Jergović Miljenko - Otac

„Umro mi je otac.“
***
Ta kratka izjava kojom započinje roman pokreće u autoru euforično - pragmatičnu lavinu osećanja koja u svom pojavnom obliku pisane reči dube tok kroz koji vijuga teskoba skupljana decenijama.
***

***
Autor je sin jedinac i dete rastavljenih roditelja. Opisuje svoj odnos s ocem, majkom, porodične veze, druženje i nedruženje sa bakama, dedom, brojnim tetkama i tečama. Svoj porodični prtljag smešta u kontekst vremena u kojem je odrastao, nadovezujujći se na razne društveno – socijalne teme. Ne libi se ni da zaviri u istoriju pa da u širem kontekstu fašizma i ustašstva prebrojava „šest kćeri Jergovića od kojih je samo jedno dete ostalo – moj otac“.
***
Autorov otac, Dobrosav, bio je sin jedinac koji svoga oca nikad nije ni upoznao. Rastao je uz majku Štefaniju, preku i namrgođenu ženu, zadojenu ustaškim idejama, razočaranu sinom koji nije delio njenu strast, već je svoj život i svoju slobodu video u medicini. Postao je cenjeni lekar, praktičar, entuzijasta, posvećen pacijentima do krajnjih granica. Obilazio je pacijente po selima oko Sarajeva neretko vodeći sina Miljenka sa sobom. Sebe nije nikad gurao u prvi plan, nije podnosio plave koverte i skupe poklone. Na drugu stranu, ni njegov sin Miljenko nije bio zadovoljan ocem i zamerao mu je sve i svašta: kako se nije suprotstavio sopstvenoj majci, kako nije dobar roditelj, kako je suviše slab karakter, kako ovo, kako ono...
***
„Sve je u životu radio da bude po zakonu.
Ali ne verujem da je samo u tome razlog što nije podnosio skupe darove. Sve je u njegom životu bilo nekako ukrivo nasađeno, a on je bio slab, ili nije imao volje, da pokuša mijenjati stvari, otrgnuti se iz okvira koji mu je bio porodično i društveno zadat.
Ako je u nečemu i bio strastven, trudio se da svoju strast suzbije.
Jedino u čemu je ostao ustrajan i nepokolebljiv je bila njegova liječnička i medicinska misija.“
***
Nota 1:
Ovo je autobiografski roman nastao za nekoliko dana, upravo onda kada i jeste autoru umro otac. Jergović i ne krije da roman nije previše uobličavan i poliran, već je otišao u svet nabijen svim onim emocijama koje su se tada kovitlale u njemu. Takve priče čitaoce nikada ne ostavljaju ravnodušnim. Nisu ni mene ...


Nota2:
U vreme objavljivanja romana autor je već u zrelim godinama, poznat i priznat društveno angažovani pisac. Napisao je brojne knjige i kolumne naoštrenog pera, kritikujući sve - od države, istorije, grupa, pojedinaca, pa do sopstvenog oca. Jedan od omiljenih pojmova mu je odgovornost. Pričajući o njoj, secira društvenu kroz prizmu pojedinačne, pa čak i lične. Ne bih se zadržavala na društvenim temama, ali kada priča dođe jedan na jedan, tu bih imala šta da dodam, par pitanja da postavim...

Jergović i ja smo iste generacije tako da mi je savršeno poznato to yu vreme i tadašnji način vaspitanja dece. U njegovom ocu prepoznajem svog, mada se moj nije bavio medicinom. Prepoznajem i na desetine drugih koji su ostali u društveno zadatim okvirima.

Sećam se sebe ranih osamdesetih, buntovne tinejdžerke... Imala sam more prigovora na račun roditelja i vaspitanja... za sve što su mogli, a nisu... za sve što jesu, a nije trebalo... za uskraćivanje sloboda... za komformizam u vaspitanju... za liniju manjeg otpora... za neudubljivanje, nedavanje sebe, nerazumevanje, neslušanje... za ... ne znam ni sama više šta...

Sećam se sebe kao mlade žene i majke... Imala sam jasnu viziju kako ću odgajati svoju decu, šta ću lepo preneti iz roditeljskog doma, a šta niti slučajno... znala sam da ću i sama praviti neke greške u vaspitanju, da ću se, na neki način, ogrešiti prema sopstvenoj deci... neminovno je! Takoće se sećam i svoje istinske skamenjenosti kada sam spoznala te, do tada imaginarne, greške... one situacije u kojima nisam bila dovoljno jaka, dosledna, pristupačna...

I tu je krenulo ono istinsko osvešćivanje!

Shvatila sam da sam radila najbolje što sam znala i umela tog trenutka. Da mi je istinski žao nekih postupaka, da učim i rastem dalje i više, da ne želim greške da ponavljam, ali da i ne želim da živim s teretom, da je krajnje vreme da naučim najtežu lekciju – da oprostim sebi!

Iz toga je neminovno došlo do kristalizacije spoznaje mog odnosa s roditeljima. Shvatila sam da su i oni činili najbolje što su umeli, da su mi želeli dobro... Možda je to što su umeli jako malo u odnosu na ono što sam ja mislila da treba... Ali to je bio njihov život... Evo meni sada moga, pa da vidim kako ja to mogu bolje od njih! Ionako čovek može da utiče samo na svoje postupke, nikad na tuđe!

Sećam se sebe na početku zrelog doba kada mi je puklo pred očima, onako istinski, kolika je snaga oprosta, šta zaista znači oprost, šta je davanje, šta ono predstavlja za onoga koji daje i da je empatija ono jedino što čoveku treba. Treba ponegovati dušu čovečju i onda se sve slaže samo od sebe...

Ništa od toga kod Jergovića nema. Jedino ogorčenje, negodovanje, neodobravanje... i posle toliko decenija sveže, iste žestine, neprerađeno. Što se toga tiče, nije se on makao iz tinejdžerskih dana.

Nota3:
Jergović je autoritet na ovim prostorima, voljeni autor, on piše analize društvenih događaja, on dokumentuje, iznosi činjenice beskompromisno i to beskrajno pitko i šarmantno uz vešto balansiranje pričom... Čitaoci veruju u njegov sud.
Međutim, kad sociologiju pretočimo u psihologiju, kad sa pojma društva, države ili nacije dođemo do razgovora u četiri oka, on s istim žarom i uverenjem govori o stvarima u kojima je, blago rečeno, neuk. Želim bar da ukažem da postoji opravdana sumnja u njegove stavove i zaključke. Želim da se ljudi zamisle.

Ocena: 7/10
Izdavač: Rende, 2010 (I izdanje)

Коментари

  1. Nadam se da će se tebi svideti više nego meni.

    ОдговориИзбриши
  2. Meni se, licno, vise dopala "Selidba" jer je jos nemilosrdniji. Ne mislim ja da on nije oprostio. Ovo njegovo suocavanje sa ocem u "Ocu" i majkom u "Selidbi", njegov je nacin seciranja i samog sebe i njih, i oprosta, iz moje vizure. Ljudi mrze, vole, pa i prastaju na razlicite nacine. Bilo bi dosadno kad bismo svi bili zreli i savrseni (dovoljno je sto smo to ti i ja 😂😂😂). Bez sve sale, onda bi literatura bila jednoobrazna. Ja se uvek divim ljudima koji nisu egzibicionisti, a smognu snage da tako otvoreno, tako knausgorovski, govore o intimnim stvarima, bez malogradjanske barijere da sve mora da ostane iza 4 zida. Malo znam takvih, a da su iskreni. Elem, da sazmem. Ja bih mu dala 8, ali iz sasvim drugih razloga - zato sto mi je "Selidba" stilski bolja, a prvu sam je citala.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mnogo mi se svidio ovaj roman; o toliko toga govori. A i čitala sam ga u jedno mnogo osjetljivo vrijeme...

      No, dijelim Živkino mišljenje: od svih članova porodice koji su na njega formativno uticali, jedino u odnosu na oca nije uspio da napravi odmak (u svome pisanju). Ustvari, često se u čitanju "svađam" s njegovim razmišljanjima. Ponekad poželim da mu opalim i čvoku. Što možda, eto, samo potvrđuje njegovu ljudsku, nesavršenu prirodu. 🙃

      Vojka, ne smatram da je u potpunosti razotkrio sebe u svojim pisanjima. Ali da ima vještinu da doizmisli sve što zamisli - ima!

      Pozdrav vam, veliki!
      M.

      Избриши
    2. Nisam ni rekla da je potpuno razotkrio sebe. To je gotovo nemoguce. Samo sam rekla da secira svoje odnose sa bliznjima, rizikujuci da mi sad seciramo njega. To mi se ucinilo nekako hrabrim

      Избриши

    3. "Ne mislim ja da on nije oprostio."

      Ne znam kako onda zvuči onaj koji nije oprostio, ako ovaj jeste?

      "Ljudi mrze, vole, pa i prastaju na razlicite nacine."

      Mislim da ljudi, ako generalizujemo, i ne znaju da vole - svašta smatraju ljubavlju, a ona to nije. O mržnji ne bih ništa.
      Opet, oprost nije nešto što predstavlja paletu stanja - to je on/off stanje: ili jesi ili nisi!
      Možeš biti "na putu" da oprostiš, da se boriš, da prerađuješ,... ali to se oseti (sretala sam to u književnosti!)
      ovde, naprotiv, ne osećam ništa od toga.


      Избриши
    4. Za Milku:
      Sve su naše prirode ljudske i nesavršene...
      Mene iritira što kod njega stalno "čujem" da on o sebi ne misli tako. A da je vešt na peru - jeste, svaka mu čast!
      Zato i imam ovoliko primedbi...

      Избриши
  3. Za Vojku 2:
    Slažem se da liči na hrabrost!
    Međutim, mislim da on nije računao na seciranje ovakvih odnosa (ljudskih).
    Njega seciraju za političke, nacionalne, društvene komentare... on tu pliva kao riba u vodi, on čika čitaoce da mu se suprotstave, pa ih onda proždire (s pravom), on se poneo za tim i nesmotreno ušao u vidu kojoj nije dorastao, a to ni ne shvata...
    Ostala sam zabezeknuta kada sam to čula i prvi i drugi put na onim promocijama. Čula sam, a došla sam čista srca, totalno nesvesna i nepripremljena za tako nešto...

    ОдговориИзбриши
  4. Ali mi ga i citamo zato sto dobro pise, cak i kad ili ako se sa njim i ne slazemo... Ne znam, ja nekako ne mogu da budem tako stroga kad su u pitanju necije licne stvari, cak i kad ih iznosi javno, jer nisam u njegovoj kozi. Mogu samo da me dirnu ili ne. I OK mi je ako te nije dirnulo. I OK mi je ako nekoga jeste.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Upravo je ta nesrazmernost kako (odlično!) i šta (hm...!) piše nešto što me dira (izgleda) preko svake mere...
      Evo nešto sad prebirem po sećanju s kim bih ga uporedila... nema više takvog!
      Meni je stvarno bitno šta piše... Evo napr. Pamtivek Olgin - perfektno stilski, šarmantno i čitljivo, ali moja ocena je zbog istina koje je ona rekla, manje zbog stila. Dobro, ajde, da kažem da je ono rekla i najgorim stilom ne bi pala ispod 9/10.

      Избриши
    2. Svakako je divno kad svakom od nas "uleti" knjiga iz koje crpemo duhovnu i/ili emocionalnu blagodet. Kod Olge nadjosmo kanda oba

      Избриши
    3. Kanda!
      Kakva divna, meni zaboravljena reč...

      Избриши
  5. Evo da se javim i ja, iako znam tvoj stav o Jergovicu. Kod mene stvari stoje poprilicno drugacije u odnosu na ono sto si rekla u poslednjem komentaru Vojki. Dok god je nesto stilski perfektno (ili blizu toga), ja cu ga voleti bez obzira na to ŠTA je receno (naravno, neces me shvatiti bukvalno, ne govorim o nekim stavovima koji bi recimo propagirali zlo - odlicnim stilom :))) ) - to su verovatno odjeci profesije u meni, koja se divi virtuoznom pisanju samom po sebi. Recimo preljuba ili ubistvo babe zelenašice bile bi uzasno dosadne teme da ih nisu pisali Tolstoj i Dostojevski.
    Sto se Jergoviceve tematike tice u njegovoj ispovednoj prozi - ja se licno, u svom shvatanju sveta i ljudi, potpuno slazem sa tobom u poimanju koncepta oprosta, koji dolazi od oprosta sebii i duboke saosecajnosti i ljubavi. Nema toga kod Jergovica, nema na eksplicitan nacin (na jedan imlicitan postoji u Selidbi). Mozda i smisljeno, jer to onda ne bi bila ova knjiga vec neka druga. On ne pretenduje na bavljenje duhovnim istinama (kao draga nam Olga ili Karahasan), vec samo na cistu ispovednu knjizevnost. A dira nas na onim nivoima koji se prisecaju sopstvenih boli vezanih za porodicu (cak i kada smo sa njima razresili). Zaista verujem u sledece: da su umetnost stvarali samo ljudi koji su se bavili sopstvenim duhovnim zrenjem i do njega dosli, ostali bismo liseni nekih od samih vrhova umetnosti (njihova je umetnost sama po sebi vrsta duhovnosti - čovečije iskustvo duhom preoblikovano). Naravno, onda kada se jave takvi koji artikulisu oba, oni jesu čisti sjajni biseri :).
    Ljubim te, i volim ove nase knjiške razmene ❤

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E, svaka ti je ka Njegoseva 😁 Samo bih jos dodala da bi savrsenstvo bilo dosadno, sterilno i pomalo totalitaristicki. Bar meni 😇

      Избриши
    2. E da, i dosadno svakako! I tesko da bi razbijalo ponesto u nama, malo po malo...

      Избриши

  6. Jako mi je žao što nisam imala vremena da ti odgovorim dok sam bila pri računaru, već ovako preko telefona - odgovor će biti znatno kraći (možda ga iscepkam na više delova)... 🐰... Ali ajde ono što mi se čini najbitnije, ono što nas dijametralizuje:

    "Zaista verujem u sledece: da su umetnost stvarali samo ljudi koji su se bavili sopstvenim duhovnim zrenjem i do njega dosli, ostali bismo liseni nekih od samih vrhova umetnosti (njihova je umetnost sama po sebi vrsta duhovnosti - čovečije iskustvo duhom preoblikovano)."

    Mislim da je u nekoj (mojoj, naravno) definiciji umetnik upravo onaj koji svoj put duhovnog rasta "osvetljava" upravo svojim distignućima, bez obzira na oblast...

    Sve ostalo je ne bih nazvala umetnošću...

    Sve više sam ubeđena da je Jergović upravo ono što je i Vojka mislila o njemu pre početka njene ljubavi: "ј... скрибоман"

    Znaš, ima knjiga (autora) koji interesantno pišu, imaju intetesantne teme, bez pretenzija da iskazuju nekakve uvide ili istine...
    To je razonoda, to je informisanje, ne bih nazvala umetnošću...
    Opet, kod njega stalno "čujem" da on sebe smatra "ozbiljnim" da ima šta da kaže, da "on zna", ima pretenzija da prenese poruku... Tu nastaje konflikt.

    Opet ću naglasiti, zavodljivo piše, tu niko nema dilema...

    ОдговориИзбриши
  7. Za Crticu još:

    " I dira nas na onim nivoima koji se prisecaju sopstvenih boli vezanih za porodicu (cak i kada smo sa njima razresili)."

    Ne može da nas dira ako smo razrešili. Jednostavno, po tome da li nas dira znamo da li si razrešili ili ne.

    Ali priznajem da postoje ljudi koji su na putu razrešenja (Bogu hvala, ima ih!) Njih sigurno dira na neki način.

    Neuporedivo je veći broj onih koji će taj deo svoje ličnosti "gurnuti pod tepih" i neće se baviti time jer je to (naravno) isuviše bolno, kao i onih koji će i sebi i celom svetu uporno objašnjavati kako su oni u pravu, kako drugi nisu bili fer prema njima i slično.
    Jergović spada u ovu drugu grupu.

    Ne znam, meni je upravo jako dosadno kad mi neko priča (tj. ubeđuje me) kako je on u pravu...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E, sad opet malo ja, moja tema (sto bi rekli u "Maratoncima": "Pustite nju malo neka svira" 😁). Za mene umetnost nije samo saznanje, pa makar bilo i bozansko. Umetnost je i emocija. Mozda je saznanje siri pojam, mozda obuhvata sve - i umetnost, i emociju, i sve ostalo culno i neculno, neka si ti i u pravu, ali svakako nisu sinonimi. Bar ne za jednog drustvenjaka kao sto sam ja. A ja vise nekako preferiram umetnost, pa makar bila i svet iluzija, lazi i nesavrsenstava, nego pravovernu istinu. Uostalom, verovatno u ovom zivotu niko od nas i ne moze biti siguran sta jeste istina, a sta samo nasem umu ili srcu ugadjajuce davanje smisla. Al o tome pricasmo u "Azbuci" jedared. I ostasmo, kao i sada, svaka na svom stanovistu. Verovatno jer tako i treba da bude i jer nam je ono nesto, ili Bog, upravo i dao mnostvo zivota i nacina da obuhvatimo istinu, ili delic istine... A mozda je istina da istine nema 😁

      Избриши
    2. "A sad malo ona", (Kristina, što bi rekao Mirko), haha...

      Da, u pravu si, kao da je bilo pre tri života, u Azbuci, a ne pre samo mesec dana ili dva ...?

      Elem, kao matematičar moram reći da je više nego poželjno pre svake diskusije definisati pojmove kako bi se izbeglo da pod istim pojmom podrazumevamo različito.
      Evo, uopšteno, mojih. Istina jeste apsolutna, ali kao takva nepojmljiva ograničenoj čovekovoj moći da je spozna. Prema tome svako od nas ima svoje shvatanje istine (bolje reći realnosti).
      Čovek može biti "na putu istine", na putu duhovnosti, u procesu individuacije, (sve su ovo sinonimi!!!) ako je svakim danom (vrlo uslovno ovo shvatiti) za nijansu bar bolji, humaniji, osećajniji, otvoreniji, pa i obrazovaniji itd. nego što je bio juče...
      Ne porediti se ni sa kim, osim sa jučerašnjim sobom.
      Ne znam lično niti jednu duhovno zrelu osobu, ali znam dosta njih koji su na putu duhovnosti. Kad jednom nađeš tu svoju stazu, nema više nazad...
      Onda, i kad imaš neduomica, nerazjašnjenih stanja, ne nastupaš sa pozicija "ja znam ustinu", već s ogradama i preispitivanjima, malim i tihim koracima...

      A sad, Kristina, ako ti je volja... ja bih jako rado jošte malo s tobom i svima koji su voljni... ❤️

      Избриши
    3. Odlično! Mislim da su pitanja i nedoumice izraz onih koji su "na stazi duhovnosti".
      Oni koji nisu, oni se ponašaju kao da sve znaju i imaju odgovore na sva pitanja i njihovo je jedino ispravno... odnosno svoju istinu propagiraju kao jedinu moguću!

      Избриши
    4. Da, umetnik osvetljava svoj "put" i obraća se nama koji smo na "putu" - ni on ni mi nismo nuzno stigli tamo :) ; i neretko ne pretenduje na to da iznese neku univerzalnu istinu, vec samo svoju licnu. A mi sa time korespondiramo ili ne. Slazem se da sve sto nas dira ceka na razresenje - to je jos jedna blagodet umetnosti, ako nismo od onih koji "guraju pod tepih". Svakako se slazem sa Vojkom da umetnost nije samo saznanje vec i emocija, cak i onda kada ne tezi tome da bude "razresena". A meni Jergovic budi emociju.
      I opet, da se vratim samo na knjizevnost, tu je - za mene bar - vise u tome "kako" je nego "sta" je receno. A kod Jergovica mi se dopada to "kako", cak i kada se sa onim "sta" ne bih slozila. Mislim da je jedno ono cime se on kao kolumnista bavi, a drugo je njegova knjizevnost. Knjizevnost ne ubedjuje i ne propagira istine, to je domen filozofije ili psihologije. Za mene je knjizevnost estetska kategorija, koja se zbog svog medija - reci- obraca i kognitivnom u nama. Zato joj cesto pridajemo ocekivanja koja njoj ne pripadaju.
      Eto, nadjosmo nacin da pijemo kafu i ovako :). Nije isto, ali jeste lepo❤

      Избриши
    5. I evo, tek sad procitah tvoje "definisanje pijmova". Sa svime se slazem stoprocentno, i srecna sam sto sam te nasla mozda najvise zbog takvih razmisljanja koja su nam ista.
      Ali sve to za mene nema veze sa knjizevnoscu :)! Ko sto rekoh, moguce da su to odjeci profesije u meni...

      Избриши
    6. Oooo, kako prija ova kafa... ❤️☕🍫!!!
      Prošli put sam propustila da odreagujem (mrzelo me da čitam opet sve, ali sad jesam!)
      "Svakako se slazem sa Vojkom da umetnost nije samo saznanje vec i emocija,"
      Po meni umetnost i nije saznanje (mislim jeste, ali je ta uloga koletaralna), ali jeste emocija (konzumenta umetnosti) proistekla iz poruke autora s kojom smo mogli da se poistovetimo.

      A ovo "Zato joj cesto pridajemo ocekivanja koja njoj ne pripadaju."

      Pa zar niste upravo vas dve koje hoće da pročitaju sve knjige koje se dotiču ex yu ratova ne bi li "našle odgovor" što reče Vojka ne jednom...?
      A čini mi se da sam već jednom opalila po Jergoviću kad je prepotentno izjavio da književnost nije književnost ako ne postavlja (otvara) pitanja... da ona nije tu da nudi odgovore...
      To su ozbiljne stvari, to jeste "šta", a manje kako...

      Избриши
    7. Otvara pitanja, ne servira odgovore - ja to mislim. Bez angazovanosti koja je samoj sebi svrha.
      Ex-yu pisce citam kao svedocanstva tog vremena onih koji su kroz njih najteze prosli. Medju njima cenim samo one koji ne daju odgovore - i koji su dobro napisani. Odgovor pokusavam da akumuliram ja za sebe, a knjige su samo jedan od nacina. Ne ocekujem od pisca da mi ga da, naprotiv...
      A za emociju se dakle slozismo :). Ali verujem da emociju izaziva samo dobro napisano delo.
      Sve se bojim da se ne vrtimo oko istih stvari a da nismo, ko sto si rekla, "definisale pojmove" :)))! Mozda razlicito zovemo iste stvari :)))!

      Избриши
  8. I meni je kako kljucno za umetnost. U suprotnom je nauka, a ne umetnost

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Devojke, meni je već kasno za kaficu... Pravo ste osveženje!
      ❤️❤️💋💋
      Ljubim vas do neke sledeće priče..

      Избриши
    2. Jeste vala, al mi je prijala❤! Pravo je osvezenje voditi ovakav razgovor u ovo nedoba korone :D! Ljubim vas puno puno❤❤❤

      Избриши
  9. Svesna sam da je ovaj razgovor već završen i da se ni Vojka ni Lidija više neće vraćati ovamo, ali bih ipak želela da sada, kada imam dovoljno vremena, opišem još jednu situaciju kojoj sam svedočila, a koja je bila ona inicijalna iskra koja je "moju ljubav" prema Jergoviću stavila na test preispitivanja. Iz svega prethodno rečenog je očigledno da on taj test nije prošao.

    Naime, u knjižarnici Zlatno Runo je u septembru prošle godine bilo upriličeno druženje s Jergovićem. Razgovor se, naravno, širio i divergirao ali su glavne teme bile knjižare nekad i sad, njihov značaj za obrazovanje i kulturu.

    Dotakao se Jergović i kućnih biblioteka, kupovine knjiga, posedovanja retkih izdanja i slično.

    Prva senka je pala kada je autoritativno izjavio za par svetski poznatih, priznatih i čitanih autora da oni uopšte nisu književnici! Vauu! Prvo što mi je na um palo da mu je Bog lično udelio instrument kojim će to moći nedvosmisleno da proceni.

    Znači, blago nama kad slušamo "Onoga koji zna pravu istinu"!

    Takođe je prepričavao neke lične događaje i pričao kako je došao u posed nekih starih izdanja koja su imala posvete svetskih klasika (Andrića, napr).

    Sve je to i "pilo vodu" dok nije izvukao zaključak da, parafraziram: "Veliki ljudi imaju decu kretene koji posle njihove smri rasprodaju njihove biblioteke."

    To je bila rečenica koja je od prskotine napravila pukotinu!

    Prvo: način da se nekom sudi zašto nešto radi (rasprodaje knjige), ne znajući koja priča stoji iza toga je, najblaže rečeno, nekulturno i arogantno.

    Drugo: ako je i totalno siguran da su im naslednici zaista kreteni koji rasprodaju knjige zato što im one predstavljaju teret, krš i lom, a za koje ipak može da se dobije neka kinta, onda se postavlja pitanje kako to da su njihovi očevi apostrofirani kao "Veliki ljudi"?

    Ako je pisac "Veliki čovek", onda on pretenduje da su mu i književna dela velika, odnosno bavi se nekim univerzalnim istinama, duhovno je uznapredovao, vidi dalje i šire nego obični ljudi...
    U prevodu: celi svet hoće nečem da oplemeni, a rođenu decu ne gleda...hmmm
    Koji to "Veliki čovek" pravi decu koju posle ne ume da vaspita ni toliko da od njih ne ispadnu totalni kreteni?

    I ne, nikad se neću složiti s izjavom da književno delo treba odvojiti od piščevog života! Može ga opravdati samo lekarska dijagnoza šizofrenije.
    Ipak je to samo dopadljiva forma koju ne prati suština... Jer, gde je, zaista, izvor te suštine ako nije u samom autoru?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pogresila si da se necu vratiti na ovaj post 😂, a mislim da gresis i kad je u pitanju umetnicko delo. Da si ti u pravu, delo Knuta Hamsuna odavno bi bilo u djubretu,jer je vrlo ozbiljno podrzavao fasiste. Ako se ne varam, slicna je prica bila i sa Selinom. A Hamsun je ispisao neke od najlepsih stranica svetske knjizevnosti. Umetnicko delo nadrasta svog autora, a dokaz za to je i sama cinjenica da ga recepijenti, konzumetni, gledaoci, slusaoci i ini, razlicito dozivljavaju. Takodje, neki od snimaka Leni Rifenstal nisu samo dokumentarna svedocanstva, nego prava mala filmska umetnicka dela. Jednako vazna kao Caplinov "Veliki diktator". A Caplin je bio hrabri antifasista, a ona "Hitlerov reziser". Umetnost budi u ljudimavono najbolje, cak i u losim ljudima. Nadrasta ih. I zato se moze odvojiti od svojih tvoraca kada su generalno losi ljudi,ili egocentrici,ili cak ubice. Crnjanski je bio beskrajan egocentrik (tvdi familija), a podario nam je bozanstvene stihove. U rukama sam imala jednom neku Nazorovu pesmu kojom je hvaljena ustasija, a opet je ostavio i neke druge, divne stihove. Ljudi su slabi,umetnost je bozanski dah u njima, gresnima i smrtnima

      Избриши
  10. Prvu grešku ne mogu a da ne priznam (bilo bi blesavo, jelte...)
    A za ovo što misliš da je druga, pa...
    U jednom delu komentara sam se ogradila da pisca opravdava samo dijagnoza šuzofrenije. Moje medicinsko znanje je skromno, ali postoje razni oblici podvojenih ličnosti, tako da se u jednom fizičkom telu mogu "kriti" više osoba. Nekad čak i nisu svesne jedne drugih.
    Da li smo sigurni da to kod Hamsuna nije slučaj? Dostojevski je već opšti slučaj...
    Hoću reći da fašista u Hamsunu nije stvorio onakvu književnost, nije on crpeo inspiraciju iz fašizma ... Odnosno bilo je u njemu "više njih".

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slabo plivam u medicinskim vodama, ukljucujuci psihijatriju. Mozda bi moglo biti jedno od objasnjenja, a mozda i ne. Iskreno, nemam pojma, pa cu ti verovati 🙂

      Избриши
    2. 🤔
      Po meni je sasvim legitimno da čovek nema sud o nečem. Napr. usled nedostatka činjenica na osnovu kojih bi doneo zaključke, na osnovu nemogućnosti zaključivanja i slično...
      Ima nekih tema o kojima ja (već jako dugo) nemam mišljenje... Ipak, to nije ova!
      😀
      Meni je ok tvoje i Lidijino stanovište da
      "Ljudi su slabi, umetnost je bozanski dah u njima, gresnima i smrtnima"
      🙃
      Jedino što ja volim jake, celovite - jednom rečju individue! Volim vrlinu! One kojima je misao-reč-delo jedno isto, što bi rekla Jasmina A.

      Избриши
    3. Greska draga moja, meni stizu obavestenja o novim komentarima na tvom blogu, samo ne gledam stalno mail😂!
      Elem, da i ja zakljucim da ostadosmo na suprotnim stanovištima. Najbolje su celovite ličnosti, i najređe. Kako među nama obicnim smrtnicima, tako i među umetnicima. Ne očekujem nužno od njih da budu celoviti ljudi, da bih volela njihovu umetnost. Hamsun i Selin su istorijski gledano najbolji primeri toga. A kada naiđem na vrhunskog umetnika koji je i celovita ličnost - po mojim ličnim kriterijumima, to jeste bingo❤. Dakle, da citiram i ja Vojku - "ljudi su slabi, umetnost je bozanski dah u njima". I ne samo umetnici, i naucnici, filozofi - koliko je gadova bilo medju njima😂😂😂

      Избриши
    4. Sad sam ostala totalno zbunjena time da ste se obe vratile... To mi je sad utisak dana!
      Ali opet ne shvatam na koji način si postigla da ti obaveštenja o novim komentarima stižu na mejl?
      Obično kad neki blog počneš da pratiš, onda te pita da ti šalje obaveštenje na mejl. Ali vas dve čak i ne pratite ovaj blog! Ja sam to srela samo kod worpress-ovih platformi. Kod Milke napr. Nikad kod blogger-ovih... Znači rebus...
      🙃
      Ok, ok, predajem se za umetnike... Struka je definitivno na vašoj strani, poštujem to. Ali ja nisam (još uvek?) na tom nivou da mogu da poštujem/volim priču ako znam da je iza toga nešto što bih ja okarakterisala kao laž ili zlo.

      Избриши
    5. Jeste, Živka, bloger nema tu opciju i to mi je beskrajno žao.

      Divno ste se rasćućorile na sjajnu temu! Milina vas čitati!

      Mašem vam ispred kuće!
      M.

      Избриши
    6. Oj, Milčice, zdravo živo!
      Evo da ja, u ime nas ravničara, odmahujem tebi na moru i planini!
      Ovde su se baš oteli kontroli komentari, lagala bih da velim da mi nije drago ... A i niko mi ne bi verovao, haha...
      Ponekad mi ovo i uživo, ali ovako može više nas učestvovati... dodaje se na kvalitetu sigurno!

      Избриши
    7. Nema misterije. Kada izadjem na tvoj blog s telefona, uvek mi da opciju da izaberem da li hocu da me obavesti o objavljivanju konverzacije. I kad kliknem "obavesti me", izlaze mi sve poruke u vezi sa tim postom. A inace, sinoc sam nabila slusalice i pustila Sostakovica, da.bih mogla na miru da citam i ne cujem TV. I bas mi pade na pamet kako je on divan primer za nasu diskusiju. Bio je toliko slab da nije mogao da se odupre Staljinu, bio je obican covek zabrinut za sudbinu svoje porodice i dela, pa je pristao da se odrekne nekih od najvecih ruskih kompozitora-disidenata. Uprkos tome, muzika mu je melodija bogova. I mozemo da kazemo da ga ne volimo ni kao kompozitora jer je bio slab kao covek, ali ne i da njegovo delo nije umetnicki dragulj. Umetnost nadrasta tvorca i ono je kategorija po sebi i za sebe. Mozemo se jedino sporiti da li je apsolutna i dali postoji iako nema publike koja ce je doziveti,ili samo postoji u odnosu. Sve ostalo davno pre mene napisali pametniji. Doduse,i ovo napisali, al se nisu slozili 😁Pozdrav i za Milku

      Избриши
    8. U stvari, vidim i ja to "Obavesti me" kod mene... Ali toga nema (provereno!) na nekim drugim blogovima koje pratim, a kako ovaj svoj i ne pratim, hahah, nisam ni obratila pažnju..
      🙃
      Ali, (stvarno sam mislila da neću više, ali...) ... ja nikada nisam rekla da je umetnik samo onaj koji je duhovno zreo čovek, naprotiv, kako mislim da je duhovno zreo čovek teorijski maxsimum, takvih onda ni nema...
      Mislim da umetnik mora biti NA STAZI duhovnosti, što nikako ne znači da on nema svakojakih mana, slabosti, nedoumica ili totalnih zabluda.
      Ali to ne znači da on crpi svoju umetničku inspiraciju iz tih delova svoje ličnosti.

      Da se ne frljamo više pojmovima - ovo za mene nisu primeri umetničkih dela:

      Neko kome je zafalilo para pa piše treću, petu... knjigu na istu temu (a prva mu je bila odlična!), prepisujući čitave stranice , a posle to naziva samocitiranost (?)
      ili
      pobacane betonske grede neformalnog oblika po nekoj livadi; one su pale "nekako", pa ih je neko još malko dosložio i proglasio umetničkim delom (onaj "Stonhendž" na ulazu u Adu)
      ili
      zarđala kada, model od pre 50 godina, s ubačenom plastičnom nogom lutke iz izloga - ova "instalacija" komunicira sa nama koji promatraju.
      Da mi ne kažeš da sa mnom komunicira zato što je spominjem već ko zna koji put, reći ću samo da bi istu "komunikaciju" proizvela i wc šolja s brushalterom, ulošci urolani u mušemu, tepsija puna upotrebljenih žileta... Ove instalacije smislih u sekundi - hoćeš reći da sam ja umetnik? Nije nego...

      Kao kategorija oko koje ćemo se i najviše sporiti su upravo oni skribomani (važi za svako područje umetnosti) koji perfektno vladaju tehnikom, ali ne rade iz srca ... I da, Jergović radi iz srca, jedino što on nije na stazi duhovnosti.

      Избриши
  11. Eto, ni ja necu vise. Jos ovo 😁 Sa prvim se slazem, skribomanja cesto nije umetnost, ali to opet opovrgavaju Zola i Balzak. Sa drugim i trecim se ne slazem. Instalacije mogu i ne moraju biti umetnicka dela. To sto se tebi ili meni ne svidjaju, ne znaci da ne nose epitet umetnickih. Jer,ni ti, ni ja nismo mera svih stvari. Ukoliko u nekom bicu izazovu snazne emocije i potrebu za promisljanjem, ozbiljno konkurisu za umetnicka dela. O putu duhovnosti ovom prilikom ne 😁

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja nisam sigurno mera ovih (umetničkih) stvari ... Eto ja napr ne mogu da podnesem ni Zolu, ni Balzaka, ne znam čak ni za skribomaniju, ali ne bih nikad ulazila u raspravu da li su umetnici ili ne... Jednostavno, oni jesu prošli sud vremena i kod njih je umetnički kvalitet nekih (svih?) dela neupitan...

      "Ukoliko u nekom bicu izazovu snazne emocije i potrebu za promisljanjem, ozbiljno konkurisu za umetnicka dela."

      Ja sam spremna da stavim neke pare da je kod više ljudi izazvalo emocije "Neukrotivo srce" Suzane Mančić, nego "Veliki rat" Aleksandra Gatalice.

      Znači, Štrumfetino čedo ozbiljno konkuriše?

      Избриши
    2. Ja bih ti rekla ne, jer je izostao momenat promisljanja. Nisam htela, da prostis, da se pros....am i kazem ako se dostigne licna katarza, pa sam to zamenila emocijom i promisljanjem. Cisto sumnjam da bilo ko uz Strumfetu moze doziveti licnu katarzu, ali necu biti iskljuciva. Mozda me zivot ili buducnost demantuju 😂. "Veliki rat" obozavam, Balzak me je nanovo fascinirao "Cica Goriom", a za Zolin "Zerminal" se tek spremam. Davno citah "Nanu". Ali taj covek kod mene ima ogromne kredite unapred zbog licne hrabrosti u "aferi Drajfus". Kao sto je za tebe put duhovnosti, da malo banalizujem, Sveto pismo, tako je to za mene hrabrost i borba u ovom svetu za pravdu, istinu, slobodu. Neki ljudi na taj nacin cine da svet bude za truncicu,ma samo mrvicu,bolji, a time blizi i nekom istinskom napredovanju

      Избриши
    3. Ovim bih zaključila, pa neka ostane šaljivo ...

      Ima neko vreme kako sam se jedva uspela odbraniti od neke poznanice koja je, ne znam ni sama kako (biće da me je neko ofirao), došla do zaključka da ja mogu biti njoj zanimljiv sagovornik jer u njenom najbižem okruženju niko ne čita ništa više od sms poruka.

      Bilo je tu više usputnih susreta, razgovori su bili neka opšta mesta kako je svet otišao u tri lepe, kako se to po kulturi najbolje vidi, kako su retki oni pravi, kako treba da se ispomažemo (ok, zašto ne, pomislih ja) i sve u tom stilu...
      Ne kažem, svaki naš kratki razgovor je bio jako ljubazan.
      Izgleda da sam prošla taj neki njen test jer se u jednom trenutku toliko otvorila da je rekla da će mi pozajmiti knjigu koja je nju toliko emotivno izdrmala, naučila i duboko zamislila... (veću katarzu nije mogla doživeti).
      Imaš jednu šansu da pogodiš koja je to knjiga, a nije "Veliki rat" (haha)

      Избриши
    4. Lepo rekoh da necu biti iskljuciva. Katarza je cudo 😂😂😂

      Избриши
    5. Devojke, pa ova prepiska sad vec moze da se objavi za necije nove katarze😂😂😂! Ljubim vas puno❤❤❤

      Избриши
    6. Haha, ostavismo se Jergovića još pre stotinu kilometara... Ja sam na njega već zaboravila... 😂

      Избриши

Постави коментар