Selimović Meša - Tvrđava

Bilo je to vreme zgušnjavanja ljudskog nerazuma i pretvaranja u neljudskost, vreme kada su derani ostavljali svoje kosti po močvarama sveta za koji ranije nisu ni znali da postoji. Ratki su se vraćali. Među njima je bio i Ahmet Šabo. I tu počinje radnja ovog romana nad romanima. *** *** Kroz likove Ahmeta Šabe i njegove Tijane, zatim Mula Ibrahima, Muharema Neretljaka, Šehage Soče, kao i mnogih drugih sporednih, ali opet vešto iznijansiranih, dobijamo živu sliku života sarajevske kasabe toga vremena. *** Ahmet Šabo, ratnik-povratnik, siromah, bez posla, po obrazovanju – pismen, po vokaciji – duša čista, pesnička, zagledana u Tijanu... Na ogradi, između dve bašte, pod mesečinom, nastala je jedna od najlepših ljubavnih priča naše književnosti. „Sve više sam s njom, i kada sama sam. Odnosim sa sobom njeno ime, i blistavu sjenku ispod drveta. I pun sam njenog dubokog glasa, ljepši je od žubora vode.“ *** Na drugu stranu, on je čovek bez straha i zazora, ubeđen da je Bog ...