Gorder Justejn - Kći direktora cirkusa

Peter je bio jedan krajnje neobičan dečak. Bio je sve ono što druga deca nisu bila. Deca su volela da budu glasna i u grupi – on je hteo da bude sam i u tišini. Oni su voleli da se igraju, on je voleo da gleda kako se oni igraju. Njima je stvar prestiža bila da se pohvale svojim dostignućima, on je želeo da ostane anoniman. Klinci su stalno tražili prečice i način kako da nešto urade lakše, Peter je težio izazovima. Otkad je znao za sebe smišljao je priče. One su prosto kuljale iz njega. Zapisivao je sižea, sinopsise, punio je beležnice i registratore. *** Roditelji su mu se razveli dok je još bio sasvim mali. Ostao je s majkom koja mu je bila inspiracija, sagovornik, izvor knjiga, enciklopedija i ploča, kao i društvo za operu ili pozorište. Tih, ’50-tih godina 20. veka je to bio veliki kulturni imetak. *** „Pošto bismo odgledali film ili pozorišnu predstavu , ja bih obično majci ispričao kako bi film ili pozorišni komad mogli da budu bolji. Nekoliko puta sam direktno reka...