Постови

Приказују се постови за јануар, 2018

Šlink Bernhard - Letnje laži

Слика
Laži, male i krupne, lagane poput truna prašine ili teške i lepljive kao žabokrečina, zajednički su imenitelj ove Šlinkove zbirke pripovedaka. Junaci i situacije su različite, neke dobro znane, a neke nesvakidašnje. Šta je još zajedničko svima? Ah, da ... opravdanje! Na šta je sve čovek spreman ne bi li opravdao laž, pred sobom i pred drugima. Ima li šta podložnije lažima od ljubavnih veza? One su poput šahovske partije - početak veze je, poput otvaranja u šahu, uvek kliše, a zatim slede bezbrojne kombinacije koje zavise od mašte, ali, bogme i od bremena uverenja koja akteri vuku kroz život. *** „Grizla ga je savest: lagao je En, nervirala ga je, umalo da bude i grub, obradovao se kraju razgovora. Kad je izašao na balkon i osetio toplotu i mir letnjeg dana u gradu, seo je na stolicu. Ulicom bi prošla poneka kola, do balkona bi ponekad dopro bat koraka. Grizla ga je savest i zbog toga što nije pozvao Terezu da je pita kako je, i da li je sve zatekla u redu. Onda mu je bilo ž

Prilepin Zahar - Greh

Слика
Neki su rekli da je ovo roman, mada meni, definitivno, više liči na zbirku pripovedaka. Autobiografske crte postoje, doživljene, a neke, možda, samo dosanjane, sa Zaharkom u glavnoj ulozi. Pri če su, itekako, različite po senzibilitetu. Mene je najviše dirnula pripovetka „Ništa neće biti“ gde opisuje svoju porodicu, ženu i dva sina.* I sad, posle više godina od kad sam je prvi put pročitala i dalje mislim da je to najlepša ljubavna priča ikada. *** “Volim da ga ljubim kad se probudi. Usnama mu dodirujem obraze, nalivene mlekom moje voljene, opčinjen.  Gospode kako je nežan. Kao sredina dinje. A tek kako diše ... Ništa mi je prolećno cvetanje razbarušenog cveća – uz moje lice brekće sin, vedar kao posle pričešća. Dižem ga iznad sebe – oba obraza mu se otrombolje, a bale cure na moje grudi. Tresem ga, da se zasmeje. Znate li kako se oni smeju? Kao jagnjad: „Be-e-e-e...”“ *** A sad još malo od iste pripovetke. Otimam se želji da je ne prepišem celu. *** „Nisam napunio ni

Išiguro Kazuo - Ostaci dana

Слика
Engleska, sredina 20. veka. Gospodin Stivens je vremešni batler, sin batlera. I dok vreme nosi u zaborav englesku aristokraciju kakva je vekovima postojala  i njegov  Darlington hol kupuje Amerikanac, gospodin Stivens se nalazi na raskoraku između realnosti i prisećanja. Realnost predstavlja stara i oronula kuća, praktično bez posluge, bez zabava i balova koji su organizovani, bez značajnih gostiju, pusta i tiha. Sećanja ga odvode u sve one događaje vezane za Darlington hol koja su u ona smutna ratna vremena imala ključnu ulogu u prekrajanju istorije. Priseća se gospodskog sloja, njihovih života, ljubavi i intriga, a takođe i sloja posluge, njihove organizacije, mana, vrlina, tračeva, hrane, pića, bašte, slika, srebrnih escajga i porcelana. Priseća se, naravno, i gospođice Kenton, domaćica kuće. *** “Pitao sam se s vremana na vreme – i zašto ne bih to priznao – da li bi na kraju sve ispalo drukčije da nisam onako odlučno prekinuo naše večernje sastanke, odnosno da sam se bar

Šlink Bernhard - Povratak kući

Слика
Dečak Peter je rođen u nacističkoj Nemačkoj u vihoru Drugog svetskog rata. Oca nije nikad upoznao, a besparica i opšte beznađe su bili prihvatljivi izgovori za emotivnu distancu njegove majke. Kad je već malo poodrastao, a rat se završio, počeo je da provodi letnje raspuste kod očevih roditelja u Švajcarskoj. Tu prvi put spoznaje ljubav, toplinu i osećaj doma. ***  „Radovao sam se mirisu bakine kolonjske vode koji se osećao u kupatijlu, sobnoj lipi u dedinoj radnoj sobi, tanjirima oivičenim crvenim cvetićima, priboru za jelo s drškama od slonove kosti, velikom staklenom zvonu za sir. Radovao sam se letnjoj tišini i dobro znanim zvucima leta.“ *** Jednom je, igrom slučaja, pročitao priču o nemačkom vojniku koji, nakon rata, pokušava da se iz Rusije vrati svojoj kući. Međutim, primerak koji je čitao nije imao kraj. Mnogo godina kasnije, sećanje na tu priču podgreva njegovu maštu i inspiriše ga da kroz dugi niz godina sledi različite tragove koji bi mogli dovesti do razreše

Lahiri Đampa - Nova zemlja

Слика
Zbirka pripovedaka, zbirka sudbina ljudi koji su pogubili niti života, dece koja su tugovala za svojim majkama, žena koje su gubile iluzije o ljubavi, muškaraca koji su lutali svetom pokušavajući da pobegnu od svoje duboke tuge. *** „Njen otac nije imao strpljenja za neuspehe, za gledanje kroz prste. Nikad nije dozvolio deci da zaborave da on nije imao nikoga da mu pomogne onakokako je on pomagao njima, pa ma koliko da je Suda bila uspešna, osećala je da joj je njena srećna sudbina poklonjena, da je nije zaradila.“ *** I sve to negde, preko sveta, u Americi, umotano u šarenu bengalsku maramu prikopčanu zlatnom kopčom tradicije i vaspitanja. *** „Ne smete da odete sa ovog sveta pre nego što vidite Panteon“, rekao je tvoj otac, a moji roditelji su klimnuli ni ne znajiući šta je Panteon. Ja sam znala – zapravo, u tom trenutku sam baš učila o starom Rimu na časovima latinskog, pisala sam dugačak rad o njegovoj umetnosti i arhitekturi, a sve to na osnovu podataka iz enc

Kingsolver Barbara - Bujno leto

Слика
Knjiga prati priče tri žene koje žive u podnožju planine Zebulon, na prvi pogled beskarjno različite, ali, u stvari, totalno iste. Sve su zaljubljene u prirodu, jake, nepokolebljive, a opet svesne da su samo trun prašine u ovom beskraju. Svaka na svoj način, trude se da prouče prirodu, osete je i pomogne drugima da shvate krhku ravnotežu života. *** Dina je opčinjena životnjiskim svetom planine,  naročito kojotima. Mesece provodi potpuno sama kao čuvar planinskog rezervata. „Telo joj se kretalo spontanošću koja se stiče u samoći. Ali samoća je samo ljudska iluzija. I najtiši korak odzvanja poput groma u svetu sićušnih insekata pod našim nogama; svaka odluka otvara novi svet za odabrane. Nema tajne koju bar neko ne zna.“ *** Luza je ljubav prema nauci zamenila ljubavlju prema suprugu, a mesto asistenta mestom domaćice farme. O, beskrajna su iskušenja kada jedna gradska cura pokušava da se prilagodi provincijskom životu i zauzme mesto između četiri zaove. „Luz