uzima u ruke, ne igra nikakve igrice i sl. Ostatak vremena smo ili napolju, ukoliko je vreme lepo, ili se igramo u kuci, citamo i sl. Sama nece da bude ni na minut, juri nas non-stop, zato smo i umorni, ali delimo vreme nas dvoje na nju, pa dok se jedan igra s njom, drugi obavlja neki kucni posao ili prosto odmara. Videcemo dokle ce nas juriti za igru! :D

    ОдговориИзбриши

Постави коментар