Prtenjača Ivica - Brdo

Kad čovek dovede sebe u stanje opšteg gađenja i svakodnevnog komešanja i prelivanja mučnine, kada mu je stalno pred očima i prvo na jeziku:

„Svi ti slikari, videoumjetnici, konceptualci, fotografi, sav taj nadobudni svijet koji ne poznaje jezičke granice jer sva svoja djela naziva odmah na engleskom, svi ti šminkeri koji slabo razaznaju bilo što osim svoje uskogrudne poetičke misli koja se prečesto izgubi u pokušaju stvaranja jake metafore, pa se onda opet javi, bljesne, zatitra u pokušaju autobiografske kontemplacije, pa onda opet negdje ugasne, pa se javi, pa se tapšu s kustosima, pa govore o formatima, o nekakvim lampama, montažama, videoprojektorima i uglavnom se snalaze bez strujnog udara ove ili one vrste, sav taj kič mediokritetskog gluvarenja svijetom u ovom dijelu Europe, slijevao se baš u moje dvorište, točnije na moj radni stol.“

onda je to siguran znak da treba zavitlati mačem i preseći Gordijev čvor koji se obmotao oko sopstvenog života. Ako ne baš preseći, onda bar malo secnuti, opustiti pritisak, prodisati...

„Odluka je nejasna, ona dolazi iz područja plitke, nagle krivice i dugog, na kraju nepodnošljivog osjećaja mučnine nad samim sobom i svojom lakoćom kojom šetuckam vlastitim životom; mučnine nad onim gordim brbljanjima na otvorenjima izložbi, nad onim sljepilom koje nije razvilo ni jedno drugo čulo, ne, odjednom su i naše ruke, naše uši ili nos postali slijepi za ostatke svijeta i njihovu patnju. Umorio sam se, baš sam se umorio od slijeganja ramenima nad svijetom koji me okružuje, zgadila mi se vlastita nepomičnost, urođeni strah od promjene, od susreta, od obećanja.“

***

***

I tako se neimenovani obreo na Javorini kao dobrovoljni čuvar otoka od požara. Tri meseca života na 700 metara nadmorske visine u napuštenoj vojnoj karauli, s mirisom užarenog sunca u suvoj makiji, zrikutom biliona zrikavaca, satkan od čežnje da postane spokojan kao lešnik između dve plavetne oblande neba i mora...

***

I sem njegovog sopstva koje se rasplinulo vidikom, jednoga psa i ostarelog magarca, te durbina zvanog Oko i motorole koja održava privid veze sa svetom u njegovom svakodnevlju niko željen ne obitava... Škorpija se plaši, blavora gadi, a od divljih svinja zazire.
Pojave se i grupe turista, sretne se, povremeno, s još jednim stanovnikom ostrva, lovcem koji se zamahnitao u samoću i ubijanje divljači ne bi li utekao od sopstvenih demona...

***

I to snažno „ništa se ne događa“ i „ničeg nema oko mene“ izbacuje ništavilo iz samog središta bića, izvlačeći na površinu strahove, ne bi li ih obesmislilo prosto odsustvo civilizacije.

***

„Moja samoća postaje opojna. Srodio sam se s ovim brdom, karaulom, šumom, sa stazama i životinjama. Ušao u neku vremensku i misaonu rupu, tamo pronašao svoj odraz, sjenu i način. Hodam kao što hoda slobodan čovjek po jako širokoj i pustoj cesti.

....

Bojim se da će se ove zvijezde najednom ugasiti i da će odbljesak morske površine progutati tama gusta kao crni samt, meka kao fuga koja se gubi u nemoći, gluhoj, šupljoj nemoći ljudskog nastojanja i potrage.

...

Bojim se da više neću moći živjeti s ljudima, kao i da neću moći živjeti bez njih. Bojim se vlastitog straha dok oko mene ruju samo svinje i prelijeću me samo obične komete samoubojice.

***

Nota 1:

Sećate li se da su, po definiciji, glagoli vrste reči koje označavaju radnju, stanje i zbivanje. E, ovde i ovo malo radnje služi samo kao ambalaža stanja duše Neimenovanog, za zbivanja u njegovoj nutrini.

Ova knjiga nedvosmisleno odgovara na pitanje koliko je čovekova potreba za mirom esencijalna.
Koliko nas sadržaji koji nas preplavljuju, dešavanja, adrenalini, okupiraju i teraju u galop...
Koliko živimo u nesvesnosti puneći se tuđim životima, a svoj nikako da živimo...
Koliko je lomna volja čovekova nad željom...
Kako nas sve to kad-tad stigne...

Nota 2:

Čitajte ovu knjigu obavezno!

 

Ocena: 11/10
Izdavač: VBZ, 2014 (III izdanje)

 

Коментари

  1. "da postane spokojan kao lešnik između dve plavetne oblande neba i mora..." Prelijepo! 😍😍😍 Ma, cijeli prikaz je takav! Čitaće se! ❤

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja sam reagovala na tu fantasticnu recenicu!

      Избриши
    2. Anđela&Dajana:
      Ja mislim da svako može da oseti mir prve kategorije kad upre pogled na pučinu... 💙🐿💙... Bilo bi interesantno čitati impresije svih vas o pogledu na horizont... 🌅

      Избриши
    3. Vojka:
      Ja sam pomislila da si reagovala na lešnik, haha...

      Избриши
  2. Prvo sam sa zebnjom spustila prikaz do ocene, da se pripremim, jer je "Brdo" meni jedna od pet i najboljih i najdrazih knjiga lane. Kad videh 11, srucih se na tekst! Kakav prikaz! 11/10 za tvoj osvrt, ako nije neukusno da ja ocenjujem. Tacno iskazuje sve ono sto sam i sama osecala dok sam je citala. To neko unutrasnje prociscenje i mir. Ispunila si mi srce!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znaš li kakvo je tek moje srce sad... 😍💟? Cveta od zadovoljstva...
      Dosta se razmimoilazimo i u onome što čitamo, kao i u onome što mislimo (više osećamo) nakon čitanja pojedinih knjiga... ❄... Jeste, saglasne smo da je to sve OK i jeste, zaista...

      Ali ova lepota kad nam se putevi ukrste i emocije preklapaju bez ostatka jeste nešto božanstveno... Mene ovaj osećaj može da vozi danima (do ponedeljka i naše kafe sigurno, haha...)
      Ljubim, zakucala si mi emociju na najvišu granu... 💟🎆💟

      Избриши
  3. Desilo se tako da je na programu bio onaj film snimljen po knjizi...ma "Svjetlo između okeana" čini mi se da mu je ime. Veteran iz Velikog rata dobija radno mjesto čuvara svjetionika na ostrvu, pa najprije živi sam, a onda se oženi, pa... Ima tu, naravno, svakojakih peripetija, ali ono što je meni u tom filmu prekrasno (pored fantastične fotografije) jeste upravo osjećaj mira i tišine, koji se pokretnim slikama teško uspješno dočarava...

    Desilo se i da je Vojka prije koji dan pisala o štivu "Pod oba Sunca" Ognjena Spahića, spominjući - između ostalog - i svjetionik na kome su se siroti junaci nekako našli i život provode, pa su i dva sunca iz naslova i svjetionik kao obećanje (ponovo) mira i tišine prelomili da noge u knjižaru uđu same i... (nastavak nam je svima dobrano poznat). Sinoć sam započela čitanje, večeras nastavljam.

    A evo i tebe i Prtenjače, sunce vam kalaisano vaše poljubim, i otoka i ove plave baklave i Kurielovog brata po njaku i sad sve što želim jeste da okrene s juga na buru barem, pa da malo prošetam behute...

    Još kad je cijela tvoja nota (a znamo kako se osjećamo kada
    dođemo do tog tvog dijela utisaka!) ta preporuka, ma obaveza - znam da će mi se žutiti u rukama kad-tad!

    Sjajno! 👏

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Milka, ovo je ono što će tebe zakucati hiljadu posto sigurno!... 💛... Jeste, žuteti, nego kako... 💛

      A kad pominješ već "Svetlo između okeana", samo da kažem da sam knjigu čitala (davno, doduše). Nisam bila oduševljena, ali potpuno shvatam zašto je vaskoliki ženski svet pomahnitao za njom, što su je proglašavale za "najboljom ikada" i slično.
      Međutim, ima u knjizi jedan blesavo mali deo koji je mene ubo u srce i ostavio trn koji još uvek tamo stoji...
      Iz samo tog razloga ću jednom i pisati o njoj...

      A kad već šetaš behute, možda ih navedeš i na beogradski drum?

      Избриши
    2. Voljela bih, Živka, samo što još ne nazirem taj put. Jednom...

      Избриши
  4. Au, nije da ne znam kako ti pišeš, ali sada si baš razbila❤❤❤! I nije da ne znam da moram citati ovu knjigu, ali kada ti das 11/10....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Specifična težina ovakve izjave se znatno povećava kad dođe iz književne struke...💟... Hvala, lepa moja. I za tebe, kao i za Milku, isto važi - hiljadu posto da ćeš otkinuti na nju...

      Избриши
  5. Napisala sam prilično dugačak komentar i on se izbrisao. �� Pokušavam da ga rekonstruišem, ali ne ide, jer se hrskavica iznenada potrošila na nekim zglobnim mestima. �� Ovo mi je sad test, jer sam pisala u komentaru o miru. Ali, neće ova situacija uneti nemir u mene, mada žalim zbog toga što ne mogu da verno prenesem ono što napisah. Ukratko, čovek često oseti potrebu da preseče taj Gordijev čvor, ali to uglavnom nije lako. Kada nije u stanju sam to da uradi, ,,slučaj" se često postara za to. Možda je lepše da kažemo svemir a ne slučaj, jer svemir se ne bi zvao tako da voli nemir, ili kako si ti to poetski rekla, galop. Znam da ova knjiga predstavlja tvoje vjeruju i da si svim srcem navijala za našeg junaka. Šta će čoveku više od toga da zadobije mir?! Nema većeg carstva! Svemir podstiče radnju da bi se došlo do tog stanja ma kakva usput bila zbivanja. ��❤

    ОдговориИзбриши
  6. Evo me je ostavio tvoj komentar zamišljenom...

    Uopšte mi nije palo na um da je trebalo da navijam za njega... Kako to, pitam se?
    Nemam drugog odgovora nego da sam bez tračka sumnje verovala, tj. znala, da on, sa takvim stavom, nema mogućnost neuspeha i da ja mogu, sa potpunim mirom da ga ispratim u Zagreb.

    A da svemir pred nama otvara kapije za naše dobro i da često ne možemo shvatiti kako je to za nas dobro, a ne izgleda tako, jasno mi je... Ali ne zbog toga što mogu shvatiti, već zato što mogu verovati u to, svim srcem... 💟💛

    ОдговориИзбриши
  7. Prvi put sam na tvom blogu i deluje zanimljivo... ☺️ Moraću da pročitam još neki post ☺️
    Ako želiš, poseti moj blog https://andjelina-svastara.blogspot.com/?m=1 ☺️

    ОдговориИзбриши
  8. "...baš sam se umorio od slijeganja ramenima nad svijetom koji me okružuje, zgadila mi se vlastita nepomičnost, urođeni strah od promjene, od susreta, od obećanja.“

    Učvršćena želja za čitanjem.
    Razumevanje i ljubav za tebe od Mudrolije.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Knjiga mi je bila na poslu neko vreme. Navratio neki kolega, obratio pažnju na knjigu (navratilo njih deset pre njega, niko knjigu, kao kulturološku pojavu nije ni primetio), pitao da pozajmi, ako je dobra... 😀... Ja kažem da je odlična... Vratio mi posle par dana i rekao da se silno razočarao jer je radnja tako trivijalna! Kaže, više je očekivao od knjige... Ja nešto mislim: "I ja sam više očekivala od tebe..." Ma, još jedna benefit ovog štiva - vrlo precizno prosejava... 😍

      Избриши
    2. Svidja mi se ova formulavija "vrlo precizno prosejava". Pozajmicu katkad

      Избриши
    3. Sviđa mi se kad se vratiš na post posle nekog vremena... 🍎... I to prosejava, vrlo i veoma...

      Избриши

Постави коментар