Lengold Jelena - Raščarani svet

Neuhvatljivost, Vernost, Drvored, Da li me se sećaš, Sneg, Lizi, Nedelja, Raščarani svet, Vreme, Zavesa
Ovo je zbirka deset pripovedaka koje, iako nevezane radnjom, stoje čvrsto vezane motivima usamljenosti, nerazumevanja, otuđenosti ili nedostatka komunikacije. Naslov raščarani svet mene asocira na svet koji se razgradio, koji se pretvorio u niz krhotina.
Neke priče opisuju pomalo perverzne ljude u situacijama koje se nećkaju na granici ljudskih ili moralnih zakona, neke druge se bave ljudima na pragu psihijatrijskih dijagnoza uzrokovanih hroničnim nedostatkom ljubavi i dodira, kao i onim pogubljenim u lavirintu slepih ulica života.
***
***
Možda mi je najintrigantnija bila pripovetka Vernost. Ona opisuje bračni par, Dijanu i Karla, dvoje ljudi u najboljim godinama koji su zaglavljeni u najboljim od svih zaglavljivača – sopstvenoj pameti.
Svako od njih gleda na zajednički život iz svoje uske perspektive, nemajući čak ni najmanju naznaku ideje da onaj drugi gleda na istu stvar sasvim drugim očima i, naravno, vidi nešto sasvim drugo.
Oboje su na emotivnom nivou dvogodišnjaka koji misle da svet ne postoji dok se oni ne probude, a kad zažmure da ih niko ne vidi.
Dijana pati od neizrecive usamljenosti od koje joj duša kopni. Povremeni izbačaji u sferu prenaglašene razdraganosti samo bi je, kad bi euforija prošla, još dublje zakopavali u glib sopstvenog nezadovoljstva.
***
„Ponekad sam zamišljala, tako pred san, da sam ja nekakav hrast koji stoji potpuno sam sred velike livade. A kad toliko drvo stoji sred ničega, jednostavno znate da će u nekom momentu u njega da udari grom, to je zakon prirode. I udario je. O, da. Ali o tome ne želim da govorim. Ne sad. Razmišljanje o tome od ranog jutra odvelo bi me u bezvoljnost. Nije uvek tako bilo, no neću ni o tome. Možda neki drugi put, sad želim da zaboravim.“
***
Nasuprot ženi, Karlo pati od preterane stabilnosti, od prenaglašenog obzira. On iskazuje ljubav tako što ne iskazuje ništa. Svoje akcije zamenjiuje pasivnošću. Nudi slobodu koja se, čim izađe iz njegovih misli, pretvara u najčvršći okov. Zlostavljanje slobodom, Bože da li je i to moguće?
***
„Voleo sam je. Dugo, uporno, godinama. Voleo sam je ponekad spokojno, ponekad je izgledalo beznadežno, odlazila je i vraćala mi se, bivala je ovakva i onakva, ali ja sam je uvek voleo.
Dobro, spavala je sa drugim muškarcima, ponekad. To sam znao. Naravno, pravio sam se da ne znam, jer ne verujem da bi ona ikad razumela kako mogu da znam tako nešto a da i dalje ćutim o tome. Za nju bi to verovatno bio znak da je ne volim dovoljno. Ne znam kako bih joj uopšte objasnio da upravo to što joj ne govorim svedoči o tome koliko je volim.”

Nota:
Kniga me je definitivno očarala. Posle dužeg vremena sam uživala u stilu, u prozračnim i neopterećenim rečenicama, ali dovoljno snažnim da su me svako malo vraćale da iznova u njima uživam.

Ocena: 10/10
Izdavač: Arhipelag, 2016. (I izdanje)

Коментари

  1. Drago mi je da ti se svidjelo njeno pisanje pogotovo što znam da sam na neki način kumovala tom izboru. 😊 Divno si opisala svoje utiske. Šteta što me autorka toliko razočarala kao osoba i što sam one njene dvije koje sam kupila sakrila daleko od očiju. 😊

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga moja, ti si za ovo bila kuma 100%. Jeste autorka meni negde stajala u malom mozgu, ali ko zna kada bi došla na red. Ovu njenu knjigu sam prvu nabavila, verujem da ću doći i do ostalih.
      A što se tiče personalitija samog autora, to totalno izuzimam iz jednačine. Izuzetak su jedino fašisti i zagovornici rata ili bombardivanja (pogotovo onog 1999. godine). Za ove poslednje važi pa da su najbolji, ma da su jedini pisci na ovom svetu, pre bih se čitanja odrekla neko s njima drugovala!

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. O, da! Autorka mi je zaista otkrovenje i oduševljenje. Mislim da ću jednom i kupiti sebi primerak (ovo je iz biblioteke). Pozdrav!

      Избриши

Постави коментар