Jovanović Marija - Zvuci iz podmornice


Đorđe je bio bistro i vredno dete, nadareni matematičar, đak za primer. Porodica skladna, situirana, otac univerziteski profesor. Sve bi ovde možda i bilo idilično da Đorđe nije imao starijeg brata, Momčila, koji je bio još bolji, vredniji i uspešniji, đak, sportista, ... sve! Majkina prva sreća i očev ponos! I on je obožavao starijeg brata i žarko je želeo da s njim uspostavi blizak i prijateljski odnos. Međutim, umesto toga, takav odnos je postojao između Momčila i oca, a on je u tom društvu bio samo predmet šale, zadirkivanja i neprestanog upoređivanja. S odrastanjem osećaj emotivne napuštenosti je bivao sve veći. Odustaje od blistave naučne karijere i zapošljava se kao gimnazijski profesor matematike. Roditeljima konačna potvrda da je gubitnik.
***

***
Dunja je bila definicija radosti. Lepa, mlada, nasmejana, plava vila Zvončica. A Andrija momak s kojim je tkala snove o zajedničkoj budućnosti. Njegova pogibija kao vojnika JNA negde u Sloveniji na samom početku bratoubilačkog rata zaokrenula bi njen život u neku ćoravu stranu tuge i beznađa da nije nosila njegovo dete. Lena je postala centar njenog sveta, neizmerna sreća i za njene roditelje, a njegove pogotovo. Znala je Dunja da ne sme dozvoliti da joj se život završi u dvadesetim godinama. Onako intuitivna i sva satkana od emocija bez zadrške je verovala da će njeno otvoreno srce samo prepoznati neko drugo, ono koje nudi harmoniju.
Đorđa je upoznala na žurci kod zajedničkih prijatelja. Svaki minut proveden zajedno budio je osećaj da se znaju danima, mesecima ... 
***
„Malo šta me je suštinski dodirivalo. Nisam dopuštao da me dodirne. S vremenom sam usavršio veštinu odricanja, nužnog i onog unapred-odricanja koje me je čuvalo od nepotrebnog bola.
Takav sam bio dok mi Dunja nije uletela u orbitu poput bleštave komete i razbucala mi ciničnu trezvenost. Doprla je do mesta na kome se ukrštaju ranjivost, čežnja i samoća; prodrla je do te čvorišne tačke bez napora, kao da putevi do nje nisu bili davno zatrpani i namerno zamagljeni, prigrlila je i zagrejala svojom toplinom ne kopajući po njoj.“
***
Nota 1:
Knjiga s početka deluje kao porodična hronologija. Događaji se smenjuju brzo i dinamično. Nije loše, ali mi takvo pripovedanje nikako ne liči na Mariju Jovanović. Naravno, bila je to samo šira slika, nabacivanje svih boja na platno... Za sve one koji vole i žele da se više zadube u uzročno – posledične veze krhkosti međuljudskih odnosa, sve je dato snažno, ali ne pretenciozno i više nego transparentno.

Nota 2:
Ključna tema ove knjige je zapravo ljudska komunikacija. Odnosno, ako komunikaciju između dvoje posmatramo kao reku, šta je to sve što su ljudi spremni i svesno i nesvesno da pobacaju u nju, čime je sve zagađuju i na koje sve načine utiču na njen tok. I ne odnosi se ovo samo na emotivne partnere. Naprotiv, autorka se pozabavila i načinom komunikacije roditelja s tinejdžerima, mukama s kojima se susreću mladi koji su po nečemu drugačiji od svojih vršnjaka, načinom na koji se hvataju u koštac s nerazumevanjem sredine...  Komunikacija je razmena energije. Ne moraju to biti ni reči, pogledi, dodiri, prisustva... Nekad se bolje razumeju bez reči... Svaki zastoj toka prouzrokuje nelagodu i bol. I bez obzira na svu ljubav koju osećaju jedno za drugo, bez obzira na evidentnu nesreću koja ih satire kada dolazi do prekida komunikacije, usporavanja i turbulencije se dešavaju...

Nota 3:
Ono što je mene lično najviše taklo je što mi je sam dolazak do knjige bio više nego indikativan na koji način nas knjige pronalaze. Naime, knjigu sam želela da kupim još zimus, koristeći rođendanski popust u Laguni. Kada sam tada ušla u knjižaru, na nju sam jednostavno zaboravila. Sad, 26.06., za Noć knjige, bez obzira na spisak na kojem je nije bilo, prvo sam nju ugledala. Počela sam da je čitam još isto veće u parkiću koji se nalazi na putu do moje kuće. Završila sam je 24h kasnije. Neverovatna preklapanja sam imala sa sopstvenim događajima koji su se zbili samo par dana ranije! Ovo dođe nekako kao spletkarenje sa sopstvenom dušom, zaranjanje ispod površine svesti, osećaj lakoće koje ti daje pogled odaljen od fizičkog, teškog i materijalnog...

„Zgrčio sam se postrance, položivši glavu na njen jastuk i tiho cvileo i onda sam osetio da mi Dunja provlači prste kroz kosu, i zatim dobro znan lak dodir koji mi se spuštao na vrat. Radosno premro, ne dišući od straha da nešto ne pokvarim, ljut i na mukle damare svog srca koji su je mogli oterati, čekao sam da se njena ruka opet pomeri, ali dodira više nije bilo i znao sam da ničeg i ne može biti, znao sam da mi se pričinilo i da nikakva komunikacija s mrtvima nije moguća, a opet, protivno razumu, upalio sam lampu i detaljno prepipao prekrivač tražeći tragove topline tela ili nabor po kome bih poznao da je ležala kraj mene.“

Ocena: 9/10
Izdavač: Laguna, 2019 (I izdanje)



Коментари

  1. Kako ti je dobar prikaz! ❤ Vidi se iz svega koliko te knjiga dotakla. I još ta neverovatna okolnost kupovine... Mnogo mi se dopalo ovo tvoje poređenje komunikacije sa rekom! Skoro nisam naišla na tako dobro poređenje. Čitala sam pre šesnaest godina ,,Spletkarenje sa sopstvenom dušom" i to je jedna od knjiga koja me, zbog određenih, neverovatnih tadašnjih okolnosti u kojima sam bila, pokidala načisto. Skoro da ne smem da je pogledam, a kamoli ponovo da je čitam. U njoj je opisan jedan segment mog života. Možda bi mi izgledalo sve drugačije da je sad pročitam, ali se prosto ne usuđujem.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bogme, ume Marija da nas pogodi... 🙃... Vidim, nisam jedina! Mene je svaka njena, manje ili više žacnula...
      A tebe je baš oborila kad se ne usuđuješ ponovo...

      Избриши
    2. I meni se to poredjenje s rekom u koju svasta bacamo bas dopalo 👌🏻

      Избриши
    3. Ponekad sam i svesna nečega, pa opet bacim... 😱... bude to, čini mi se, trenutni nedostatak hrabrosti ili snage da se nosim s neminovnim posledicama - jer, ako ne bacim, onog drugog može da poklopi bujica... 😬 ... treba ceniti mudro!

      Избриши
  2. Zbog ovog tvog prikaza kupiću obje knjige! 😍 Naslov me nije privukao (nisam mogla znati da je tema komunikacija, a sada me to kupilo), a i opis na Laguninom sajtu mi se nije dopao. Međutim, nakon ovako lijepog teksta, mijenjam mišljenje. I još je dobila 9, visoka ocjena! 😀 Hvala na preporuci! 💝🌹😘

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Napisala je Marija pet knjiga, čini mi se... Sve su, po meni, preporuke za čitanje! Počni s jednom, da vidiš da li će ti leći njen stil...💝... Ako bude uspešno, drago mi je da sam ti otkrila blago... 💎😀

      Избриши
  3. Necemo o sinhronicitetu s kraja tvoje price, samo da primetim da sam bas danas dogovorila za nase izdanje namenjeno starijima rubriku o interporodicnoj (ne)komunikaciji i nesporazumima, a podstaknata prethodnom i knjigom koju sad citam 🙂

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Negde "od gore" sedi Jung i grohotom se smeje na sve ove naše sinhronicitete... 😂😂😂

      Избриши
  4. Dok čitam tvoje prikaze, uvek jedva čekam da stignem do Nota😁! Bas me nikad ne razocaraju, a sad su bile posebno nadahnute...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Požme me neka toplina kad znam da sam nekad, nekom, negde radost i jedvačekanje... 😍

      Избриши
  5. Obećala sam sebi da prije ove Podmornice (koja je "izgubila" nedavno u knjižari od Nigdje, niotkud) najprije ponavljam čitanje Spletkarenja.

    Sinoć se baš obradovah kad sam je vidjela kod tebe. O tome koliko su mi interesantne ove tvoje note - da ne pričam!

    Sjajna preporuka, Živka! 👌

    Pozdrav ti!..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. To mi je bilo jedno od najdražih radovanja još one godine, kod Vanje, na onome The Spisku, kad si rekla da "celi dan po trnju hodaš" jer si zaboravila pomenuti Mariju Jovanović... 😀

      Milo mi je što ti je prijalo, onako komplet... 🍰

      Избриши

Постави коментар