Miljković Branko - Poeziju će svi pisati

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !


San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri,
sada tuđina peva ko more i zabrinutost,
istok je zapadno od zapada, lažno kretanje je najbrže...

Sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti,
cvet između pepela i mirisa,
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad.
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga...

Ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce,
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći,
poeziju će svi pisati,
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša,
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima.

Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik,
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
ko ne ume da sluša pesmu, slušaće oluju,

ali:

Hoće li sloboda umeti da peva
kao što su sužnji pevali o njoj?


29. januara 1934. godine rodio se Branko Miljković, pesnik najuzvišenijih ideala. Sloboda kao ljubav i poezija, sloboda kao ultimativna potreba i cilj ...  Njegova je misao da pesnik vidi više od drugih jer sluti i ono nedokučivo, a isto tako i vidi manje od drugih jer samo sluti ono što je drugima očigledno.

Коментари

  1. Jer svet ovaj nije suncu jedina briga... Sta drugo reci, kad je sve stalo u ovaj stih

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovo dobro dođe i svima onima opsednutim sopstvenim značajem... 🔆... kad bi samo umeli da čuju...

      Избриши
  2. Jedan od najdrazih jos od onda kad sam bas mnogo poezije citala❤❤❤

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Trudim se da to doba vratim svima nama. Da poezija bude vezana za predah od svakodnevice, za uživanje, za visoke vibracije... 🔆💛🔆

      Избриши
  3. Kao i uvijek, odličan izbor. Pjesma mi se dopala i sviđa mi se najava tj rečenica koju uvijek napišeš prije svake odabrane pjesme, jer me podstakne da se stvarno udubim u suštinu i pratim svoju emociju. Sjajan post! 💖

    ОдговориИзбриши
    Одговори

    1. Ne može nesmiren čovek osetiti pesmu. On može čitati reči, može mu se i svideti čak... 🎹... Pa ipak, pesma prolazi kroz sve nivoe čovekove - duhovne, emotivne, intelektualne, pa čak i na fizičkom nivou odreaguješ tako što se naježiš ili ti krenu suze. Ali, moraš biti "podešen" da je zaista doživiš, moraš biti smirena uma, a otvorena srca... ❤️

      Избриши
  4. Obozavam Branka Miljkovića, srce za Branka. ❤ Stvarno bih trebala da pročitam neku njegovu zbirku pesama kad već obozavam sve što sam do sada videla da je on napisao. Inače tek sad sam sad primetila koliko su ljudi orobili ovu pemu , pa je svako iz nje štrpnuo po koji stih onako kako mu drago i tako su je svu iskidali i rasparčali i sad više nije cela dok je čitaš , nego dok je čitaš čuješ ljude kako govore i one koji kritikuju što ima mnogo pisaca pa kažu "poeziju će svi pisati" ili pak onu užasnu pesmu u kojoj kaže "slušaće oluju" ili one koji kažu da nema više pravih pisaca pa navedu "da li će sloboda umeti da peva" i tako dalje. Ali na kraju svi ti glasovi izblede kada se pročita pesma tri ili četiri puta i onda ostane samo Brankov glas.

    ОдговориИзбриши
    Одговори

    1. Da, zaista, nekim pesmama je suđeno da poneki stihovi postanu reklamni slogani ili nakaradne interpretacije kvazi-intelektualaca... 😥... odlično si to primetila... 💥... ali zaključak ti je sjajan - na kraju ostane samo Brankov glas!

      Избриши
  5. "Ali jednoga dana
    tamo gde je bilo srce stajaće sunce,
    i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
    kojih će se pesma odreći,
    poeziju će svi pisati,
    istina će prisustvovati u svim rečima"....

    ...Jednoga dana... Kad li će taj dan biti.... Možda je neće baš pisati, ali će svi je u sebi nositi... :) Jednoga dana....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni su upravo ovi stihovi zauzeli sav pogled...

      Избриши
    2. To, "jednoga dana", naravno, nikad neće biti... To je ono nedostižno, što bi rekli fizičari - "teorijski maksimum". Isto kao što nema idealne ljubavi, idealnog društva, ...:)

      Избриши
    3. Ali ipak ne smeta da se tome teži, da se to postavi kao cilj. Treba dati najbolje od sebe, pa dokle ko stigne. Hoću reći, ne treba se vezivati za očekivanja.

      A ja to da će poeziju svi pisati upravo i tumačim da će je u srcu nositi...
      Pa, Miomire, zar nismo već rekli da smo ti i ja pesnici koji nisu nikad ništa napisali, ali nam je zato srce puno stihova ... :)

      Избриши
    4. Stremiti, jer ljepota je u putu, ako se tu ne vidi, ne osjeća, uzaman svako bivstvovanje. Kako Andrić lijepo reče: "Sloboda, puna sloboda, to je san, san kome ponajčešće nije suđeno da se ostvari, ali jadnik je onaj ko ga nikad nije sanjao". Može se primijeniti na sve aspekte života.

      Jesmo, zaključiloi smo da pjesnik, duhom, može biti i neko ko nikada nije ništa napisao....

      Избриши

    5. Jedino mi snova nikad nije nedostajalo, niti sam ikad pomislila da ih imam previše... 💫
      Čista poezija... :)

      Избриши
    6. forma, rima, motivi, pesnicke slike, stilske figure?

      Избриши
    7. Nisam književne struke da ti odgovorim na ta pitanja... Ja sam samo sanjar... 🌤

      Избриши

Постави коментар