Šantić Aleksa - Ne vjeruj

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -

Ne vjeruj. No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te. U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.

Dragi Šantić, ljubav moja iz školskih dana. Već smo jednom o njemu naširoko raspredali, nije da nismo ... No, da se gospodina na njegov rođendan spomenemo, da se raznežimo nad njegovim stihovima lakim, slatkim i mirisnim.