Karakaš Damir - Blue moon
![Слика](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgchRvrWc9gznzKoHla5IVC-aDT4RIT7yV-cmIt2V71tsJ3OemWByJGCgyRmLdB0fdbtrd3655uoMdX7nryPB31aAKKzqt_1wi21PEcZsi4oKp9773yCVAiOekGUMOab7RXVWcKrKBMqgI/s1600/Karakas+Damir+-+Blue+moon.jpg)
Do šao je iz svog rodnog mesta u Zagreb studirati poljoprivredu. Bio je prvi koji je krenuo na visoke škole iz tog ličkog sela koje je od najbliže stanice voza udaljeno sat i po peške, kroz šume i njive. Godine behu one s kraja osamdesetih, godine najlepšeg sunca, muzike i smeha, godine pred buru... *** *** Kao dečak je bio bistar i okretan, od malena navikao da se sklanja od očeva pijana pogleda i preke naravi, životom izbrušen da svaki put utekne i pretekne. Sve svoje nade i nejasne predstave o odrastanju je pretočio u ravnodušni prezir prema planiranju budućnosti, završavanju škole, preuzimanju odgovornosti, u život od danas do... pa, ni do sutra. On, Čarli, i njegov drug Džimi jurili su za dobrim osećajem kao za smislom u rokabili frizuri, pivu, zagrebačkim klubovima, devojkama, ... Kada su ga stigle i prve odgovornosti kojima nije mogao uteći počele su se vraćati, u mnogo intenzivnijem obliku, teskobe i poteškoće s disanjem. *** „Neko vrijeme stajao sam i gled