Ilić Milica - Vibracije života
Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !
Kad se oslobodimo nepotrebnog,
naše disanje se ubrzava,
ugušen san o slobodi,
otvara se ka novom krugu,
miriše na bijelu magnoliju
i početak novog života.
Neko vrcavo ljeto,
zaneseno od vibracija života,
uvijek i iznova.
Ne postoji težina postojanja,
to sam uvijek nekako znala
i oduvijek se sve u meni opirialo
da je to princip procesa života.
Tereti nemaju veze sa godinama
imaju veze sa čovjekom.
Suluda bremena na našim leđima,
kojima smo pritisnuti,
obično zarad tuđih poriva,
dok ne shvatimo, da nas tako često
ne umara ono naše nego tuđe.
Ono što smo ukrali,
naslijedili i pozajmili,
nelično, kolektivno,
i neće da sraste sa našom kožom
poput tuđe krvi koja nam se opire,
pobunjena i neprihvaćena
a koja nekom drugom biva idealna.
Sloboda je prva i ultimativna potreba,
svakog osviješćenog čovjeka,
da krilato misli, postoji i odlučuje,
jer život nas zapravo nikad ne izdaje,
izdajemo se sami, u nehrabrosti
da budemo ono ko zaista jesmo
i prigrlimo ono što nam stvarno pripada.
Nije li, onda, sama borba u stvari obesmišljena?!
PS. Autor ove predivne pesme je mlada Nikšićanka, koja trenutno živi u Barseloni, a kojoj se duša vije kojekude, divna i slobodna, večiti putnik i tragalac.
Više o njoj na njenom blogu Centrifugal Performer i na instagram profilu @milicaij.
naše disanje se ubrzava,
ugušen san o slobodi,
otvara se ka novom krugu,
miriše na bijelu magnoliju
i početak novog života.
Neko vrcavo ljeto,
zaneseno od vibracija života,
uvijek i iznova.
Ne postoji težina postojanja,
to sam uvijek nekako znala
i oduvijek se sve u meni opirialo
da je to princip procesa života.
Tereti nemaju veze sa godinama
imaju veze sa čovjekom.
Suluda bremena na našim leđima,
kojima smo pritisnuti,
obično zarad tuđih poriva,
dok ne shvatimo, da nas tako često
ne umara ono naše nego tuđe.
Ono što smo ukrali,
naslijedili i pozajmili,
nelično, kolektivno,
i neće da sraste sa našom kožom
poput tuđe krvi koja nam se opire,
pobunjena i neprihvaćena
a koja nekom drugom biva idealna.
Sloboda je prva i ultimativna potreba,
svakog osviješćenog čovjeka,
da krilato misli, postoji i odlučuje,
jer život nas zapravo nikad ne izdaje,
izdajemo se sami, u nehrabrosti
da budemo ono ko zaista jesmo
i prigrlimo ono što nam stvarno pripada.
Nije li, onda, sama borba u stvari obesmišljena?!
PS. Autor ove predivne pesme je mlada Nikšićanka, koja trenutno živi u Barseloni, a kojoj se duša vije kojekude, divna i slobodna, večiti putnik i tragalac.
Više o njoj na njenom blogu Centrifugal Performer i na instagram profilu @milicaij.
Neko se meškolji u krpama, neko čita, neko već u rasporedu koji nosi dan, a ti nam ovdje ranom zorom 'podmećeš' slobodu; lijepu i uhvatljivu..
ОдговориИзбриши=o)
Dobro ti jutro!..
ИзбришиEto meni par uvida u ovo vetrovito, ali neobično toplo nedeljno jutro - prvo, nisam mislila da prihvatam anonimne komentare, a drugo je da mogu da te prepoznam i nepotpisanu ... Hvala ti draga! Nisam nikad videla da post ima 3 pregleda i 1 komentar. Izmamljuješ mi osmeh i veći nego što ga ja uokolo šetam. 💕
O tome se i radi - upitnik mi iznad glave što sam 'neznana' kad sam prijavljena. Ali eto, sreća pa mi nos ide uvijek dovoljno prije mene, pa me se da prepoznati.. =o)
ОдговориИзбришиPozdrav ti!
Milka
Nije meni ijekavica tako česta da vas ne prepoznajem, a i ono samo tvoje =o) govori sve! Pozdrav Crnoj Gori, Tivtu, moru... (koje ove godine nisam videla, šmrc) ❤️💦❤️
ОдговориИзбриши
ОдговориИзбришиNisam ni sumnjala da će ti prijati ovakva emocija. Cenim da Milica ima godina koliko i ti, gore-dole koja. Nemoj propustiti ni ostale njene pesme, meni je baš dugo trebalo da se odlučim koju da stavim na blog. Pozdrav draga❤️
Znam za ovu pjesnikinju, preko bloga, zaista je odlična.
ОдговориИзбришиOdličan izbor, a u pravu si, ne bi pogriješila i da si neku drugu postavila,
ИзбришиTrenutno je u Nikšiću, što bi se reklo, vrlo blizu tebi. Maločas sam videla par slika grada na instagramu. Ne poznaješ je?
Ne, ne poznajem je. Nikšić je, barem za ove naše crnogorske prilike, ipak veliki grad. A očigledno smo i veoma različite generacije. Znam za njen blog, dopada mi se, to je sve.
ИзбришиA, opet, s druge strane, na neki način sam je (možda onaj najbolji, najdublji) upoznao . Kad se "uhvati" nečija misao, onda se prepoznala i suština bića. Ili, barem, srž životnog pogleda, htijenja... Barem mi se čini da je tako.
Ma naravno da si je na najbolji način i upoznao, ne sumnjam u to!
ИзбришиA kad već pominješ velike gradove, evo i jedne pričice, moje lične, koja mi je znatno trasirala život. Tek sad kad je se setim, shvatam to.
Negde ranih osamdesetih upoznam ja na moru (Kupari, Dubrovnik) neko društvo iz Uroševca. Kad je čuo da sam iz Beograda, jedan momak iz tog društva poče rečenicu sa: "Stvarno?! Prošle godine sam u Makarskoj upoznao jednu devojku. Dala mi je broj telefona, ali sam ga ja izgubio. Pojeo sam se živ, rekao sam da ću joj se javiti. A je l poznaješ ti ...." Ja onako mlada i zelena prevrnem očima u sebi (Bogu hvala); e ajd baš da čujem koga to poznajem ...
Da ne dužim, ispostavilo se da je u pitanju rođena sestra moje drugarice iz odeljenja! Ja ti onda izvadim notes (preteča mobilnih telefona) i dam momku njen broj! Šta je s njima posle bilo stvarno ne mogu da se setim, ali je ovaj događaj izazvao popriličnu buru u meni. Verovatno je to jedno od prvih (svesnih) uvida da verujem u čuda! :)
Sinhronicitet :)
ИзбришиDa, da i Jung mi je posle mnogo godina rekao da se to tako zove! Ali meni je čudo ipak draže. :)
Избриши