Rada Đuričin i Vjera Mujović - predstava "Mala crna haljina"

Još u novembru prošle godine sam od @cvojislava čula da je (do kraja marta) u Kući Jevrema Grujića izložba slika Milene Pavlović Barili. Divna slikarka, prepoznatljivog izraza, inspirativna ... znala sam da izložbu neću propustiti.


Koliko dlanom o dlan, dođe i kraj januara... Put me je naneo u grad i ne želeći više da čekam društvo i da se uklapam sa ovim ili onim, otišla sam sama na izložbu.
Oh, lepote!

Da sve bude pravi kulturni događaj pobrinula se i kustos muzeja koja je vrlo nadahnuto pričala o životu slikarke, kao i o slikama i kolekciji predmeta koji su bili ili Milenini ili datiraju iz tog perioda.

I za kraj me je sačekalo obaveštenje da se u prostoru muzeja par puta mesečno održava predstava o životu Koko Šanel "Mala crna haljina" u izvođenju Rade Đuričin i Vjere Mujović!
Poslastica, nema šta!

Ovog puta mi je organizacija bila bolja, nabavila sam karte, te sam na predstavu krenula s mojim voljenim, zatim kumom i njegovom suprugom. Drugi red, tik ispred scene.... Čarobno!
Glumice su preslatke, raspoložene, nadahnute, a atmosfera skroz prisna. Sva mesta su bila popunjena, što je ukupno tridesetak sedišta! (Pa meni na Slavu dođe više ljudi!)


Nakon predstave smo svi pozvani na šampanjac, na upoznavanje s glumicama, ćaskanje, slikanje ...
Atmosfera je bila opuštena, sa svih strana se čuo smeh i žamor, glumice su bili opkoljene publikom...

Nas četvoro smo stajali sa strane i komentarisali nešto vezano za izložbu, kada je odjednom neko stao između nas ... Rada Đuričin!!!  Neverovatno mi je bilo da ona nama prilazi, a ne mi njoj.

Kakav šarm, harizma, konverzacija, ... ma, žena prosto lebdi od lakoće, a opet jasno osećate njenu snagu!
Posle par rečenica, Rada je izrekla nešto što joj nikad neću zaboraviti...
Ovo bi bio dijalog po sećanju:

Rada: "Odmah primetim kada u publici ima muškaraca. Jako su retki na ovoj predstavi. Volim da ih upoznam. Posle se ispostavi da su obično iz neke umetničke branše..."
Mi: "Ne, nismo... Niko od nas nije umetnik."
Rada: "Pa, koje su onda to profesije koje se zanimaju za umetnost?"
Mi: "Pa, ... inženjer, matematičar, ekonomista i biznismen."
Rada: "E, onda mi je još draže što sam upoznale te žene koje mogu takve muževe da dovedu na ovu predstavu."

Predstava je bila u subotu, 16.03. Dvoumila sam se da li da napišem par redi o tome. Prelomilo me je to što sam želela da s vama podelim ovo ćaskanje s Radom Đuričin.
A maločas se setih da niko od nas nije niti jednu sliku napravio za uspomenu ... moraću neku s interneta da pozajmim!



Коментари

  1. Predivna prica! Jedva cekam da dodjem u BG, da idem po muzejuma, galerijama, predstavama...

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala ti!
    Al si brza, post nije bio aktivan ni par minuta kad je dobio prvi komentar!
    A što se tiče izbora, ima i više nego što ja mogu da postignem. Sigurno ima i onih kojima treba više i raznovrsnije, ali ja sam neki prosek...
    Pa ni do Narodnog muzeja još nisam stigla!
    pozdrav :)

    ОдговориИзбриши
  3. Jao baš je divan tekst. Ja baš retko idem u pozorište uvek nekako zaboravim, na to, ali ova predstava zvuči fantastično. :) Inače meni su slike Milene Pavlović Barili savršene i neobične i divne. Baš bih volela da ih vidim jednom. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Evo, izložba traje do kraja marta, pa izvoli! Nakon toga se vraća u Požarevac. Nekom je sigurno tamo bliže... Inače, Muzej savremene umetnosti ima jednu Mileninu sliku.

      Избриши
    2. Hvala na informacijama, ne znam da li ću doći baš retko dolazim u Beograd, ali bar ova iz Savremenog muzeja neće nikud pobeći. :D

      Избриши
    3. Sad kad kažeš, nisam se iznenadila. Čini mi se da sam to u nekom komentaru i pročitala. 😀

      Избриши
    4. E moguće da jesam spomenula, a ima i u naslovu teksta Novosadski sajam na blogu. :D

      Избриши
    5. Da, da sajam knjiga mi je bio asocijacija .. ❤️

      Избриши
  4. Jedna moja drugarica draga ima sliku koju zovem "Plava stolica". Nije stolica plava, a ono što jeste i ne dominira (možda nekome) tom slikom, ali ja se u toj njenoj plavoj boji često izgubim.
    Tako nekako je i sa ovom slikom Milene Pavlović Barili - njen stil je zaista prepoznatljiv, ali ja se izgubih u ovom plavom beskraju iza njene junakinje. Pretpostavljam da je i to osobina dobre umjetnosti - razgovara sa posmatračem na više od jednog načina...

    Lijepo je što si ovo podijelila. I tvoja priča takođe "razgovara" na više od jednog načina.

    A Rada Đuričin je glumica koja mi je uvijek bila draga na način na koji je to bila Milena Dravić ili Mira Stupica - potpuno nesvjesno, samom svojom pojavom, ma osmijehom tek, privlače svu pažnju okoline!

    Pozdrav ti!..
    M.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni se jako sviđa pozadina na toj slici baš sam gledala u nju par minuta.Podeseća malo na neku renesansnu pozadinu, pejzaž. :D

      Избриши
    2. Ova slika prosto dominira tim zidom. Da li je do plave pozadine ili do kompletnog ugođaja, ne bih znala kazati. :)

      Избриши
  5. Da, upravo si mojim mislima dala okvir i moto. 🍀
    Rada je (da ne zaboravim i Vjeru jer je i ona feeenomenalna) prava osoba koja ide uz Milenu. Zaposedne te snažno, a nenametljivo. Nesvestan si da se pored nje prosto puniš energijom. A kad sve prođe, nekako letiš, a ne znaš kako...
    Još uvek me drži taj osećaj. A možda je ovo moje pisanije, u stvari, moja želja da se ova radost produži... ❤️

    ОдговориИзбриши
  6. Orica ti je carobna. A ja imam za tebe novi izazov 😁 Da sa mnom podjes u Narodni muzej, moze i tvoj dragi, neke subote kad budem u Beogradu i kad bude lepo vreme. Da vas dvoje ili samo tebe (kako se dogovorite), ukradem od dece, i da zajedno prosetamo, pre svega, kroz jugoslovensku modernu. Da uzivamo u Nadezdi, Malisi Glisicu, Milanu Milovanovicu, Petru Dobrovicu, Jobu, naravno mom voljenom Lubardi...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slatka, muža ne mešam s virtualnim svetom, a decu odavno ne smatram decom, tako da.... tvoja sam! Možda neki radni dan pre nego vikend?

      Избриши
    2. Moze, ali onda cemo da sacekamo jos malo, da produze radno vreme, da ne jurimo kroz sobe i hodnike. Greota je Mislim da sredinom aprila produzavaju za sat ili cak i dva.

      Избриши
    3. Ja sam se prepustila tebi na milost ... Neka tako bude! 😍

      Избриши
  7. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Što sam ti sinoć otkucala komentar, nemam pojma šta sam pisala, al je bio dugačak. Kad sam stisnula "objavi", njega je nestalo, a pojavio se Miomirov komentar! Nije mu prvi put da bude jednu nanosekundu brži... Uglavnom, nije bilo šanse da tad ponovim. Sigurnije je zorom, haha.

      Ah, da! Pisala sam o Radi... Žena je stajala pored mene, na "razdaljini bliskih prijatelja". Ona izgleda kao da će tek da napuni 70 godina! Skoro se sve danas može "lažirati", ali njeno gipko telo, devojačka figura, bistri um, zvonki i melodični glas, ne može nikako!
      Inače, Rada će 31.05. napuniti 85 godina.
      Ja sam joj rekla da sam je gledala još krajem osamdesetih (mislim da se još nisi rodila!)
      u Kaporovom komadu "Kraj vikenda" zajedno s Mišom Janketićem. Ona se ni jednog trena nije zamislila, već je ređala predstave i gostovanja iz tog vremena, sve vreme ubacujući frazu "Pa, ko bi se još toga setio..."

      Stvarno me dugo nije neko tako oduševio!

      PS. Tebi se baš svideo ovakav tekst, kad glasaš za njega i na početku i na kraju, haha...!
      Vidi, i ja nemam ništa protiv više ovakvih događaja, što onda vodi u više ovakvih priča...
      Izmaštavati nešto radi priče nije nešto što bih želela da radim (realno i ne znam da li bih umela, nisam probala).

      Избриши
    2. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши

    3. Današnji dan mi je bio divan - videla sam nekoga koga dugo nisam, čula da će mi se ostvariti nešto što čekam skoro pune dve godine, posao je bio bez trzavica, mirno popodne... zadovoljna sam, ispunjena... Ali kad tebe čujem, odmah mi se za par "stepeni" diže raspoloženje... Kako to postižeš (postižem?) onako me istinski intetesuje! 💙🌱💙🌱💙

      Избриши
    4. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    5. Jesam li ti već rekla (nekom znam da jesam) da sam i ja blizanac u podznaku! 💕

      Избриши
    6. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
  8. Predstavu sam zapamtio po kuriozitetu da je, barem na tim prvim odigravanjima, moglo da joj prisustvuje samo 35 gledalaca. Ne znam (zaboravio sam) razlog zbog čega baš samo toliko. Inače je prošlog mjeseca prikazivana i u CG, u CNP-u.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovde je 32. (Koliko i CG slova, haha! )
      Meni su rekli da sam prostor ne dopušta više.
      Inače predstava gostuje i u više gradova van YU prostora.

      Избриши
  9. Aaaaa, divna priča, divne slike! Baš juče komentarišem sa radnom kolegicom kako ja volim klasičnu umjetnost. Kod nas je trenutno aktuelna izložba više britanskih umjetnica na temu "Percepcije", cvijet je lijep samo kad je neubran i dolazi i Jergović na jedno vođenje izložbe iz muškog ugla. I ja joj juče govorim kako ja baš i ne razumijem savremenu pogotovo tako kao kontroverznu umjetnost. Daj mi sliku s koje poželim pomirisati cvijet ili ubrati jabuku, daj mi skulpturu nad kojom ću zaneseno stajati i blenuti otvorenih usta, eventualno uzdahnuti jedno američko wow ili tinejdžersko awesome. :) I onda dođem kući i mužu baš spomenem Barili, da znam da je bila izložba u Beogradu i kako bih tako nešto voljela vidjeti. A Rada i ova crna haljina baš plijene. Baš mi je drago što ste uživali, tačno sam osjetila atmosferu, kao da sam i sama prisustvovala.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja ne mogu baš reći da volim ovu ili onu umetnost, ali ima dela na koja mi je prva asocijacija "U cara Trajana kozje uši".
      Tako sam se više puta osećala u Muzeju savremene umetnosti! (Eksponat: zarđala kada s plastičnom nogom, levom, čini mi se...!) A mi smo takvu postavku danima imali pored kontejnera, a niko da se doseti da je to, u stvari, umetničko delo ... božemesačuvaj!

      Ako je umetniku bio cilj da isprovocira publiku na bilo koji način, onda je ispeo! No, nešto mislim, za provokaciju je mogao i nešto manje cimati, a ne celu kadu..., haha.

      Sve u svemu, kad stanem pred Mileninu sliku jeza mi niz kičmu krene, ostajem opčinjena, nesvesna okoline ... To je za mene umetnost!
      Sve ostalo ... luk i voda!

      PS. Hoće li Jergović malo i do nas? Otpustite ga malo... :):):)
      Uh, šta bih sve dala da sam bila u publici onomad kod tebe, o on priča ...

      Избриши
  10. Hahaha, pa na te postavke, kako ih sad moderno zovu instalacije, valjda da zvuči avangardno i vrijedno, sam i mislila. Upravo takav osjećaj i ja imam prema njima.

    Što se tiče Jergovića, ha, ne bih ti tu znala mnogo reći. Gostuju nam u nedjelju braća Teofilovići, proslavljaju rođendan, pa je on spojio ugodno s korisnim, kaže da im se posebno divi.

    A ja tebe i dalje uporno očekujem kod sebe, na mom blogu, stekla sam utisak da si se kao nešto naljutila.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ima pravo, Teofilovići su zbilja duše prave. Verujem da Jergović to nepogrešivo detektuje!
      Ma, ja sam nešto mislila da će on, bar inkognito, doći malo u Srbiju (što on kaže: da se najede, napije i nakupuje knjiga za male pare, a boljih prevoda - genijalno!) a ja kao nešto slučajno naletim na njega u gradu ... (Hahah, pa možda je i bio, otkud znam?!!!)

      A ovo tvoje poslednje ... Hmmm, bio mi je od samog početka jako poznat tekst. Posle izvesnog vremena me već to počelo intrigirati pa sam tražila i našla tvoj tekst koji isto počinje. Ovaj prvi sam svojevremeno pročitala (i zapamtila), a ovaj drugi više nisam.

      Ti sa svojom sposobnošću da dobro ceniš ljude po tome da li i koliko putuju si me valjda dobro procenila da to nije moja ljubav, tako da ni putopisi nisu nešto što me interesuje.
      A realno, nedostatak vremena je prisutan svuda... razumeš o čemu govorim ...
      A ljuta?
      Ne radim ja to :)

      Избриши
    2. Aaaaaaaa, pa to je samo isti početak, dva mala paragrafa. Ono je najmanje putopis, koliko sam ja.

      Избриши
    3. Ozbiljno sam mislila da si ponovila tekst.

      PS. Evo ti male digresije stare, verovatno, i više od deset godina... Radi se o delima Gorana Petrovića. Pročitala sam Sitničarnicu i Crkvu i oduševila se. Atlas mi se nije svideo, a Razlike, onako - simpatične. Izađi i ona Ispod tavanice, kupim je na nekom Sajmu. Od svih knjiga nju sam prvo poželela da pročitam. Nije me oduševila, ali lepo se čita. Negde oko trećine krećem da čitam tekst koji mi je poznat. Naravno da sam pomislila da sam obeležila pogrešnu stranu gde stala. Međutim, nije to...
      Sve u svemu nije me mrzelo da listam razne knjige dok nisam došla do toga da je lik prepisao iz Razlika jedan veći komad i stavio ga u Tavanicu... Šta da ti kažem... Tavanicu nisam nikad završila, više nisam nijednu njegovu pročitala...
      Ono tvoje mi je bila instant asocijacija...

      Da li sam ljuta? Ne, zaboga! Jedino sam izgubila želju da čitam...

      Избриши
    4. Ma, ne opterećuj se, malo se šalim. Znam da nisi ljuta. Tačno razumijem gubitak želje. KAd si već spomenula Petrovića, mi nedavno u klubu čitali Crkvu i meni nekako nije išla, nije bilo pravo vrijeme, a tačno znam da je to knjiga za mene. I odustanem. I žalim što jesam, ali šta ću. Možda se nekad nakanim. Tako da sam, zasad, ostala samo na Sitničarnici i, naravno, u klubu sam zaljubljenika u tu tako posebnu knjigu. Odoh konačno kući, završavam taman radni dan. Čujemo se.

      Избриши
    5. Meni je Crkva broj 1.
      Sastavila me je toliko da dugo posle nisam mogla niti jednu drugu ... "I sve su vile, sve su kraljice, i sve su nevažne..."
      Čujemo se, naravno! ❤️

      Избриши

Постави коментар