Ujević Tin - Kolajna, XXI (Notturno)

Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !


Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći;
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.

Veliki pesnik i mistik! Pesnik zapitanosti i čuđenja, pesnik velikih ideja i velikih ljubavi ... Rodio se na današnji dan 1891. godine.

Коментари

  1. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  2. Ima on svojih momenata iz "mračnih dubina", ja ne bih tim putem...
    Poludeti zbog ljubavi već može... 😍... umreti od lepote takođe nije loš izbor... 💥

    ОдговориИзбриши
  3. "Leti ko lišće što vir ga vije
    za let si, dušo, stvorena.
    Za zemlju nije, za pokoj nije
    cvijet što nema korijena."

    Jer je za malo besmrtnosti i mrva vjetra dostatna...

    ОдговориИзбриши
  4. Ovo mi je, zamisli, uz neke pesme Crnjanskog i Mike Antica, bila omiljena pesma u mladosti. I preslisah se bas - jos je znam napamet

    ОдговориИзбриши
  5. Анониман23. 8. 2022. 05:20:00

    Samo genijima poput Ujevića je dato da budu prepatetični a sa merom Lepote.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар