Cesarić Dobriša - Povratak
![Слика](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2uWZqzIHiF4IE2uzn4vqr0EmwHdxqQcchxHovMlxtIAypGnm1vvqHKzlIk8CB0FhgstT0TOKDFfuGqxtnAdaiOia92T_pQZUxwEU8nQSD2oKWyMTKAKNFNzmAVX74U1YPPkb24nBIFB8/s640/Sklezen2.jpg)
Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju ! Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Poglédat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. No vrijeme se kreće, no v