Džubran Halil - Prorok / O deci

A žena koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o deci.

I on reče:


Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kćeri čežnji života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
i premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
jer ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tela, ali ne njihove duše.
Jer, njihove duše borave u kući od sutra,
koju vi ne možete posetiti, čak ni u svojim snovima.
Možete se upinjati da budete kao oni,
ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag, niti ostaje na prekjuče.
Vi ste lukovi s kojih su vaša deca odapeta kao žive strele.
Strelac vidi metu na putu beskonačnosti,
i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strele poletele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u ruci Strelca bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

Коментари

  1. Mistični pjesnik, prepoznatljivog, a neponovljivog stila, duh koji cijeli svijet nosi u sebi i cijelom svijetu prenosi božanske istine. "O prijateljstvu", "O ljubavi", "O zločinu i kazni", samo neki od izvanrednih, uz ovaj, djelova "Proroka".

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, potpuno se slažem! Stavrno su sve te njegove misli potpuno univerzalne, vanvremene.
      Kao što ti već negde rekoh, on je prvi (i jedini) pesnik za koga sam ja poželela da ga lično sretnem, da ga upoznam. Šta da ti kažem, čak ni Andrić nije dotle stigao.

      Избриши
  2. Mislim da sam Paideinu zbirku Prorok i Prorokov vrt (2 u1) kupila na tadašnjem Sajmu knjiga i inovacija u Banjaluci, bio je to (jedan od prvih ili) prvi poslijeratni sajam knjiga u tom gradu. Tada još gimnazijalka, interesovala su me više ona poglavlja o prijateljstvu, ljepoti...

    "A zimi, kad točite vino, neka vam u srcu bude po jedna pesma za svaku čašu;
    A u pesmi nek' bude sećanje na dane jesenje, na vinograd..."

    Pozdrav ti!
    M.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, naravno, prioriteti se tokom godina menjaju. Ja sam se s njegovim delom susrela kada sam već decu imala. Nisam imala dilemu šta me najviše dotiče.

      "Vi ste lukovi s kojih su vaša deca odapeta kao žive strele."

      Mističan je taj čas preobražaja iz strele u luk. Tada sam, više no ikad, osećala prisustvo Strelca, taj mir i prepuštenost, izmešan sa trenucima beskrajne ljubavi i neverovatne boli.
      Uvek me je interesovala ta beskrajno velika lepeza osećaja koje žene doživljavaju u času kada se novi život rađa.

      Избриши
  3. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sve u životu može i ovako i onako. I sve možeš uraditi na stotine različitih načina. I nema pogrešnog načina, ni pogrešnog puta kojim smo krenuli.
      Ali niti jedan put nije ni lak, ni Bogu mio, ako mi nismo ljubav, razumevanje, empatija ...
      I uvek je mnogo lakše da smo i mi dobijali ljubav i razumevanje, tada bi je samo umnožili i reflektovali dalje.
      Paradoks jeste (zato ga i toliko volim) da je totalno svejedno u konačnosti, da li jesmo ili nismo ranije dobijali ljubav i razumevanje.
      Jedino je bitno SADA. A mi sada moramo biti (postati) ljubav.

      Po tome da li ti se u životu pojavio (prikazao) nekakav izvor inspiracije (kao, čini mi se, ja tebi) znaćeš da si spremna na novi kvalitativni skok. I naravno da ćeš u početku misliti da samo pokušavaš da živiš to što prepoznaješ kao novo i inspirativno. U jednom trenutku ćeš samo shvatiti da to već živiš i bićeš spremna za neke nove, više ispiracije i istine.
      Ja ti, zasigurno, nisam prva inspiracija, a poslednja niti slučajno.

      Šta da ti kažem, mene moja deca bacaju u sevdah izjavama tipa: "Baš dobro što si takve stvari pisala na blogu, sad možemo uvek da odemo i pročitamo ono što nam treba." Ili, "Volimo što si nam baš ti mama", ili "I moj drug te mnogo voli, voleo bi da živi ovde sa nama, oduševio se kad sam mu rekao da hoćeš da ga "usvojiš"" ili "Baš bi bilo lepo kada bi ti i moja drugarica ležale ovde u spavaćoj sobi i čitale zajedno. Kaže da joj se mnogo sviđa soba u kojoj su puni zidovi knjiga..."
      Eto vidiš sad zašto sam i tebe "usvojila".
      Ajd, ljubim te ja!

      Избриши
  4. Ovo sam citala dok sam studirala i hvala na podsecanju. Jos tada je knjiga ostavila jak utisak na mene i podstakla me na razmisljanje, a pogotovo ova pesma. A ako mi verujes, ti si me podstakla da krenem da citam poeziju. :D Evo, bas uzeh prvu knjigu sabranih pesama Desanke Maksimovic iz mamine biblioteke! Hvalaaa! :)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kad nekog inspirišeš da u svoj život uplete još neku varijaciju ljubavi, lepote i čistih emocija, kad na taj način doprineseš da je svet postao bolje mesto za život svih nas, onda, u pravom smislu te reči, doživiš šta znači istinska vrednost. Da, to je ono što se ne da konvertovati u dolare! ❤️
      Desanka je, čini mi se, najbolji izbor za početak!
      Jeste Beograd pod snegom (što meni garantuje radovanje koje ništa ne može da naruši), ali ovakvi komentari, poput tvog, mi nabacuju dodatni osmeh! 😍❤️❄️

      Избриши
  5. „Vaša deca nisu vaša deca.
    Oni su sinovi i kćeri čežnji života za samim sobom.
    Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
    i premda su s vama, ne pripadaju vama.”

    Da je pesma samo ova jedna strofa, opet bi mi izazvala podjednako jake emocije kao i cela. Mislim da je za mene ovo bio jedan od onih slučajeva kada naiđeš na delo koje na najsavršeniji način uobliči ono što osećaš i misliš, a za šta ne možeš da nađeš adekvatne reči.

    Hvala ti što deliš ovakve pesme na svom blogu. Baš sam nedavno razmišljala koliko sam, ako izuzmem onu „kanonsku”, van svih tokova kada je poezija u pitanju, pa mi svaka preporuka širi vidike i uvodi me u nešto novo. Isto važi i za Predraga Obradovića kog si poslednjeg objavila, ali ipak odlučih da se ovde oglasim, baš zbog toga što sam se na neki poseban način „razumela” sa ovom pesmom. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Što se tiče reakcija na pesme Halila Džubrana, naišla sam samo na dva tipa: oni koji su rekli "Aha, da, ... nije loše" (vidiš da nemaju pojma šta su pročitali, a, kao, ljubazni su i neće da kažu da im je bez veze) i oni drugi (kao ti ili ja) koji smo ostali raspamećeni.

      Ja sam se stalno pitala kako se neko nije setio da stavi u čitanku, istoriju, umetnost, filozofiju, ... gde god, samo da se deca upoznaju s ovim, da im negde ostane u malom mozgu da postoji i ovakvo mišljenje, a ne samo goli primitivizam koji se toliko meša i štuje s našom tradicijom, pa čak i pravoslavljem.

      Избриши

Постави коментар