Ujević Tin - Kolajna, XXI (Notturno)
Zastani na tren, ćuti, ništa ne misli ... prati emociju !
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći;
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.
Veliki pesnik i mistik! Pesnik zapitanosti i čuđenja, pesnik velikih ideja i velikih ljubavi ... Rodio se na današnji dan 1891. godine.
Ima on svojih momenata iz "mračnih dubina", ja ne bih tim putem...
ОдговориИзбришиPoludeti zbog ljubavi već može... 😍... umreti od lepote takođe nije loš izbor... 💥
"Leti ko lišće što vir ga vije
ОдговориИзбришиza let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena."
Jer je za malo besmrtnosti i mrva vjetra dostatna...
Ovo mi je, zamisli, uz neke pesme Crnjanskog i Mike Antica, bila omiljena pesma u mladosti. I preslisah se bas - jos je znam napamet
ОдговориИзбришиSamo genijima poput Ujevića je dato da budu prepatetični a sa merom Lepote.
ОдговориИзбриши