Šantić Aleksa - Ne vjeruj

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju ! Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kažu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime - Ne vjeruj. No kasno, kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh krša, Tamo gdje u grmu proljeće leprša I gdje slatko spava naš jorgovan plavi, Dođi, čekaću te. U časima tijem, Kad na grudi moje priljubiš se čvršće, Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj više Jer istinska ljubav za riječi ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove piše. Dragi Šantić, ljubav moja iz školskih dana. Već smo jednom o njemu naširoko raspredali, nije da nismo ... No, da se gospodina na njegov rođendan spomenemo, da se raznežimo nad njegovim stihovima lakim, slatkim i mirisnim.